Početna  /  Mediji pod šapom političara i tajkuna: Zašto novinari sami biraju da budu neuticajni?
Izdvajamo Teme i komentari

Mediji pod šapom političara i tajkuna: Zašto novinari sami biraju da budu neuticajni?

Iako uticaj na medije i slobodno novinarstvo nije neka novost, silina kojom vlast i njihovi tajkuni, marketinške agencije i drugi “kooperanti” danas pritišću novinare i urednike kako u BiH, tako i u Srbiji i Hrvatskoj, prevazilazi sva očekivanja.

Novinari smatraju da je opšti utisak da su mediji u Hrvatskoj daleko slobodniji nego u BiH pogrešan i da nema nekih ogromnih razlika osim u nekoliko smjena koje su proizveli portali Index.hr i nešto manje Telegram.hr. To što se nijedna afera u BiH ne završava sudskim epilogom i smjenama jedina je razlika u odnosu na Hrvatsku u kojoj i dalje nema druge odgovornosti osim političke. Opšta tabloidizacija u Srbiji uz nemilosrdne političko-tajkunske obračune uzima se kao tamošnji najveći problem, čime je ova zemlja, prema mišljenju novinara u smislu sloboda i profesionalnosti daleko ispod svih. Međutim, uprkos ogromnim problemima, smatraju novinari, Srbija ipak ima prednost jedinstvenog velikog tržišta, pa mediji mogu daleko “više da dobace”. Svi se slažu da je profesionalna situacija u Srbiji daleko najgora, jer su mediji tamo gotovo u potpunosti potonuli u žutilo i surove i nemoralne političke okršaje, a da su javni interes, novinarska etika i standardi, gotovo potpuno pali u zaborav.

Kupovina poslanika niti je srušila kompromitovanu vlast niti imala sudski epilog

U tom odnosu, kolege smatraju da je BiH otprilike nigdje, jer šta god malobrojni slobodniji mediji uradili, bilo da su snimili ili objavili “papke”, “potkivanja” ili “korona derenke”, otkrili aferu kupovine poslanika, krađe novca, namještanja tendera i drugo, osim malo medijskih pritisaka, drugog rezultata nema i neće ga biti. Javnost kao da je opijena političarima i ne reaguje kada se razotkriju njihove mutne radnje, a mediji su međusobno razjedinjeni i skučeni, da ne mogu napraviti ni buru u čaši vode.

Aleksandar Trifunović, urednik portala Buka iz Banjaluke, kaže da ma koliko se kolegama koji se novinarstvom bave u komšiluku njihova situacija činila lošom, najlošije stoji BiH u kojoj je tržište toliko usitnjeno, koliko i politički interesi.

Aleksandar Trifunović

“Volim da kažem da su mediji u Srbiji i Hrvatskoj za nekoliko kopalja iznad, jer se radi o jedinstvenom medijskom tržištu na mnogo većoj teritoriji i sa više stanovnika. U BiH su javnosti podijeljene na medijske atare izuzetno male čitanosti i uticaja. Postoji nekoliko velikih koje čitaju svi, među kojima je i ovaj koji ja uređujem, a koji su takvi zahvaljujući trudu i ravnomjernom prilivu čitalaca. Drugi gledaju usko na tržište, jer iako pišu razumljivim jezikom, ne koristite ga kao prednost. Mediji svjesno pristaju na nisku ambiciju i obraćanje malom broju ljudi. Tiraž novina je mizeran, a postoji samo desetak portala koji bilježe veću posjetu od 100.000 dnevno”, objasnio je Trifunović i dodao da onda opada i uticaj, a oni koji odlučuju to koriste protiv medija.

Kada se uzmu u obzir razni ometajući faktori koji sputavaju izvještavanje o onome što je u javnom interesu, krenuvši od lokalnih prilika pa do entitetskih i državnih, preko finansijskog faktora koji kontrolišu oglašivači, stiče se utisak da su novinari uhvaćeni u zamku sopstvenog posla i pod kontrolom onih koji bi od njih morali da strepe. Trifunović kaže da su novinari osakaćeni jer su pristali na takav tretman. Nije rijetkost, kaže on, da političari napadaju novinare, prozivaju ih i stavljaju na liste neprijatelja, a da za to vrijeme većina kolega i medija ćuti, ne shvatajući da se to isto može desiti i njima.

“I desiće se, a oni ipak ne ulaze u fajt da to osude. Naš najveći problem je, ako ćemo se porediti sa Hrvatskom, podijeljenost na male neuticajne zone zbog čega se rijetko dešava da se nešto pokrene što bi moglo da izazove tektonski poremećaj, neka informacija koja bi izazvala pokret među samim autorima da se svi time počnu baviti. Situacija koja nam se desila sa ‘Srebrenom malinom’, odnosno afera sa respiratorima koje nabavlja uvoznik malina iz Srebrenice važi za tu temu. Svi smo to pratili i stvorili visok pritisak da se neće olako pustiti. Međutim, u Srpskoj je turistička agencija nabavljala medicinsku opremu, što je vrlo slična situacija, ali nije izazvala neke posebne poremećaje”, kaže Trifunović za Moju Hercegovinu.

Turistička agencija prodaje bolnicama zaštitna odijela i maske

On dalje govori da su rijetki oni koji ulaze u konflikt sa sitemom, jer može da završi loše po medij i novinare, a što su mnogi osjetili na svojoj koži.

Vlasti, a i mnogi građani smatraju da u situaciji u kojoj se sada nalazimo kritika nije ni poželjna ni dozvoljena, što je suludo. Baš u ovakvoj situaciji treba koristiti priliku za komentare i kritike. Ako se prisjetimo ‘korona derneka’ i moralisanja nakon toga, vidimo da kritički stav zavisi, pa smo tolerantniji kada se to desi ‘našem’, a nismo kada je ‘njihov’. Nevjerovatno koliku štetu podijeljene javnosti trpe zbog nepostojanja jakog javnog mnjenja koje bi bilo korektiv. Sami biramo da budemo neuticajni”, kaže on u razgovoru za naš portal.

Kao rezultat svega ovoga dobili smo medijski prostor zatrpan ponavljajućim vijestima sa događaja, dok se o onome što stvarno muči ovo društvo priča na ulici i u kafanama. Kritika se shvata lično, svako pisanje i iznošenje slobodnog mišljenja, ukoliko se razlikuje od politike vladajućih, smatra se napadom na državu.

Neven Barković, zamjenik glavnog urednika portala Index.hr, najposjećenijeg i najuticajnijeg medija u Hrvatskoj kaže da su oni svojim istraživanjima smijenili sedam ministara i doveli mnoge na sud, ali da medijska scena u ovoj zemlji nije ni izbliza dobra kao što se čini spolja.

Neven Barković

“Pratim situaciju u BiH i mogu da je uporedim sa našom. Mislim da vlada pomalo izokrenuta percepcija kada se ocjenjuje stanje slobode medija u Hrvatskoj u odnosu na BiH. Ako govorimo o odgovornosti političara u BiH, nje nema. Mediji mogu otkriti svašta, ali učinka nema. Bojim se da je situacija u Hrvatskoj slična. Mediji koji otkrivaju afere i imaju snage da pokrenu neko pitanje, što u konačnici dovede do toga da neko bude smijenjen, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. To je jedna vrlo mala grupa u kojoj Index.hr jeste broj jedan. Većina medija se uopšte ne bave takvim temama. Čak i ako neko otkrije nešto, niz drugih će to samo ignorisati. To su naravno ovi mediji koji su bliži vlastima i HDZ-u. HRT, kao Javni servis služi kao gromobran. Oni neće objaviti informaciju o aferi, ali hoće kada neki ministar demantuje. Taj servis služi kao PR služba Vlade Hrvatske”, kaže Barković za Moju Hercegovinu.

Index smijenio sedam ministara

On kaže da su tiraži novina mizerni i da je čitanost svih njih zajedno kada se saberu i pomnože sa deset, opet manja od broja ulazaka na njihov portal. Međutim, i dalje postoji veliki broj ljudi do kojih informacija dolazi jedino preko televizije i novina, što ondašnje vlasti itekako koriste.

“U kontekstu te priče, naš premijer Andrej Plenković je na početku krize sa virusom korona organizovao tajni sastanak urednika novina, nekih radija i televizija sa nacionalnom frekvencijom, bez portala. Mi se naravno ne bismo odazvali na sastanak sa vlastima, pogotovo ne na tajni a da ne objavimo. Premijer i njegovi saradnici razgovarali su sa urednicima kako će se izvještavati o krizi. To je skandalozno! Premijer da dijeli lekcije i uređuje medije, kako oni da rade svoj posao?! Posebno se razgovaralo o državnoj pomoći medijima, zapravo o kupovini poslušnosti. Zato vam govorim, situacija kod nas je mnogo sličnija”, rekao je on.

Napominjući da u Hrvatskoj postoji nekoliko prilično nezavisnih medija među kojima je Index.hr prvi, on smatra da je situacija definitivno bolja i slobodnija nego u Srbiji, ali samo nešto malo ispred BiH. Da vlada nekakva velika sloboda, toga nema. Slobodu koju imaju, smatra on, najveći broj vodećih medija uopšte ne konzumira.

Index je prošle godine i imao jednu veliku seriju otkrića o Plenkovićevim ministrima. Bio je tu prisutan i Telegram, ali mi smo krenuli malo prije. Njihova muljanja sa nekretninama, zataškavanjem, sa vlastitom imovinom, pogodovanje sebi i svojima da se putem odluka koje su donesene prenamjene zemljišta i drugo, mi smo otkrili i objavili. Smijenjeno je sedam ministara. U tom nekom smislu, ako novinari dovoljno otkriju i pritisnu može doći do neke vrste odgovornosti. Da se razumijemo, ta odgovornost je isključivo politička, eventualno neko će biti smijenjen, ali niko ne dođe do zatvora. Postoje istrage, ali sve su jalove. Međutim, i to je bolje nego da prođe bez ičega. Možda je pritisak kod nas takav da se ne može dopustiti jednoj članici Evropske unije koja sada i predsjedava ignorisanje najtežih afera. To se više ne može raditi kod nas kao nekad. U 16 godina Indexa, nijedan mediji u Hrvatskoj nije smijenio toliko ministara. Uspjeli smo kroz naše nepristajanje na nametnute narative da je sve divno i krasno i da se ne talasa. Jednostavno se bavimo novinarstvom, dok se veliki broj medija kod nas bavi propagandom. Oni su PR”, kaže Barković za naš portal.

Sandra Gojković Arbutina, glavna i odgovorna urednica banjalučkih Nezavisnih novina govori za Moju Hercegovinu da je uticaja politike na medije bilo uvijek, ali da se u posljednjih godina stvorio veliki pritisak da se stave pod kontrolu što je smanjilo prostor za slobodno i nezavisno novinarstvo, koje jedva opstaje.

Sandra Gojković Arbutina

“Na sceni je već dugo stroga polarizacija medija na jednu ili drugu opciju i obije tvrdo guraju u tu stranu, zanemarujući osnovne novinarske postulate. Veliki broj njih je daleko od ubjeđenja da je to jedino ispravno, ali profesija je osiromašena i bori se za goli opstanak. To je otvorilo prostor za ucjene i stavljanja medija pod čizmu. Načina je mnogo, marketinški kolač je smanjen i nerijetko usmjeravan ka podobnima. S obzirom na to da su tako mediji postali jako ranjivi, stvoren je ogroman prostor za pritisak iako se i dalje mnogi odupiru tražeći načina da prežive kroz druge djelatnosti, projekte itd. Još imamo medija koju pokušavaju da javnosti predoče informaciju kakva jeste, bez prepakivanja i prilagođavanja opcijama koje takvo spinovanje finansiraju. Ni javnost ne treba potcjenjivati, mislim da odavno mogu sami da procijene namjeru medija i da izaberu gdje će se informisati”, smatra ona.

Poredeći situaciju sa Hrvatskom, ona govori da smo prije samo nekoliko sedmica vidjeli novinara Aleksandra Stankovića, urednika “Nedjeljom u 2” na HRT-u koji je javno u svojoj emisiji izjavio kako mu je matična kuća zabranila da pozove kao gošću Maju Sever, predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske i radnicu ove kuće. Rekao je uživo da je to njegov profesionalni i poraz kuće u kojoj radi.

Aleksandar Stanković o cenzuri u vlastitoj emisiji

“Nezamislivo u našim uslovima, na našim javnim servisima, zar ne? Demanti HRT-a je sam po sebi bio dovoljan da se vidi da je u pitanju cenzura i to na Dan slobode medija, jer je Sever danima govorila o teškom položaju novinara. Međutim, Stankovića sa takvim statusom, gledanošću i ugovorom kakav on ima u Hrvatskoj vjerovatno ima koliko prstiju na jednoj ruci i ne treba sa previše sjete gledati u komšijsku medijsku sliku. Prošle godine su imali protest zbog ugroženih novinarskih prava, tražeći zaštitu onih koji javno govore o političkim i pritiscima kriminalnih miljea, oslobađanje stega lokalnih šerifa, izmjenu zakona o HRT-u itd itd. Zvuči poznato? Upali su u slične probleme kao i mi da im se kroz sudske procese za tobožnju klevetu skoro potpuno blokira rad. Čini se da su im udruženja i sindikat dosta jači, masovniji i glasniji, da su spremniji da se žestoko izbore za svoja prava, imaju veću podršku, ali i ne stoji činjenica da su manje podložni finansijskim i političkim uticajima, a što dosta govori i upravo objavljen serijal mediadaily.biz od, do sada, 16 nastavaka ‘Mediji i država’”, objasnila je ona.

Najupadljivija razlika je, smatra Gojković Arbutina, svakako da je medijska scena u BiH i Hrvatskoj lišena tabloidizacije ili je ima u tragovima koji su zanemarljivi. U Srbiji su tabloidi preuzeli primat.

Ono što je danas na sceni u Srbiji je vjerovatno najveći poraz novinarstva ikad zapamćen na ovim prostorima i teško da će se oporaviti. Način na koji se kreira javno mnjenje, cenzura i otvoreni rat i progon medija koji nisu pod kontrolom vlasti je doveo do tog stepena da se Željko Mitrović i Dragan J. Vućićević, preko Pinka i Informera, predstavljaju kao vlasnici bitnih medija tamo. Vlast ih zdušno finansira, a o njihovim opskurnim profilima i plasiranim sadržajima ne treba trošiti tastaturu. Dovoljno je otići na njihove Tviter naloge. Ako imate jak želudac”, kaže ona za naš portal.

Problem slabe platežne moći ugrozio je prije svega štampu, ali i druge medije koji nemaju ravnopravan položaj u raspodjeli marketinškog kolača, pogotovo kad je u pitanju oglašavanje javnih preduzeća, koje uglavnom ide podobnima. Sa svim problemima koje nosi pitanje slobode novinarstva se bore i mnogo naprednija društva.

“O jednakom tretmanu, slobodnom pristupu informacijama, radničkim pravima je suvišno govoriti, jer smo dio sistema koji to krši u svim branšama. Opet je to posljedica osiromašenog društva koje počiva na partijašenju, silovitom primatu političkih elita koja priznaje samo one koji im pripadaju”, rekla je ona.

Govoreći o pristupu informacijama, ona se prisjetila situacije u kojoj su novinari presreli Plenkovića na hodniku i rešetali ga pitanjima više od 20 minuta. On je odgovarao strpljivo, ne mijenjajući izraz lica, istim tonom čak i na ona najnezgodnija pitanja, a kraj izjave je bio kad su novinari iscrpili pitanja, a ne kad je njemu dosadilo.

“To je kod nas nezamislivo, već na prvom pitanju koje im se ne svidi ili ocijene kao provokaciju prekidaju izjavu ili krenu u obračun sa novinarima. U tome se vidi kakav je respekt, odnos, ali i određena doza straha i zaziranja od medija. Mi smo svjetlosnim godinama daleko od bilo kakve političke odgovornosti bez obzira šta bude objavljeno. Oduvijek se računa na kratko pamćenje javnosti i da medijska pažnja ili kako to političari kažu ‘histerija’ ne traje dugo. Drugi događaji potisnu sve, to prolazi tako decenijama a da nismo svjedočili nijednoj smjeni zbog kriminala, korupcije ili bahatosti. U ovom posljednjem slučaju sa Stašom Košarcem kada se očekivala smjena zbog njegovog nezamislivog bahaćenja u doba kad građani prolaze agoniju zbog virusa korona, svi su očekivali smjenu, iako potpuno ubjeđeni da od toga neće biti ništa, bez obzira na uznemirenost javnosti. I bili su u pravu. Zaista, nije ni bilo ništa”, rekla je ona.

Korona party

Denis Džidić, izvršni direktor i urednik BIRN-a, portal koji se isključivo bavi istraživačkim novinarstvom, kaže da je veliki broj medija u BiH podložan jasnom političkom uplivu. To je najvidljivije na primjeru javnih emitera. U Republici Srpskoj, navodi kao primjer, javni emiter RTRS postao je glasilo vodeće partije SNSD koja apsolutno nekritički postaje megafon za promociju ove stranke i kritiku opozicije. Uz ovo, postoje drugi primjeri u kojima su vlasnici ili finansijeri medija bliski određenim političkim partijama, što se vrlo jasno reflektuje u načinu njihovog izvještavanja.

Denis Džidić

“Nažalost vlasničke strukture u brojnim medijima nisu dovoljno transparentne. Tako se u izvještaju o napretku BiH za prošlu godinu navodi da ‘odsustvo transparentnosti u pogledu vlasništva nad medijima i uticaj političkih i poslovnih interesa na uredničku politiku izaziva zabrinutost kada je u pitanju sposobnost većine medija da nepristrasno izvještavaju o političkim događanjima’. Uz to, brojne kompanije i oglašivači imaju političke konekcije, stoga je pored ovih direktnih načina pritisaka, postoji i indirektni kroz smanjenja oglašavanja – što često izaziva autocenzuru medija” kaže Džidić za Moju Hercegovinu.

Ističući da nije ekspert za medije u Hrvatskoj, Džidić nije želio davati generalnu ocjenu. Međutim, rekao je da površinsko posmatranje stanja u Hrvatskoj ukazuje da postoje dosta jake medijske kuće, ali da i tamo, kao i u BiH, vidimo dosta političkog uticaja na način izvještavanja.

Kada se govori o medijskoj sceni u Srbiji, svjedoci smo zaista velikog broja kritika međunarodne zajednice na pritiske političke prirode na slobode medija, a i tu medijsku scenu dosta karakteriše rad tabloida koji nisu u toj mjeri prominentni u BiH. Izvještaj EU za Srbiju navodi da u ovoj zemlji još ima brojnih izazova u smislu slobode govora, kao i da ‘posebno zabrinjavaju slučajevi prijetnji i nasilja nad novinarima’”, kaže on dodajući da je, kada se sve sagleda, veoma teško naći magični recept rješenja za slobodnije novinarstvo.

Radi se o nizu prava, sloboda i obaveza koja bi trebala biti implementirana na različitim nivoima. Vlasništvo nad medijima, kaže on, mora biti transparentnije, oglašavanje u medijima takođe. Javni emiteri trebaju biti istrgnuti od političke kontrole, vlasti moraju biti transparentnije u svom djelovanju, kancelarije ombudsmena aktivnije, udruženja novinara i fakulteti žurnalistike moraju više insistirati na obukama i treninzima za etičko novinarstvo.

“Ovo su i dalje samo neki od brojnih koraka i obaveza koji bi učinile okolnosti u kojima se može unaprijediti medijska scena. Ključno pitanje u ovom smislu predstavlja način na koji rade tužilaštva u BiH. BIRN BiH je u nizu primjera u proteklih nekoliko godina ukazivao na to zaista manjkav rad tužilaca u predmetima korupcije, stoga ne čudi da brojne afere koje su dokazali novinari ne rezultiraju smjenama ili optužnicama. Samo u toku posljednjih par mjeseci stanja pandemije, vidjeli smo niz primjera afera koje su otkrili novinari – biće u tom smislu interesantno pratiti rad tužilaca, ali nažalost mislim da će i tu adekvatna reakcija izostati” kaže Džidić za naš portal.

Ni afera “Potkivanje” nije dovela niti do smjena niti sudskog epiloga

Andrijana Pisarević, Ognjen Tešić

4 Shares
4 Shares
Copy link