Početna  /  Na mladima svijet (ne)ostaje
Teme i komentari

Na mladima svijet (ne)ostaje

Ana Kotur-Erkić
Sistem vlasti, bar zadnjih dvadeset godina, mehanizam je napredovanja mladih ljudi. Reklo bi se, džaba vam, mladi, što ste najbolji – ako niste dio vlasti.

Kreće se – od članstva u učeničkim organizacijama, preko studentskih saveza, malo se protesti organizuju, pa u aktiv mladih partije (one u vlasti ili s konstantnom željom da se vlašću postane), pa od mjesnog do – glavnog odbora. Čiji želudac može podnijeti!

Ukoliko partija u kojoj ste izađe iz sigurnog okrilja vlasti, pogotovo ako je manja i navikla na sigurnost koalicionog plijena, uvijek ima rješenja.

Čini se da je bržu verziju recepta koristila dojučerašnja (brzosagorijevajuća) zvijezda Demokratskog narodnog saveza, osoba koja je bitku ove stranke u najvećem gradu Srpske hrabro uzela na svoja leđa – do malo poslije izbora.

Prvi omladinac DNS-a, Borivoj Obradović, čovjek čija je biografija imala ozbiljne pretenzije da oduševi, prvo kao nezavisni, a potom kao član vladajuće koalicije, u najvećoj je političkoj partiji Srpske – poslije konstitutivne sjednice Skupštine grada Banja Luka.

Doduše, ne ide mu baš prelazak slavno – svjetla pozornice znaju zbuniti čovjeka. Na konferenciji za medije na kojoj obrazlaže snažnu opredijeljenost za program nove partije, nekoliko puta – pominje stari dres. Ukoliko (opet) razočara glasačko tijelo, bar mu neće zamjeriti što je bilo jasno od početka…

No, reflektore nije zaslužio samo zbog navedenog.

Danima već traje rasprava šta je i zašto novi gradonačelnik Banjaluke rekao „Kako se ono kaže – jesam zauzet, ali nisam oduzet“. Za razliku od domaćih nevladinih organizacija, Evropska mreža za samostalan život se oglasila – osuđujući postupak i tražeći izvinjenje.

Da gradonačelnik ne bude usamljen, pobrinuo se sinoć novi član SNSD-a, upravo – pokušavajući da uvrijedi Stanivukovića. Veli, ne zna „je li zauzet ili oduzet“.

Instant je to generacija mladih, čije živote više obilježava društvena mreža od realnog života, klikabilnost i lajkabilnost od osnovne kulture i poznavanja društva. Političke su to zvijezde (neki u pokušaju, doduše), koji misle da je popularnost isto što i stvarno vođenje politike.

I sad bi, po dovoljno puta ponovljenoj, mladi su budućnost ili na mladima svijet ostaje, trebalo da im takvima, s nedostatkom elementarne kulture i monologa i dijaloga, nedovoljnim poznavanjem društvenih problema i odgovornosti za javnu riječ, ostavimo (mikro)svijet u kojem se sav život odvija.

Iz generacije nešto starijih od zvanično mladih, evo – ipak ne bih. Iz skupine onih koji – nisu dio sistema, već su svoj put sami gradili, evo – ne bih.

I ne bih to preporučila ni onima koji su dio sistema, jer baš ovakvi, koji blješte godinu ili nešto jače – čak i njihov trud umanjuju.

O tom bi nešto više znao i gradonačelnik, koji je u partiju došao u poznato, gotovo porodično okruženje. I bio je u pravu, moram priznati.

Više ih je, takvih koji brzopotezno – s puno buke i bez ikakve suštine, gaze do ciljeva, bez obzira koga, kako i kad na tom putu omalovažili, obeshrabrili, ponizili i obezvrijedili. Njima je važno da u tom zadatku imaju armiju istomišljenika, koji postavljeni okvir djelovanja bespogovorno prate.

Ali, kvantitet i dalje nije mjerilo onoga što ovo društvo mora održati. Moraćemo se pozabaviti i kvalitetom, da biografija ne bude više od papira kojim se maše po potrebi.

I da konačno naučimo – na kakvim mladim ljudima svijet mora ostati.

Ana Kotur-Erkić

1 Share
1 Share
Copy link