Početna  /  Miroslav Borojević za MH: Dobojski Pokret slobodnih građana je jedina opozicija Obrenu
Izdvajamo Teme i komentari

Miroslav Borojević za MH: Dobojski Pokret slobodnih građana je jedina opozicija Obrenu

Od prošle godine, na političkoj sceni Doboja djeluje Pokret slobodnih građana, nova organizacija čiji su osnivači Miroslav Borojević – Beli i Darko Pijunović. Da nije riječ o pukoj epizodi, pokazuju njihove nekonvencionalne aktivnosti i nestandardna retorika, u kojima kontinuirano kritikuju poteze gradske vlasti, ali i namjera da izađu na predstojeće lokalne izbore.

Na početku razgovora za Moju Hercegovinu, Miroslav Borojević je, za čitaoce van regije u kojoj živi, predstavio sebe i kolegu s kojim je pokrenuo dobojski PSG:

„Nisam političar, niti ću ikad biti, bar ne kao ovi na sadašnjoj sceni. Tu sam da popravim neke stvari, a onda da se vratim tamo gdje pripadam, svojoj porodici, svom poslu i prijateljima. Čovjek Darko Pijunović i moja malenkost, ja, čovjek, Miroslav Borojević, sasvim smo obični, porodični ljudi, sa svojim zanimanjima koja nisu ni doktorska, ni iz svijeta nauke, mada bi i na tu temu mogao sa svakim iz te sfere. Duhovni smo očevi prvenstveno svojoj djeci, njegovih i mojih troje.

Nemamo mnogo materijalnog, ali i to što imamo dovoljno nam je i stečeno je časno, bez laži i prevare. Jednostavno i prosto rečeno, mi smo dva čovjeka sa tradicionalnim razmišljanjem i vrijednostima, oni koji žele da svaki čovjek živi život dostojno i u slozi, poštenju i pravdi, sreći i ljubavi. Želimo da oživimo nadu i vjeru svih nacija, ne samo našeg srpskog naroda“, kaže Borojević za naš portal.

Šta podrazumijeva takav poduhvat?

Da se na prvo mjesto vrati briga o čovjeku i u svakom smislu, a onda sve ostalo. Jer, drugačije nećemo uspjeti u misiji za povratak smisla koji se izgubio, što nas guši sve više, pa samim tim stvara nepovjerenje čovjeka prema čovjeku, udaljavanje od samog sebe, da bi na kraju završio kao neka prazna ljuštura.

Ne tražimo mi, niti želimo da se bavimo krivcima koji nas dovedoše u ovaj geto, već želimo da se dobri, hrabri i pošteni narod probudi i popravi stvari. Neka se njima bavi onaj ko mora i čiji je to i posao – tužilac i sudija. Mene to ne zanima. Što bi moj dobri komšija Siniša Lopandić rekao za vlast: „Prekrstite se, skinite ikonu sa zida i stavite je pod ruku, pomenite Boga i tjerajte se odavde u tri lijepe…” (smijeh)

Koji su ključni razlozi vas i Pijunovića motivisali da formirate Pokret slobodnih građana u Doboju i najavite izlazak na lokalne izbore krajem ove godine?

Dosta je toga, ali najjasnije će biti ako kažem – život! Mi bismo da živimo život koji je Bogom i zapisan i dan. Život koji će svima, bez obzira na razlike, vjeru i naciju, posao i struku, pa i marku i boju auta na ovim lijepim prostorima pružiti šansu za sreću i ljubav. A to, bato moj, ne može bez sistema koji vodi računa o svojim građanima i pomaže im u ostvarenju njihovog sna.

Zato smo tu. Zato se borimo. Zato idemo na izbore. Prvenstveno kao roditelji svoje, a i tuđe djece, kao ljudi koji žele da vide nasmijana lica u društvu u kojem nema žučnih rasprava o politici. To nam je jedino i ostalo ako želimo pravdu, red, mir i slobodu, da se bavimo politikom koju lično gledam više kao društvenu odgovornost. Želimo da već jednom počnemo pričati o tome kako ćemo da se zabavimo, družimo, dijelimo ljubav i sreću, umjesto trenutnih zatrovanih umova. Da, zatrovani smo, brate. A sami sebi u neznanju i lijek.

Kako ocjenjujete funkcionisanje Doboja nakon simbioze tzv. grupe Obrena Petrovića i SNSD-a? Da li se ovaj period razlikuje od faze u kojoj je Petrović bio gradonačelnik kao predstavnik SDS-a?

Jasno je da je ispod svakog nivoa ljudskosti prelijetanje koje se desilo između SDS-a i SNSD-a u Doboju na čelu sa Obrenom Petrovićem, “čovjekom” koji bi, po svim načelima i pravilima igre i života u kojem se nalazi, odavno trebao biti na smetlištu svake, a baška političke scene.

Razlika između perioda njegovog “carevanja” prije prelaska u SNSD i ovog danas jeste u tome da mu je odobreno vidno povećanje budžeta, odnosno zaduživanje građana, kako bi se što više love “sapralo” i završilo u ličnim vrećama i partijskoj mašineriji za trgovanje u izbornom procesu. U prilog ovoj činjenici govori i podatak da je grad Doboj do prije samo dvije godine imao budžet oko 30 miliona KM, dok je danas cifra skočila na nevjerovatnih 80 miliona KM. Reci mi, ko je ovdje lud?

PSG je nedavno na društvenim mrežama iznio sumnje u legalnost posljednjih poteza gradske vlasti, kada je riječ o cijenama po kojima kupuju i prodaju poslovne prostore u Doboju?

“Sapiranje” para uvijek je bilo najlakše vršiti preko građevinskih firmi koje su, naravno, prije toga, kao i većinu privrednih subjekata, nekim načinom, vladajući ucijenili ili samoosnovali. Doboj nije takav od juče, i malverzacije i kriminal traju već decenijama.

Ćutali smo svi. Gledali svoja posla i, naizgled, veoma mudro se skrivali od istine da sami moramo nešto učiniti. I evo nas, tu smo, iskreni i sa vjerom da se sve može promijeniti, a ne jedan obični kriminalni sistem i grad u kojem živimo. Ko hoće da nam se pridruži, mi smo u predgrađu i lako će nas naći. Mi se nemamo od koga, ni zašto kriti, za razliku od Obrenovih „teletabisa“.

Kako tumačite činjenicu da vaša sredina već dugo ulazi u fokus javnosti RS upravo sa aferama iz domena „prostornog uređenja“?

Što se tiče fokusa javnosti na sve što se trenutno dešava ovdje, Doboj je dospio u žižu jer vlast to traži godinama, a mi im sada samo ispunjavamo želju, uz muzičku numeru grupe S.A.R.S. „Brani se“, jer nam je pun šešir laži i prevara koje trpimo, i samo na svoju štetu. Svi trpe, svi su u grču i rastrojeni zbog nekolicine džibera koji su utripovali da je sve ovo njihovo. Utripovali da im je đed pored seoskog imanja ostavio i nas građane koji činimo ovo društvo i Republiku.

Šta? Da odemo odavde?! E, pa neće moći. Dosta su se oni silili na nama. Ploča koja je svirala 20 godina konačno se mora okrenuti i to je jasno svima. Većina ljudi, bez obzira na pripadnost vjeri i partiji, u Bosni to i vidi i zna. Kako „Dubioza“ kaže: “Račun je jednostavan, sve je vrlo prosto, nas 99, njih je jedan odsto“. A pored ovoga što radimo mi, obični ljudi, samo se pitam isto što i svi građani ovog grada i ove trenutne banana-države: Šta rade SIPA, OBA, OSA, CIA, FBI?!

Šta mislite o nivou transparentnosti u radu dobojske vlasti? Zbog čega je gradonačelnik Boris Jerinić krajem 2019. odbio vaš zahtjev da, kao građanin, prisustvujete raspravi o budžetu u Skupštini grada?

Kada je riječ o uvidu građana u dokumentaciju grada, koja je u svakom normalnom društvu i normalna pojava, ovdje morate biti Šerlok Holms. Ustvari, ne samo on, nego bi morali da unajmite sve tajne agente svijeta da biste uspjeli da dođete do potrebnih informacija. Mi smo od polovine prošle godine pa do sad više puta pisali zahtjev za prisustvovanje skupštinskim sjednicama. Svaki put smo dobili ekspresnu odbijenicu sa nebuloznim razlozima. Kao: „Nema dovoljno mjesta“! A kasnije čujemo da gradonačelnik, u momentu kada predamo zahtjev, višak stolica tovari u kombi i sklanja iz sale kako bi na TV snimku to i opravdao.

Sreća je u tome da im je brod šupalj na sve strane, pa mi takve podatke dobijamo čak i od njihovih ljudi, koji više ne žele da budu putnici broda koji nikada nije ni imao kurs kojim bi narod volio da plovi. Taj kurs mi sada mijenjamo, a njihov brod, takav kakav jeste, konačno šaljemo tamo gdje mu je mjesto, na groblje brodova, sa sve piratima na njemu.

Reagujući na jedan lokalni ekološki incident, PSG je poručio da je takva praksa učestala od kada je Obren Petrović u Doboj „počeo da deponuje đubre iz desetak gradova u okruženju“. Kakva je sada situacija, što se tiče zagađenja životne sredine?  

Mislimo da je situacija ista, samo što se otpad iz okolnih opština iz Federacije sada na gradsku deponiju dovozi više u tajnosti i po mraku, tako čujem. Čak je bilo slučajeva da otpad iz Sarajeva završava kod nas. Šta ćeš, kakvi ljudi upravljaju gradom, ništa nije za čuđenje.

Suosnivač PSG-a Darko Pijunović izazvao je značajnu pažnju i van Doboja videom u kojem je govorio o pokušajima kupovine glasova?

Da, moj veliki prijatelj i veliki čovjek Darko Pijunović, u ovoj borbi protiv zla koje nas gazi 20 godina, tog dana je bio zaista pogođen saznanjem da njegov tetak dijeli pakete ispred SNSD-sekte, a takođe, u istom momentu, prvi komšija prima taj paket koji u „ful opremi“ košta 24 marke i govori do koje smo dubioze stigli kao ljudi i kao društvo.

I da kažem da je bilo teško i meni dok sam snimao sve to. U meni se sve skupljalo i pucalo u istom momentu, jer taj osjećaj nemoći i nepravde teško je i nositi i kontrolisati. Tuga i bol, druže!

Postoji li način da bilo ko van političke garniture koja vlada u Doboju kontroliše izborni proces, a posebno prebrojavanje glasova na narednim izborima?

Što se tiče kontrole izbornog procesa i samog prebrojavanja glasova od „nevladajuće garniture“, koja to i jeste – garnitura kao komad namještaja u nekoj kući, na kojoj vlast dobrim dijelom sjedi nepomično, a bez pobune te iste garniture – ja tu ne očekujem ništa. Ne da ne očekujem, nego ni ne želim da ulazim u priču o saradnji sa takvim ljudima, jer naš stav je jasan za sve i u svakom pogledu: „Sa šljamom nema razgovora“!

Mi ćemo da mijenjamo sve njihove protokole, način igre, shvatanje i sve ove nakaradne standarde po svakom pitanju. Veoma sam otvoren i iskren čovjek. Sebe smatram za običnu i jednostavnu osobu koja teži ka sreći i ljubavi svih ljudi na planeti, nekima je smiješno i nemoguće sve to, ali ja od toga odustati neću dok sam živ i dok ima Boga u meni.

Smatrate da u Doboju „nema opozicije“ i da je na teritoriji grada „sve Obrenovo“. Kakve su mogućnosti da se dobojski SDS konsoliduje nakon razlaza sa Petrovićem, ali i da lokalni PDP uskladi djelovanje sa deklarativnim opredjeljenjem republičkog vrha za nesaradnju sa SNSD-om?

Naravno, oni su opozicija samo na papiru. Ni SDS, ni PDP u Doboju ne djeluju kao opozicija u realnom pogledu. Ja tu imam čvrst stav, koji na osnovu iskustva iz proteklih godina raste sve više, a pogotovo u vrijeme dolazeće predizborne kampanje. Taj stav glasi – nema kompromisa, niti saradnje sa ljudima koji su na politčkoj sceni duže od četiri godine u vlasti i u lažnoj opoziciji.

Najveći svetac ovog momenta može da siđe sa neba u Doboj, u bilo koju partiju, kao vođa, u vlast ili “opoziciju”, čist kao suza i bez ijednog grijeha na duši, ja ću da ga gazim! Zašto? Zato što politički mešetari i klošari takvog uvijek vrbuju u 89. minuti izborne utakmice. Jer, kada imate kome da oprostite, to i učinite. Na žalost, ja nemam puno takvih na političkoj sceni u ovom gradu. Prema tome, mislim da svako treba da dobije ono što je zaslužio, makar to bio i moj rođeni.

Vidi li PSG ove dvije stranke u Doboju kao saveznike?

Udruživanje SDS-a i PDP-a živo me ne interesuje, a još manje naše udruživanje i saradnja sa tim oronulim taborom. Mi ćemo nastupati prema svima isto, niko od njih ne zaslužuje još jednu, ko zna koju po redu šansu, da bi oni, kao, nešto mijenjali.

Kako biste definisali relaciju dobojskog Pokreta slobodnih građana sa pokretom „Banjaluka zove“? Da li je, nakon nedavnog boravka Saše Lazića – Mede i Mirne Savić – Banjac u Doboju, riječ o hijerarhijskom ili partnerskom odnosu?

Kada pričamo o bratskom pokretu „Banjaluka zove“, onda pričamo o prijateljstvu u bukvalnom smislu te riječi. O saradnji koja je dogovorena u dvije riječi. To je ekipa za koju smatram da želi, može i hoće nešto promijeniti u Banjaluci, ljudi koji su, kao i mi, u ovoj priči iz ljubavi prema svima, za razliku od većine političara koji su tu samo zbog svog stanja na bankovnom računu. I znaš, brate, kad se sretnu duše koje se vijekovima traže, to je to, nema dileme, nema različitosti razmišljanja, jedan krene, ostali dopunjavaju, ma, to je „džek pot“.

Imate li namjeru da se povezujete sa sličnim organizacijama u ostalim sredinama u RS, ako ih bude?

Ljudi poput naših prijatelja iz Banjaluke, Saše Lazića – Mede, Mirne Banjac i Dražena Milosavljevića, postoje svuda. Ono što i jeste naša ideja od početka same operacije „Laufer“ (smijeh), to je da oko sebe okupimo sve što je vrijedno, obrazovano, inteligentno, časno i nadasve pošteno, kako bi udruženim snagama sve te ljude stavili pod jedan veliki, bijeli, čisti kišobran, a zatim i na pravo i zasluženo mjesto u društvu. Na mjesto sa kojeg će svim snagama uticati svojim primjerom poštenja i pravde na svijest svakog pojedinca, kako bi se cilj i san ostvario.

Zbog čega ste se opredijelili za naziv pokreta koji je prepoznatljiv u regionu, budući da opcija sa istim imenom već godinama postoji u Srbiji?

Te davne 2019. godine, kada i zvanično kreće akcija, radi simbolike – 14. januara, u razgovoru smo, bez saznanja o postojanju istoimenog pokreta u Srbiji, donijeli i odluku o nazivu Pokret slobodnih građana. Nakon dva-tri dana vidjeli smo da takav pokret postoji i u Srbiji. Nismo se mnogo obazirali na to, jer smo već u glavi imali spreman koncept i program rada, a i naziv nam je legao od prvog momenta, to je to.

Da li smatrate politički srodnim način djelovanja aktuelnog lidera PSG-a u Beogradu, poznatog glumca Sergeja Trifunovića?

Priče koje režimski mediji pokušavaju da ubace u eter su čista nebuloza. Sergej i ja smo samo nekoliko stotina puta popili rakiju i znate već… Šala, naravno. Ma, to sa Srbijom je puka slučajnost, svako ima svoje dvorište. Lično, ne želim da se miješam, ni da razmišljam o politici, odnosno lažima vladara i opozicije u RS i BiH, a kamoli u Srbiji, budimo realni. Imamo svoj pravac, jak čipovan motor, jasan cilj i perfektne vozače.

Saša Bižić

1 Share
1 Share
Copy link