Sve masovniji građanski protesti u Bjelorusiji protiv novog reizbora Aleksandra Lukašenka za predsjednika, prema ocjeni brojnih domaćih i stranih analitičara, prvi put su ozbiljno uzdrmali vlast navedenog autokrate koji već gotovo tri decenije upravlja tom zemljom.
Lukašenko je, podsjećamo, nedavno po šesti put izabran za predsjednika Bjelorusije, funkciju koju je prvi put prigrabio sada već davne 1994. godine. Na izborima je, navodno, osvojio 80 odsto glasova što tamošnja opozicija negira, tvrdeći da su izbori u Lukašenkovoj režiji po ko zna koji put brutalno pokradeni.
Inače, demokratičnost izbora u Bjelorusiji već godinama je na meti sumnje i oštrih kritika Evropske unije i SAD. Savjet Evrope još je 1997. suspendovao Bjelorusiju iz svog članstva zbog, kako je tada navedeno, brojnih neregularnosti na izborima održanim godinu dana ranije. Prema izvještajima Amnesti internešenala, Lukašenkova Bjelorusija spada u zemlje sa najvećom stopom korupcije u svijetu, a brojna kršenja ljudskih prava, apsolutna kontrola nad medijima i autokratski način upravljanja zemljom doveli su Bjelorusiju na vrh liste država u kojima su ugušena demokratska prava.
Uoči lokalnih izbora u BiH, koji bi trebalo da se održe 15. novembra, Moja Hercegovina je pokušala da od opozicionih političara u Republici Srpskoj, kao i pojedinih uglednih analitičara iz regiona dobije odgovor na pitanje da li je ovdašnje vlasti, koje po dugovječnosti vladavine i načinu kontrole nad svim važnim polugama sistema neodoljivo podsjećaju na „demokratiju“ bjeloruskog autokrate, uopšte moguće pobijediti na izborima?
Stručnjak za međunarodne odnose i bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji Srećko Đukić nema dilemu. On smatra da je režime poput Lukašenkovog, kao i one koji su, prema njegovim riječima, u Republici Srpskoj personifikovani kroz Milorada Dodika, u Crnoj Gori Mila Đukanovića ili Srbiji Aleksandra Vučića, praktično nemoguće pobijediti na izborima.
„Diktatorski režim pobijediti na demokratski način, na izborima, nije moguće. Ja ne mogu da se sjetim takvog primjera. Kako se završavaju takvi režimi najbolji je primjer 5. oktobar i pad Slobodana Miloševića. Zašto ne mogu pasti na izborima? Jednostavno, zato što je u rukama diktatora i nož i pogača. Tu družinu – Dodik, Đukanović, Vučić, Lukašenko, je neko ovih dana nazvao ‘internacionala diktatora’, naravno, uključujući u taj spisak i širi broj takvih lidera po svijetu. Ono što im je zajedničko jeste koncentracija sve vlasti u njihovim rukama, pa čak i ono što im po ustavu i zakonima ne pripada, jer oni su ‘vođe’, a vođe su po toj definiciji nepogrešive. Kao takvi, oni ostaju bezgranično dugo na vlasti pretvarajući se u božanska lica”, ističe naš sagovornik.
Njihove riječi, dodaje on, postaju ustavne postavke i nepisani zakoni.
“Tamo gdje se sele oni sa svojim funkcijama, tamo sele vlast, moć, pare, pamet, snagu naroda, centar države, makar bili predsjednici mjesne zajednice. Nešto poput srednjovjekovnih vladara. Od njih se nisu udaljili, pa neki od njih još praktikuju nasljedno vladarsko pravo. To je donekle opšti model diktatora danas. Da podsjetim, svaka vlast kvari čovjeka, a apsolutna vlast ga apsolutno kvari”, kaže Đukić za Moju Hercegovinu.
On dodaje da je “recept” dugovječne vladavine svih modernih dikatora doslovno preslikan, a svodi se na to da se, kako kaže, u samoj klici ubija svaka konkurencija. Zbog toga su ulični protesti, kao način pritiska i pokušaj da se zbaci nedemokratska vlast, prema Đukićevim riječima, ne samo potrebni, već predstavljaju jedini način otpora diktaturi.
U prvim demokratskim, antičkim državama, sve odluke su se donosile na ulici i trgu. Postojanje parlamenta, vlade, drugih institucija koje su se kasnije pojavile, nije ukinulo ni trgove ni ulice, niti ih može ukinuti. Zato ulica i trg ostaju u svim sistemima kao upozorenje i korektiv i za demokratske i za nedemokratske režime, i mi vidimo te faktore na djelu ovih dana od SAD, Francuske, Rusije, pa aktuelno do Bjelorusije”, kaže Đukić za Moju Hercegovinu.
Jedan od rijetkih opozicionih političara u Republici Srpskoj koji je u svojim izjavama otvoreno pozivao građane da se na ulici bore za svoja prava, aktuelni poslanik SDS-a u Parlamentu BiH Dragan Mektić, za Moju Hercegovinu kaže da je saglasan s onima koji misle da je sadašnju vlast u RS gotovo nemoguće pobijediti na izborima.
„Teško, veoma teško je sadašnji režim pobijediti na izborima, jer oni pod apsolutnom kontrolom imaju najveći broj medija, raspolažu ogromnim novcem javnih preduzeća kojim kupuju glasače, a one koje ne mogu kupiti ucjenjuju i koriste razne vrste pritisaka. Osim toga, veliki je problem u tome što je iz Republike Srpske proteklih godina otišao ogroman broj ljudi, a to su uglavnom oni koji su bili nezadovoljni stanjem. Kroz stranačko zapošljavanje i represiju prema neistomišljenicima ovdje se uvukla apatija i mislim da je zaista teško jedan ovakav nakaradan režim smijeniti regularno na izborima, koji su inače ranijih godina masovno bili pokradeni, lažirani i potpuno neregularni“, kaže Mektić.
On podsjeća na to da se Milorad Dodik i SNSD, uz manji prekid, na vlasti u Srpskoj nalaze od 1998. godine.
Za to vrijeme Republika Srpska je izgubila četvrtinu svog stanovništva, koje je pobjeglo trbuhom za kruhom, ekonomija je potpuno uništena, u zemlji vladaju strah i beznađe, osim za usku kastu privilegovanih poslušnika i vlast koja je opljačkala narod i državu. Ovakav režim se jedino može srušiti stalnim pritiskom građana, koji će biti manifestovan, ako treba, i na ulici“, tvrdi Mektić.
Kandidat opozicije za gradonačelnika Banjaluke i poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS, Draško Stanivuković, smatra da će prvi pokazatelj o tome da li se autokratska vlast u Srpskoj može smijeniti na demokratski način biti predstojeći izbori u Crnoj Gori.
„Postoji zapanjujuća sličnost u načinu vladavine Mila Đukanovića i Milorada Dodika. Svima je jasno da je većinsko raspoloženje naroda u Crnoj Gori da se jedan diktator, kakav je Milo Đukanović, nakon 30 godina konačno skine sa vlasti i izbori koji će uskoro biti u toj zemlji pokazaće da li je to moguće učiniti na demokratski način“, kaže Stanivuković za Moju Hercegovinu.
Što se tiče predstojećih izbora u RS i BiH, on ističe da ipak vjeruje u to da će opozicija uspjeti da ostvari značajne rezultate, prije svega u Banjaluci.
„Na opštim izborima, prije dvije godine, opozicija je u Banjaluci dobila 10.000 glasova više od SNSD-a. To daje nadu da su promjene i te kako moguće, ako izbori budu fer i pošteni i ako ne bude teških izbornih krađa, čime se režim obilato služi. Mi ćemo učiniti sve da spriječimo krađe i prevare na izborima i dobro smo se pripremili za sve opcije“, kaže Stanivuković za naš portal.
Lukašenku se bliži kraj
Komentarišući za Moju Hercegovinu aktuelnu situaciju u Bjelorusiji, gdje je prekjuče u više gradova te zemlje na ulice izašlo nekoliko stotina hiljada građana, bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji Srećko Đukić kaže da je Lukašenko „izgubio bitku, ali da i dalje pokušava da dobije rat“.
„Masovnost građanskih protesta u Bjelorusiji kreće se ka svojoj kulminaciji. ‘Obični’ Bjelorusi su uspjeli da pobijede strahovitu represivnu Lukašenkovu mašineriju. Lukašenka je davno pregazilo vrijeme. Stasale su potpuno nove mlade generacije i one nose tu mirnu revoluciju. Međutim, Lukašenko se ne predaje jer nema racio, razum toliko potreban svakom čovjeku, političaru, državniku. Utoliko gore za njega. On ne shvata da je ovo kraj. Zato će i cijena njegovog odlaska biti samo na njegovom kontu, a on savršeno zna koliko je ona narasla za 26 godina apsolutne diktature u kojoj je bio sve i svja – i kadija i sudija, i šef države i direktor kolhoza”, kaže Đukić.
Moja Hercegovina