Goca Savić, babica iz Gacka: Radni vijek ispunjen čudom rađanja

GACKO – Posljednji septembarski dan za Gocu Savić, babicu iz Gacka, bio je i zadnji na radnom mjestu. Nakon četrdeset godina, okačila je mantil na čiviluk, zatvorila vrata ordinacije i pozdravila se sa kolegama u Domu zdravlja “Prof. dr Savo Bumbić”, sa kojima je protekle četiri decenije dijelila i dobro i loše.

Pozdrav sa kolegama: Goca Savić (četvrta slijeva)
Pozdrav sa kolegama: Goca Savić (četvrta slijeva) Foto: Moja Hercegovina

Završetak radnog vijeka je povod da se evociraju uspomene na sredinu sedamdesetih kada je iz rodnog Prijepolja došla u Gacko nakon završene srednje medicinske škole u Čačku, odsijek akušerstvo.

„Bio je objavljen konkurs na radio Čačku koji je moja sestra čula. Poslala sam prijavu i poslije tri dana sam dobila obavještenje: “Primljeni ste, odmah se javite na posao.” Tada nisam ni znala gdje je Gacko, tražila sam ga na karti. Lijepo su me prihvatili ovdje. Iako nisam imala neko iskustvo, stažirala sam samo pola godine u Prijepolju, ipak sam dosta toga znala jer sam tamo učila od jedne iskusne babice“, priča Goca za naš magazin, i sjesća se kako je bilo živo u domu zdravlja u kome se tih godina rađalo 350-360 beba godišnje. Sa sjetom konstatuje da se u Gacku više ne rađaju bebe, jer porodilište nije registrovano, a kao da to i rode znaju, pa sve rjeđe slijeću.

Najteži period je, kaže, kada nije bilo ginekologa i kada je sa koleginicom Biljom radila sve iz ove oblasti. Veliku odgovornost i strepnju da li će sve biti u redu su dijelile.

„Nas je sami Bog čuvao. Na klinikama se dešavaju ružne stvari, da u porođaju izgube i majku i dijete, razne komplikacije. Nama se to nije nikad desilo, i to je nešto najveće i najdragocjenije što nosim iz svog posla“, sa osmjehom priča Goca i prisjeća se jednog događaja koji joj i danas natjera suze na oči:

„Prije tri-četiri godine, na vrata mi je, sa cvijećem i poklonom, došao jedan dječak koji je napunio osamnaest godina. Inače, u gradu nikad nije prošao da se ne javi. Rodio se usput, u Bileći, bez znakova života. Svi su se rasplakali i rekli: nema ništa, beba nije živa. Međutim, ja nisam mogla da se pomirim sa time, pa sam mu davala vještačko disanje i masirala ga, čak i kad su mi govorili da odustanem. U jednom momentu je on proplakao. To je stvarno jedno čudo božije bilo. Kad je napunio 18 godina, došao mi je na vrata i stvarno me ganuo. Majka mu je ispričala kako se to odigralo i šta sam uradila. Svaki put kad se sretnemo, toliku ljubav u njegovim očima vidim da mi je to nešto najdragocjenije.“

Goca Savić (Foto: Moja Hercegovina)
Goca Savić (Foto: Moja Hercegovina)

Dugo će se pamtiti ova blaga, humana žena, koja je brojne generacije Gačana dočekala na svojim rukama, a veliki broj mladih majki uputila u to kako da njeguju svoja čeda. Goca kaže da srećna odlazi u penziju, jer su joj radni vijek obilježile uglavnom lijepe stvari. Radosna što će njeno vrijeme sada prevashodno ispuniti igra sa unucima, ali će, koliko joj vrijeme dozvoli, nastaviti da pomaže mladim majkama da prevaziđu teškoće i nedoumice koje prvi dani roditeljstva nose.

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora