Početna  /  Izborna predviđanja: Pobjeda opozicije – (ne)moguća misija
Izdvajamo Teme i komentari

Izborna predviđanja: Pobjeda opozicije – (ne)moguća misija

Šest dana prije održavanja lokalnih izbora u Republici Srpskoj iz oba politička tabora – vladajućeg i opozicionog – samouvjereno poručuju da su uvjereni u ubjedljivu izbornu pobjedu svojih kandidata.

Lider SNSD-a Milorad Dodik nedavno je izjavio da će na predstojećim lokalnim izborima njegova stranka, sa svojim koalicionim partnerima, pobijediti u najmanje 53 lokalne zajednice.

Od 63 opštine SNSD će sa svojim koalicionim partnerima dobiti najmanje 53. Dobiće Trebinje, Foču, Istočno Sarajevo, Višegrad, Zvornik, Bijeljinu, Doboj, Banjaluku, Prijedor i Gradišku. Dakle, sve veće gradove, kao i niz opština od Laktaša, pa do Mrkonjić Grada”, ustvrdio je Dodik.

Ništa manje optimizma po pitanju rezultata predstojećih izbora nije pokazao lider najveće opozicione stranke u Republici Srpskoj, Mirko Šarović, poručivši da rejting kandidata SDS-a svakodnevno raste.

“Nemojte biti iznenađeni ako rezultati ovih izbora budu ravni onima iz 2012. godine, ili možda čak i bolji od njih”, rekao je prije par dana Šarović, aludirajući na lokalne izbore prije osam godina kada je SDS, zajedno sa drugim opozicionim strankama, ubjedljivo pobijedio SNSD u većini gradova i opština Republike Srpske.

A kakvo je zaista “stanje” na terenu i ko će poslije 15. novembra imati razloga za slavlje, Moja Hercegovina je potražila odgovor kod istaknutih analitičara i dobrih poznavaoca prilika na ovdašnjoj političkoj sceni.

Ako je vjerovati njihovim predviđanjima, opoziciju čeka izuzetno težak, gotovo nemoguć zadatak da osvoji vlast u najvećem broju lokalnih zajednica u Srpskoj. Između ostalog, kao jedan od razloga zbog kojih bi Dodikov SNSD mogao da i nakon ovogodišnjih izbora nastavi dominaciju nad opozicijom naši sagovornici ističu sve snažniji udar korona virusa na stanovništvo.

Slobodan Popadić (Foto: N1)

“Prvi i najveći neprijatelj opozicije na lokalnim izborima jeste virus korona. Naime, pandemija koja baš sada divlja u BiH na dan izbora može da se odrazi na dva načina. Prvi je da ljudi masovno izađu na izbore, ne zato što je neko sjajan kandidat, već da bi na taj način pokazali opšti bunt prema svim mjerama vlasti u posljednjih nekoliko mjeseci. Druga opcija je da masovno ostanu kući u strahu za vlastito zdravlje i život, jer u ovakvim okolnostima treba da budete vanserijski motivisani da biste izašli na izbore. Znajući naš mentalitet i nizak nivo političke kulture, druga opcija mi se čini izvjesnijom, a nepisano je pravilo da manja izlaznost uvijek odgovara onima koji bi da ostanu na vlasti. Njihovi glasači jednostavno moraju da glasaju“, kaže za Moju Hercegovinu novinar „EuroBlica“ Slobodan Popadić.

On smatra da gledano po regionalnim centrima opozicione partije, SDS i PDP, nigdje nemaju izgledne šanse za pobjedu, osim eventualno u Banjaluci.

„Međutim, problem je u tome što se kompletna opoziciona borba u najvećem gradu Srpske svela samo na PDP, najviše na Draška Stanivukovića i JelenuTrivić, dok sa druge strane protiv sebe imaju široku vladajuću koaliciju i Igora Radojičića, koji zaslužuje brojne kritike ali je realno, prema onom što je uradio, najbolji gradonačelnik Banjaluke od svih dosadašnjih iz redova SNSD-a. Istovremeno, Radojičić nije SNSD, jer on često radi sam za sebe. Stvorio je Gradski odbor koji prevashodno odgovara njemu i zato su opozicione kritike SNSD-u preko Radojičića pogrešne u startu. Radojičić ima drugi problem, a to je loša komunikacija sa ljudima. Inženjerska uštogljenost je pogubna među našim svijetom, dok s druge strane Stanuvuković prvo igra na tu kartu čovjeka iz naroda, što naročito „pali“ među mladim ljudima koji žive na društvenim mrežama i koji po prvi put imaju pravo glasa. Oni nemaju pojma šta je politika, ali znaju za Draška“, kaže Popadić za naš portal.

On dodaje i to da je opozicija, prema njegovim riječima, u predizbornoj kampanji „očajnički tražila veliku temu“, poput slučaja Dragičević u Banjaluci, ili Zakona o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori, ali da je jedina tema koja je, kako kaže, donekle mogla da bude naduvana kao „velika“ bio izlazak DNS-a iz vlasti na nivou Srpske i BiH.

Međutim, SDS i PDP su tom pitanju pristupile više retorički, a manje praktično. Kada je Opštinski odbor DNS Pale saopštio da podržava opozicionog kandidata za načelnika, SDS je već drugi dan morao da povuče svog kandidata u Prijedoru i u još nekim mjestima, te da podrže DNS. Istina, to ne bi bilo naročito moralno, jer DNS koji je radio sve zajedno sa SNSD-om ne može preko noći da postane oličenje poštenja. Ali, ovdje pričamo isključivo o političkom pragmatizmu. Dakle, ostanak Maje Dragojević Stojić u trci za gradonačelnika Prijedora samo daje šansu SNSD-u za pobjedu i ništa više“, tvrdi on.

S druge strane, Popadić smatra da je u većini ostalih gradova SDS za gradonačelnike kandidovao „ili političke anonimuse, početnike, ili likove iz mračnih devedesetih“.

„Oba slučaja su greška, jer oni nemaju infrastrukturu ni lidera poput Milorada Dodika koji na svoje ime može da izgura skoro svakog kandidata. U Doboju SDS više ne postoji, dok su u Bijeljini ipak opstali kao stranka, ali to ni izbliza nije dovoljno za pobjedu. Ne zato što je Mićo Mićić sjajan kandidat, već zbog toga što drži sve resurse u svojim rukama i što je bilo vrlo malo vemena da mu SDS nađe zamjenu. Što se tiče Hercegovine, koaliranje sa Rodoljubom Draškovićem vrlo lako može da dođe glave kompletnoj opoziciji, jer se radi o čovjeku poznatom po tome što lako mijenja strane i čovjeku koga su svi, a naročito Nebojša Vukanović, napadali zbog odnosa prema radnicima, tajkunizacije i milionskih dugova prema budžetu RS“, zaključuje Popadić.

Direktor beogradske PR agencije „Pragma“ i politički analitičar Cvijetin Milivojević takođe smatra da bi pobjeda opozicije u najvećim regionalnim centrima Srpske, kako kaže, bila ravna čudu.

“Ne djeluje mi da je opozicija, prvenstveno SDS, izvukla bilo kakve pouke iz nekih prethodnih izbornih ciklusa i poraza. Kao što sam ranije više puta govorio, Dodika i SNSD ne možete pobijediti isključivo na priči o njihovom kriminalu. Da, tačno je to da se za Dodika i SNSD vežu brojne afere, ali da bi takva priča prošla oni koji ih kritikuju moraju da budu besprijekorni, a to baš nije tako”, kaže Milivojević za Moju Hercegovinu.

Cvijetin Milivojević

On ističe da su u brojnim lokalnim zajednicama, u kojima su kandidati opozicije imali vlast, isto tako bile prisutne mahinacije i “mutljavine” lokalnih funkcionera i moćnika, te da se isključivo na priču o kriminalu prosječan glasač u Srpskoj teško može “upecati”.

Veliki broj glasača iz takvih lokalnih zajednica s pravom će reći da su svi političari isti, jer su svojim očima svjedočili kriminalu lokalnih vlastodržaca iz opozicije. Da bi se Dodik i SNSD pobijedili priča opozicije se mora bazirati i na nacionalnim temama, koje su i dalje najvažnije pitanje u BiH, a na tim temama bi SDS , kao stranka koja je dala najveći doprinos stvaranju Republike Srpske, morala da ima jasnu prednost u odnosu na Dodika. Međutim, SDS je, svjesno ili pod pritiskom, još u vrijeme Mladena Bosića prepustila Dodiku svoju retoriku i sada se teško snalazi u ulozi koja joj nije prirodna”, ocjenjuje Milivojević.

Novinar Saša Bižić za naš portal kaže da bi predstojeći lokalni izbori u Srpskoj mogli imati dva ključna obilježja. Prvo je epidemija virusa korona, koja bi i prema njegovom mišljenju mogla negativno da utiče na „politički entuzijazam šire populacije“, dok je drugo „stabilokratija koja je zahvatila dobar dio regiona“, odnosno nesklonost kritične mase građana da eksperimentišu sa promjenama vladajućih garnitura.

Saša Bižić

„Kada je riječ o RS, ovdašnja situacija se često poredi sa okolnostima u Srbiji ili Crnoj Gori. Mislim da, trenutno, ima više elemenata za komparaciju sa Srbijom. Jer, da bi došlo do vidljivih pomjeranja u kolektivnom raspoloženju, neophodan je snažan povod koji može da izazove masovnu uznemirenost, kakav je bio, recimo, zakon o statusu SPC u Crnoj Gori, sa višemjesečnim litijama nakon toga. Sličan katalizator – pri čemu ne poredim uzroke i domete, već samo matrice koje su dovele do nezadovoljstva osionošću vlasti – postojao je i u RS uoči prethodnih opštih izbora, nakon nerazjašnjene smrti Davida Dragičevića. Međutim, takvog krupnog kamena spoticanja uoči ovih lokalnih izbora nema, zbog čega ne primjećujem krupne prekompozicije unutar biračkog tijela, pa me RS u ovom momentu više podsjeća na Srbiju, nego na Crnu Goru. Naravno, korupcija, demagogija, loš životni standard, rašireno bezakonje, dupli standardi – sve to jesu važni povodi za nezadovoljstvo svakog ljudskog bića koje misli i osjeća, ali, za aktiviranje tog potencijala neophodna je i inicijalna kapisla, kakvu smo mogli da vidimo između Pljevalja i Herceg Novog, ali ne i na potezu Subotica – Vranje, a čini mi se – i na prostoru od Novog Grada do Trebinja“, kaže Bižić.

Ocjenjujući šanse za pobjedu opozicije u pojedinim gradovima Srpske, Bižić ističe da je opoziciono raspoloženje naglašeno u urbanom jezgru Banjaluke, ali da nije siguran da to važi i za čitavu tertoriju grada u administrativnom smislu. I on, takođe, smatra da je kompletan teret opozicione borbe u najvećem gradu Srpske pao na pleća Draška Stanivukovića i Jelene Trivić.

„PDP jeste u usponu, s tim da njihova kampanja, ovog puta potpuno personalizovana i fokusirana na dvije mlađe osobe – Draška Stanivukovića i Jelenu Trivić, ima svoje prednosti i mane. Za rezultat ove partije jeste korisno to što u Banjaluci, nakon dužeg vremena, imaju predvodnike koji njihovom nastupu mogu dati i ličnu prepoznatljivost, čega ranije nije bilo u naročitoj mjeri. Nepovoljno za PDP je to što se ostatak partije, bar u ovom gradu, potpuno pasivizirao i prepustio tandemu Stanivuković – Trivić da zablista ili utone u prosječnost, pa će onda, valjda, stranačke kolega da živnu, likujući u prvom slučaju ili se ljuteći u drugom scenariju. SDS u Banjaluci je opet suočen za potcijenjivačkim odnosom republičkog vrha te stranke prema Krajini, pa su im liste već decenijama konstantno u znaku nevidljivih kadrova, koji su možda i regularni i dobronamjerni, ali istovremeno uglavnom anonimni za narodne mase. Ironično je da se, čak i kad u svom okrilju imaju politički upotrebljive osobe, od Davora Šešića do Ivanke Marković, uopšte ne koristi takav kapacitet“, smatra Bižić.

On, između ostalog, ocjenjuje i to da bi izborna trka u Prijedoru mogla da bude „naneizvjesnija u RS“, te da je posebno paradoksalno to što će se odvijati između dvije vladajuće stranke – DNS-a i SNSD-a.

Zvornik je, kako kaže, SNSD-ov gradonačelnik Zoran Stevanović još davno „oslobodio“ opozicije i to je jedini grad u Srpskoj u kojem se već dugi niz godina uopšte ne postavlja pitanje izbornih pobjednika.

Što se tiče Doboja i Bijeljine, Bižić prognozira da će SDS platiti ceh činjenici da njegovi lideri na republičkom nivou nisu imali petlju da prije pet ili čak deset godina uspostave čiste račune sa Obrenom Petrovićem i Mićom Mićićem.

Da su tada povukli oštre poteze, po cijenu razlaza sa ovim „feudalcima“, bilo bi šanse za rasplet u kojem se ispostavlja da su tamošnji glasači uglavnom SDS-ovi, a ne personalno Obrenovi ili Mićini. Pošto je prošao voz za takav radikalni rez, sada stiže vrijeme za naplatu, što će biti posebno izraženo u Doboju. U Bijeljini, Mićićeva bivša stranka neće biti baš „pometena“, ali ne toliko zahvaljujući efikasnoj unutrašnjoj reorganizaciji, već prije svega zbog činjenice da uticajan medij iz tog grada ima naglašen kritički odnos prema bivšem favoritu, a sadašnjoj novoj vedeti u orbiti SNSD-a“, smatra Bižić.

U Istočnom Sarajevu, prema njegovim riječima, opozicija takođe nema velike šanse za izborni uspjeh bez „dila“ sa Nenadom Nešićem i njegovom, kako je naziva, „istočnosarajevskom strukturom DNS-a“.

„Ma koliko SDS i PDP eventualno bili alergični na tu varijantu, moglo bi se ispostaviti da će se Nešić presudno pitati u vezi sa gradskom vlašću. Posmatrajući kalkulacije koje su obilježile njegov navodni razlaz sa SNSD-om na nivou RS, više sam sklon opkladi da će ući u nagodbu sa starim jatom, nego što će izabrati novo društvo“, kaže Bižić.

Što se tiče Trebinja, on pretpostavlja da još nema dovoljne koncentracije glasova na opozicionoj strani za preokret na gradskom nivou.

„Jedini faktor koji bi mogao da poljulja takav odnos snaga jeste činjenica da je Rodoljub Drašković promijenio tabor. Opet, iako zvuči vrlo komotno u medijskim nastupima, izgleda da on nije baš toliko politički samouvjeren čim se odlučio za zajedničku listu sa trebinjskim PDP-om. Nije isključeno da se baš to pokaže kao pogrešan potez, pa da izostane efekat sinergije, jer bi samostalan nastup njegovog HNP-a vjerovatno povukao veći broj razočaranih u lokalnu vlast, nego što će ih aranžman sa PDP-ovim odborom koji vodi Slavko Vučurević privući, a ovako je uspostavljena „šema“ koja može biti frustrirajuća i za stare i potencijalne nove opozicionare u Trebinju. S druge strane, odluka Nebojše Vukanovića da dobar dio kampanje provede u Banjaluci ili Bijeljini mogla bi se pokazati korisnom za opoziciju u njegovom zavičaju. Ne zbog toga što nema pristalice u Trebinju i Hercegovini – ima ih, naravno – ali, riječ je o broju koji može da dođe do određenog limita i prestaje da se širi, jer je glavni akter osoba koja izaziva oštre polarizacije. Dakle, ili ste dugoročno za njega ili ste konstantno protiv, nema tu masovnih promjena mišljenja, a takav balast ipak ne prati Vukanovićeve nastupe u ostalim regijama Srpske, van Hercegovine“, zaključuje Bižić.

Profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović za Moju Hercegovinu takođe tvrdi da je iluzorno očekivati nekakve dramatične promjene na političkoj sceni u Srpskoj nakon zatvaranja biračkih kutija 15. novembra. On, međutim, smatra da je ogroman propust, kao i brojnih prethodnih godina, napravila Centralna izborna komisija (CIK) BiH, koja, prema njegovim riječima, nije napravila uslove za održavanje fer i poštenih izbora, te, kako kaže, nije zabranila izlazak na izbore u RS stranci Milorada Dodika.

Političkoj partiji koja se služi ucjenom birača da moraju da glasaju za njih, čiji lider u kampanji koristi govor mržnje, huška na sukobe i koji se lažno predstavlja, nije mjesto na izborima. Takvima je CIK još davno trebalo da zabrani učešće. Tu ne mislim samo na Dodika i SNSD, već i na drugoj strani u Federaciji BiH na Bakira Izetbegovića i SDA, kao i na Dragana Čovića i njegov HDZ“, kaže Živanović.

Miodrag Živanović (Foto: N1)

Kao drugi razlog zbog kojeg ne vjeruje u mogućnost pobjede opozicije profesor Živanović navodi to da je iz Republike Srpske posljednjih godina u inostranstvo otišao veliki broj ljudi.

„Ko je otišao? Uglavnom oni najkvalitetniji, koji su mogli da predstavljaju pokretačku snagu za uspostavljanje nekog novog i boljeg sistema vrijednosti. Ovdje su, nažalost, u većini ostali oni koji su zadovoljni postojećim stanjem, koji su preko partija na vlasti dobili posao, kao i oni koji su potpuno nezainteresovani za ono što se oko njih dešava. Zbog toga nisam optimista da će predstojeći izbori dovesti do bilo kakve značajnije promjene na političkoj sceni ne samo u Republici Srpskoj, već i u cijeloj BiH“, kaže Živanović.

Moja Hercegovina

7 Shares
7 Shares
Copy link