Početna  /  Luka Kukurić za MH: Ako ne živiš senzibilitet sveopšteg postojanja izgubićeš se u postojanju!
Izdvajamo Trebinje

Luka Kukurić za MH: Ako ne živiš senzibilitet sveopšteg postojanja izgubićeš se u postojanju!

Luka Kukurić rođen je u Trebinju 1996. godine. Osnovnu školu, kao i Osnovnu muzičku školu, smjer violina završava u rodnom gradu baš kao i Ekonomsku školu. Apsolvent je Pravnog fakulteta u Beogradu. Veliki je zaljubljenik u književnost i filosofiju, a ljubav prema mačevanju je ono što ga dodatno izdvaja među vršnjacima. Član je Mačevalačkog kluba Crvena Zvezda. Deveto mjesto na državnom prvenstvu Srbije najbolji je rezultat koji je do sada postigao. Po njegovim saznanjima, prvi je Trebinjac koji se ozbiljnije bavio ovom viteškom sportskom disciplinom. Za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’ govorio je o tome kako se pronašao u mačevanju, ali i u filosofiji i književnosti, te o vezi svega onoga što su mu životna interesovanja, uključujući i pravne nauke.

Na početku razgovora, zamolili smo Luku da nam se predstavi i kaže nešto o svom početnom interesovanju za mačevanje. Za sebe kaže da je rođeni esteta, strastveni mačevalac i zaljubljenik u umjetnost.

‘’Ja sam Luka Kukurić, rođeni Trebinjac, potomak starosjedilačke porodice,  i uskoro diplomirani pravnik na Beogradskom univerzitetu. Rekao bih rođeni esteta, zaljubljenik u umjetnost i strastveni mačevalac, član mačevalačkog kluba Crvena Zvezda. Za mačevanje sam počeo da se interesujem zahvaljujući prvenstveno mojim roditeljima koji su mi od malena kupovali knjige, pa sam kroz literaturu Roberta Luisa Stivensona i Aleksandra Dime, te crtane filmove o Sandokanu, Robinu Hudu i sl. stekao prilično slikovite prikaze starih vremena, viteške tradicije i borbe za čast. Takođe, tu je bilo i dosta naše epske i narodne lirike koja je izuzetno bogata tom kulturom mača.’’ – kaže Kukurić za naš magazin.

Trebinje ima potencijal da izrodi mačevalačku scenu za čitavu BiH

Jedna rečenica starih učitelja mačevanja inspirisala ga je i približila mačevanju. Kaže da bi volio da Trebinje dobije svoj mačevalački klub u kojem bi rado podijelio svoje vještine i znanja.

‘’Stari su učitelji mačevanja govorili, “Za lijen i tup duh nedostižno je majstorstvo u mačevanju, pošto oštrinu mača daje samo oštar duh koji ga vodi”. Eto tom bih rečenicom opisao inspiraciju koju mi mačevanje pruža. Čovjek kad jednom uzme mač u ruke brzo mu pod kožu uđe taj poriv za pravednim, džentlmenskim duelom u kome pobjeđuje onaj oponent čiji um savlada vlastite slabosti pa je neminovno usavršavanje čitavog života baš kao u bilo kojoj vještini ili nauci. Što se tiče Trebinjaca,  s obzirom da u Trebinju nikad nije postojala škola, nepoznato mi je da li se iko od Trebinjaca oprobao u ovoj plemenitoj vještini u prošlosti, a trenutno sa mnom u klubu mačuje Hercegovac, porijeklom iz Popovog Polja, Veljko Ćuk, aktuelni šampion Mediterana i najveća uzdanica za promociju mačevanja na našim prostorima uopšte. Što će reći da mi Hercegovci, Tribunjani, imamo tu oštrinu karaktera i dobru genetiku da se dostojanstveno nosimo sa prosvjetljenom Evropom i afirmišemo mačevanje na našim prostorima. Svakako da bih volio da i Trebinje dobije svoj klub, kao grad kulture to zaslužuje, a i prometejski je to zadatak pa bi mi svakako laskalo. Međutim mačevanje nije sport od koga se može  očekivati profit, već kako rekoh vještina koja okuplja entuzijaste a takođe iziskuje i prilične troškove tako da bi takvu ideju bilo moguće realizovati jedino uz veliko razumijevanje lokalne zajednice i spremnost za saradnju bez lukrativnih namjera “sub rosa”.’’ – nastavlja Luka svoju priču.

Foto: Privatna arhiva

O iskustvima sa državnog prvenstva Srbije, na kojem je učestvovao tri puta, naš sagovornik kaže da još nije stao na podijum, ističući da je suština u upornosti i vježbi.

‘’Nastupao sam na 3 državna prvenstva do sada a i na dosta nacionalnih takmičenja, iskustva su sjajna, uvijek je lijepo boriti se za nagradu. Na državnom prvenstvu je posebno jer bude i po 50 takmičara u seniorskoj konkurenciji i taj dan je stvarno praznik mačevanja. Još nisam stao na podijum, najbolji plasman na nacionalnoj rang listi bio mi je 9. pozicija. Pred kraj sezone sam ga pokvario sa dva loše odrađena turnira, ali kako rekoh – suština je u upornosti i vježbi, kako Stendal kaže “često je za uspjeh preko noći potrebno i dvadeset godina”. – iskren je Kukurić.

Sve što je vidljivo manifestacija je onoga nevidljivog, kako u životu tako i u mačevanju…

Budući da je strastveni zaljubljenik u filosofiju, pitali smo Luku koliko zapravo u jednom mačevalačkom meču ima filosofije i, uslovno rečeno, nadmudrivanja?

Pa evo da odmah postavim filosofski – sve što je vidljivo, manifestacija je onoga nevidljivog, unutrašnjeg, metafizičkog kako u životu tako i u mačevanju. Kao što rekoh prvo je potrebno pobjediti sebe, svoj ego i temperament pa tek onda imaš šansu da pobjeđuješ i druge. Mačevanje je samo od sebe filosofija, originalno umjetnost ubijanja, a danas sport. Važno je usavršavati svoj stil, tehniku i prefinjenost pokreta, lagani, a brz korak, poput mačke koja napada. Klasične italijanske škole uvijek su davale prednost onome mačevaocu čiji je stil ljepši ispred onoga koji pobjeđuje jer kako kažu: “dobar mačevalac ostaje dobar i kad gubi, a loš je loš i kad pobjeđuje”.

Foto: Privatna arhiva
Svijest da promjene kreću od nas samih, a ne od nekih stranaca u foteljama može biti temelj za neke buduće promjene!

Za sebe kaže da je kritički nastrojen prema današnjem materijalističkom društvu tvrdeći da promjene kreću iz pojedinca te da svijest o tome može ubrzati buduće promjene.

‘’S obzirom da sam pobornik filosofije idealizma te antropozofske škole Rudolfa Stajnera, iz te perspektive prilično sam kritički nastrojen prema današnjem materijalističkom, potrošačkom društvu. Borislav Pekić, u mojoj omiljenoj knjizi “Atlantida” daje fantastičan opis te robotizacije, života koji se sveo na prosto mehaničko bivstvovanje i svijeta u kome se više ne zna ko je čovjek a ko kompjuter. Sklonost ka svemu novom, trčanje za trendovima i profitom, super brza svakodnevica i u malim sredinama stereotipije kao da ne dozvoljavaju čovjeku da bude ono što zapravo jeste. S druge strane, Konstantin Kavafi je u svojoj magičnoj pjesmi “Itaka” dao pragmatičnu formulu za miran život bez stresa, “…ni Lestrigonce, ni kiklope, ni divljeg Posejdona ti nećeš na putu sresti ako ih u samom sebi ne nosiš…” što će reći da će sve biti baš onako kako ga zapravo mi sami doživimo. Dosta je izazova današnjice, dosta je problema, političkih, socijalnih, malih i velikih, ali mislim da iznad svega, kao i onaj Direrov vitez sa bakroreza moramo pred sebe da postavimo pitanje duhovne egzistencije, fokusiramo se na vlastiti napredak, u sportu, nauci, kulturi… Svijest da promjene kreću od nas samih, a ne od nekih stranaca u foteljama može biti temelj za neke buduće promjene.’’ – kaže Luka Kukurić za naš magazin.

Na pitanje da li se u njemu sukobljavaju pravnik i umjetnik i ukoliko da, kako se bore ta tvoja ”dva ja”, Luka odgovara da su se ta ‘’dva ja’’ vremenom stopila u jedno shvativši da jedno zapravo ne isključuje drugo.

‘’Na početku studija bilo je dosta dilema i unutrašnjih pitanja, međutim kako je vrijeme prolazilo a posebno sad pred kraj ta su se kako ti kažeš “dva ja” stopila u jedno, shvatio sam da jedno ne isključuje drugo iako pravna nauka djeluje kao štura i dosadna ipak postoji dosta prostora za iskazivanje kreativnosti. Baš kao što muzičar, savladavajući više i više skala može bogatije i bolje da komponuje ili se prepusti improvizaciji tako i pravnik sa dobrim teorijskim temeljom može da čini čuda u sudnici ili pri samom kreiranju akata. Što sam više savladavao gradivo, razne grane prava zanimljivo mi je bilo da ispred sebe postavljam situacije iz svakodnevice i razrjesavam ih i rješavam primjenom naučenog.’’ – sumira Kukurić.

Vidim sebe kao entuzijastu, romantika, običnog čovjeka koji se još vodi nekim starim načelima i vjeruje u lijepu riječ i dobru namjeru

Mačevanje, bunt, filosofija, književnost – sve to daje jednu romantičarsku sliku kao opis našeg sagovornika. On kaže da romantika za njega jeste ideal tačnije viteška potraga za sopstvenim bićem.

‘’Romantika je za mene ideal, viteška potraga za samim sobom, u literaturi personifikovano kao Vagnerov Parsifal u potrazi za svetim gralom ili antički argonauti u potrazi za zlatnim runom. Vidim sebe kao entuzijastu, romantika, običnog čovjeka koji se još vodi nekim starim načelima i vjeruje u lijepu riječ i dobru namjeru. Navedoh gore bakrorez Albrehta Direra “Vitez, smrt i đavo” koji oslikava taj romantičarski put a koji je Erazmo Roterdamski opisao ovako: “Ne silazi sa puta istinskoga ma kakve se nevolje isprječile na njemu”.

Foto: Privatna arhiva

Luka je izrazio želju da razgovor završimo citatom iz knjige ‘’Dnevnik učitelja mačevanja’’.

‘’Za kraj bih završio jednim fantastičnim citatom iz knjige “Dnevnik učitelja mačevanja” koji kaže: “Valja dakle, i u vještini kojom se baviš, i u životu koji živiš živjeti senzibilitet svog vremena – ono moderno ali tako da ga spajaš i preplićeš ne samo sa senzibilitetom protiv svog vremena – kreativnim, stvaralačkim, kritičkim već i sa senzibilitetom vanvremenog – klasičnim. Ako ne živiš senzibilitet svog vremena izgubićeš se u vremenu, ako ne živiš senzibilitet protiv svog vremena izgubićeš sebe u vremenu, ako ne živiš senzibilitet sveopšteg postojanja izgubićeš se u postojanju”. – poručio je Luka Kukurić na kraju razgovora.

Igor Svrdlin

 

 

 

 

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap