Samir Kamenjaković, načelnik opštine Živinice obradovao je najugroženije građane za Bajram – nekima je otplatio dugove, a nekima odnio poklone.
Nedavno objavljena priča Al Jazeera Balkans o ljudima u Bosni i dobročinstvu u posljednjim danima mjeseca ramazana, očigledno je dala povoda i ostalima da vaninstitucionalno pomognu drugima u nevolji. Visočki slučaj djevojke koja je išla od radnje do radnje i plaćala dugove iz „teka veresije“ sve češće dobija i svoj nastavak.
Bez obzira što postoje i oni koji takvu vrstu nekog vida socijalnog skrbništva ne podržavaju, ovdje se akcenat baca na personalne želje pojedinaca i religiozne stavove kao motiv. Najnoviji slučaj je vezan za opštinu Živinice. Glavnu ulogu u izmirenju dugova u nekoliko radnji ovoga kraja je imao Samir Kamenjaković, aktuelni opštinski načelnik Živinica.
„U prošli utorak me nazvao načelnik, inače moj prijatelj od ranije i pitao ima li u neselju oko Dubrava prodavnica u kojima se kupuje na veresiju. Provjerio sam i saznao za jednu od njih u kojoj se podmiruje najviše siromašnih stanovnika Gornjih Dubrava. Ponovo me nazvao u četvrtak i rekao kako sa njim treba da odem tamo u petak poslije džume“, priča Halid Alibašić, načelnikov prijatelj i odgajatelj u Centru za liječenje ovisnika od psihoaktivnih supstanci u Živinicama.
Zaustavili su se kod radnje u vlasništvu Mirsada Rakovca. Epilog je – ispunjen religiozni čin jednog vjernika, koji na ovim prostorima postoji već vijekovima. U periodu vladavine otomanskog carstva na ovim prostorima age i imućni dobročinitelji, u strogoj tajnosti, izmirivali su dugove sirotinji. U moderno vrijeme je tajnost svedena na minimum iz više razloga, stoga u nastavku i možemo ispričati detalje ovakvih činova dobrote.
“Najdirljiviji momenat”
„U petak je moju radnju došao Samir Kamenjaković i tražio da mu kažem kako da namiri dugovanja najsiromašnijih ljudi koji se kod mene snabdijevaju potrepštinama na ‘teku veresije’. Izmirio je dugovanja za njih 10-15, a onda smo napravili i pakete prehrambenih proizvoda koje je on dalje podijelio. Uplatio je 1.870 KM i izmirio dugove, od kojih su neki bili stari godinama“, govori Mirsad Rakovac, vlasnik prodavnice u naselju Gornje Dubrave.
Kamenjakovića kaže da je ovo gest jednoga vjernika i čovjeka.
„Posjetio sam nekoliko prodavnica u okolini Živinica. Nešto dugova sam platio i kupio pakete prehrambenih artikala koje sam podjelio nekim domaćinstvima. Prije svega, šehidskim porodicama i penzionerima. Ne želim da se ovaj moj čin zloupotrebljava, kao ni ljudi kojima sam tako pomogao“, kaže načelnik „svaljujući krivicu“ za objelodanjivanje ovog djela u javnosti na Alibašića: „Naravno da nisam htio da se o tome govori. To je čin mojih vjerskih ubjeđenja i to moje djelo treba posmatrati kao djelo vjernika. Nisam to uradio kao načelnik, niti su to bile pare iz budžeta. Kao načelnik se moram boriti da što više osoba zaposlim i da što više ljudi izađe iz stanja socijalne potrebe. Pred Novu godinu smo institucionalno i uz pomoć donatora podjelili 100 prehrambenih paketa ugroženim porodicama. Nažalost, ljudi u potrebi i dalje ima. Ne treba mješati poslovno i privatno, ali dobra djela moramo činiti u svakom slučaju. Moj prijatelj Halid Alibašić je htio da javno obznani ovu priču, iako nisam bio za to. Ipak, i glavni imam u Živinicama je rekao da se pozitivna djela mogu i trebaju predstaviti javnosti“, zaključuje Kamenjaković.
A Halid, pomenuti „krivac“ kaže kako je najdirljiviji momenat u ovom činu bila posjeta majci poginulog borca kojoj je uz čestitke za Bajram donesen paket hrane i koverta sa 100 maraka (50 eura): „To je bio poseban momenat i pravi pogodak. Reakcije ljudi su bile dirljive. I nije želio da se o tome priča. Ali je grijeh i sakriti tuđe dobro djelo.“
Učesnici iz ove i sličnih priča najbolje znaju efekte učinjenih djela. A konačnu riječ i potvrdu u svim slučajevima motivisanim i vođenim religijskim shvatanjima svakako ne donose ljudi. Oni su tu samo da čine ili ne čine.