Početna  /  Dragan Milanović za MH: Ne može se razvoj grada bazirati na stranačkim prioritetima i broju skupljenih glasova
Izdvajamo Teme i komentari

Dragan Milanović za MH: Ne može se razvoj grada bazirati na stranačkim prioritetima i broju skupljenih glasova

Dragan Milanović
Ne može se razvoj grada bazirati na stranačkim prioritetima, na broju skupljenih glasova. Ne može se asfaltirati put onim ljudima koji su više skupili glasova, a onima koji nisu, ne. Cilj nam je da se grad razvija ravnomjerno, po stvarnim prioritetima, da nema političkog uticaja.

Rekao je ovo za portal Moja Hercegovina Dragan Milanović, potpredsjednik Gradskog odbora PDP-a u Banjaluci i kandidat za odbornika u lokalnoj skupštini na ovogodišnjim izborima. Na početku razgovora Milanović objašnjava zašto se, kao neko ko je uspješan u poslu koji ne zavisi od dnevno-političkih dešavanja, odlučio politički aktivirati.

„Što bi rekao jedan moj prijatelj, zato što sam rano počeo gledati dnevnik. Ljude koji se bave nekim poslom koji ne zavisi od politike, kada ga rade relativno uspješno i kada mogu od njega pristojno da žive, stalno pitaju zašto su ušli u politiku. Lična korist ne mora biti osnovni motiv za ulazak u politiku. Ima jedna anegdota kada dva goluba gledaju požar i jedan uzima kap vode, baca tu kap na vatru pa onda ide po drugu itd. Drugi ga pita kakva je korist od toga što radi, šta će ta kap vode pomoći u gašenju požara a on mu odgovara da to neće pomoći ali da hoće da pokaže na kojoj je strani. Ako vidite da neki društveni procesi idu u pogrešnom smjeru, da stanje nije dobro, da mnogo ljudi odlazi iz zemlje, da ljudi oko vas nisu zadovoljni, onda najmanje što možete da učinite jeste da pokažete svojim primjerom da ste protiv toga“, kaže Milanović za naš portal.

Koje su vaše suštinske zamjerke aktuelnoj vlasti u Banjaluci?

U Banjaluci su ugrožene slobode. Na javnu riječ, iskazivanje nezadovoljstva, slobodu misli, okupljanja, rada itd. Sve zagarantovane ustavne kategorije. Mobing je veliki, pritisak je veliki na radnike u javnim preduzećima, u Gradskoj upravi, gradskim preduzećima, pa i republičkim institucijama iako su lokalni izbori. Naš cilj je da vratimo slobodu. Svaki čovjek ima pravo da iskazuje svoje nezadovoljstvo, svoje mišljenje i stav pa i da se politički angažuje i organizuje, ako to zakon ne zabranjuje a da za to nikome ne odgovara. Njegova obaveza u javnom preduzeću je da odrađuje profesionalno svoj dio posla a ne da ne radi ništa i za to prima platu samo što je poslušan i obavlja stranačke aktivnosti.

Dalje, sramota je da mi u 2020. godini pričamo o osnovnim infrastrukturnim stvarima. Mi treba da pričamo o optičkom internetu, tehnologijama, razvoju, a mi nekoliko kilometra od centra imamo probleme sa nedostatkom vode, kanalizacije, puteva… Te stvari će nam biti prioritet. U jednoj prigradskoj zajednici nedavno smo imali primjer da je asfaltiran dio puta pa dio preskočen pa ponovo nastavljen dalje, gdje imaju nekog svog, nekog prioritetnijeg. Ne može se razvoj grada bazirati na stranačkim prioritetima, na broju skupljenih glasova. Ne može se asfaltirati put onim ljudima koji su više skupili glasova, a onima koji nisu, ne. Cilj nam je da se grad razvija ravnomjerno, po stvarnim prioritetima, da nema političkog uticaja.

Šta bi bili vaši prvi potezi ukoliko bi formirali vlast?

Depolitizacija Gradske uprave. Kvalifikovani ljudi moraju da obavljaju funkcije. Institut konkursa treba da se vrati i da ima puni svoj smisao. On postoji i sada ali svi smo svjedoci da lideri partija vlasti sjednu, npr. na Mrakovici, pa dogovore koliko će koja stranka dobiti rukovodećih pozicija. Podijele resurse, mjesta u institucijama i javnim preduzećima, onda poslije formalno raspisuju konkurs. To je očito kršenje zakona za koje bi trebalo krivično da se odgovara. Ne sporim da određene pozicije moraju biti političke. Da gradonačelnik mora imati svoj tim da bi sproveo svoje ideje, da ima saradnike koji dijele ideju razvoja grada, ali profesionalna mjesta moraju da budu rezervisana za profesionalne ljude. Ne može npr. nastavnik voditi ekonomski razvoj.

Vratićemo slobodu i značaj konkursa ali i omogućiti punu transparentnost u našem radu. Svaki račun vrijednosti preko 500 KM biće javno objelodanjen. Ne postoji nijedan tender, nijedna javna nabavka, pogotovo u tom infrastrukturnom dijelu, da nije danas aneksirana bar jednom a nekada i više puta.

Privredni ambijent nam je jako važan. Iako je Banjaluka regionalni centar posljednja veća fabrika u našem gradu otvorena je 2002. godine, Hemofarm. Sve veće firme su iz perioda vladavine današnje opozicije. Koja firma zapošljavanja 100 ili više ljudi a da je u Banjaluku došla posljednjih godina? Nema je. Kada napravite dobru poslovnu klimu investitori će doći. Banjaluka ima dobar regionalni položaj, investitori bi došli ali moraju imati pravnu sigurnost, jednostavne administrativne procese, kvalifikovanu radnu snagu… Sa svim privrednicima ćemo razgovarati i čuti od njih kojih pet mjera treba da se usvoje kako bi oni u svojim preduzećima podigli broj zaposlenih. Moramo slušati potrebe investitora i tome se prilagođavati. Ne reketirati ih, uslovljavati, tražiti da nam skupljaju glasove kako bi dobili neki posao.

Važna stvar u našem programu je i taksena politika, za male biznise, preduzetnike, rijetke zanate, turizam itd. U prvoj godini će biti potpuno oslobođeni plaćanja taksi. Kada se neko odluči da investira, oformi biznis, tim ljudima treba pomoći a ne u startu ih ugušiti nametima i tjerati ih da odustanu. Treba ih osloboditi pa nakon nekoiko godina, kada se ustabile u svom poslu, naprave ozbiljnu bazu kupaca, dobavljača, kada izbrendiraju svoje proizvode, kada dođu do većih prihoda, onda neka država naplati svoje.

Otvorićemo kancelariju za dijasporu jer niko trenutno sistematski i organizovano ne sarađuje sa našom dijasporom. Ljudi su napravili ozbiljne karijere u inostranstvu, imaju ozbiljan kapital i možda bi se vratili i ovdje pokrenuli neke biznise. Trenutno su njihove jedine investicije u Banjaluci kupovine stanova.

Restruktuiraćemo Gradsku upravu. Nećemo kao oni, zbog velikog broja partnera, gledati na budžet kao na plijen i novac građana trošiti kako bi zadovoljili koalicione partnere. Nećemo dijeliti načelničke i druge pozicije po strankama. Da bi svi dobili izmišljaju se radna mjesta, gomilaju odsjeci i odjeljenja u Gradskoj upravi, dodavaju potpredsjedničke funkcije u lokalnoj skupštini itd. Smanjićemo funkcionerske plate, nepotrebna mjesta i tako za mandatni period uštediti od osam do 12 miliona maraka.

Spominjete veliki broj partnera SNSD-a. Da li će PDP većinu moći da napravi sa malim brojem partnera? Hoće li se pričati i sa nekim ko je dio vlasti?

Dugogodišnji i strateški partner PDP-a je SDS. Tu je i pokret „Banjaluka zove“ te stranke koje pokrivaju dvije značajne populacije – borce i penzionere. To su Stranka socijalne sigurnosti srpskih boraca i Savez penzionera i potomaka.

Može li taj blok imati 50 plus jedan glas ili će se morati razgovarati i sa nekim ko je danas dio vlasti?

Naš cilj je 50 plus jedan glas za gradonačelnika a za odborničku listu jedan glas više od SNSD-a.

Da li bi danas savjetovali nekome ko ima kapital da ga uloži u biznis u našem gradu?

U ovoj je situaciji teško je čovjeku reći da uloži novac ako mu ne možete garantovati stvari o kojima sam pričao. Ako mu ne možete garantovati pravnu sigurnost, plasman, stvari koje su uslov za rast i napredak, onda bih imao strah da nekome savjetujem da u ovakvoj situaciji investira svoj novac.

Zašto opozicija u Banjaluci 22 godine gubi izbore?

Banjaluka je administrativni, univerzitetski, kulturni i svaki drugi centar, pa tako i politički. Zbog toga je najveći akcenat stavljen na nju. Višedecenijskom opstanku SNSD-a na čelu Banjaluke je najviše doprinijelo to što ista partija ima vlast i na republičkom nivou a koja je sve resurse dala na opstanak u najvećem gradu Srpske. Administracija i sve institucije su u Banjaluci, ogroman broj ljudi. Vladajuće partije okupljene oko SNSD-a na nivou Srpske vladaju 15 godina. Stranačko zapošljavanje je masovno, kao i strah od gubitka posla, što je dovelo do ogromnog glasačkog potencijala ove vlasti. Zato je depolitizacija radnih mjesta ključan uslov za suštinske promjene. Tu je i korištenje državne infrastrukture i resursa. Oni su napravili jedan sistem političkog zapošljavanja u kojem zaposleni ljudi na dan izbora imaju obavezu da obezbijede određen broj glasova. Rukovodioci javnih preduzeća i institucija već sada šalju spiskove na koje se zaposleni moraju upisati kao siguran glas. Ne samo oni, nego i članovi njihovih porodica. Odmah u startu je vlast u ogromnoj prednosti. Drugi važan efekat zbog kojeg smo mi toliko dugo u opoziciji je loš izborni zakon. Isto je i u Crnoj Gori gdje je prije nekoliko mjeseci jedan odbornik u Budvi prešao na stranu DPS-a i srušio lokalnu vlast koja je bila sastavljena bez Đukanovićeve partije. On nije zakonski sankcionisan ali je ekskomuniciran iz društva, osuđen od javnosti, društvene zajednice, građana…

Ali takav potez u Crnoj Gori nije napravio rezultat, DPS je doživio žestok poraz u Budvi. Kod nas preletači na sljedećim izborima ostvaruju dobre rezultate.

Trgovina mandatima, kupovina poslanika, sve to omogućava kontinuitet ove vlasti. Danas u Banjaluci odbornici koji su u toku aktuelnog mandata promijenili partiju mogu da naprave skupštinsku većinu, mogu da budu vlast. Više od pola odbornika nije u partiji sa čije liste su ušli u lokalni parlament a imamo i primjere odbornika koji su mijenjali i po nekoliko stranaka u toku ovog mandata. Zakon im to dozvoljava, otvorene su liste, lični su mandati. Ali ako ne može zakonski da bude sa nkcionisan za to, a to je par ekselans korupcija, trgovina uticajem, ti ljudi treba da budu kažnjeni na sljedećim izborima. Sjećate se 2014. kada je vlast na takav način napravljena na republičkom nivou? Imate četiri godine upravljanja svim resursima, budžetima, javnim preduzećima, a sam početak formiranja vlasti je bio zasnovan na političkoj korupciji.

Opozicija je tada ušla u NSRS i dala legitimitet tako skrojenoj vlasti.

To je bila greška opozicije. To je moje lično mišljenje. Naravno, lakše je reći sada sa distance. Tada im se nije smio dati legitimitet.

Da li su najviša rukovodstva opozicionih partija kriva za izborne poraze u Banjaluci? Kandidati za gradonačelnike na posljednja dva izborna ciklusa bili su Dragan Čavić i Nenad Stevandić, obojica su danas dio vlasti koju predvodi SNSD?

Politička korupcija je dovela do toga da su ljudi koji su vodili opozicionu priču u Banjaluci sada u vlasti. Nije samo efekat njihovog odlaska to što su otišli pa je opozicija za toliko slabija koliko su oni imali politički kapacitet nego su svojim potezom zgadili građanima politiku. I to se nije desilo jednom nego se dešava permanentno, iz izbornog u izborni ciklus i ljudi počinju razmišljati na način da se ne vrijedi boriti ni glasati za promjene. Pola građana koji ne izlaze na izbore su nezadovoljni građani, tako da onaj koji ima prostu većinu ima zapravo 25 odsto podrške. PDP nastoji novim snagama da vrati vjeru ljudima. Otvorili smo ljudima vrata, dali prostor da djeluju i napreduju. Nismo jedna začaurena sredina. Pogledajte samo rukovodstvo gradskog odbora, pa i republičkog. Nema tu mnogo ljudi iz devedesetih i stranačkih početaka.

Da li je istočni dio Srpske zapostavljen od strane aktuelne vlasti?

Kao rođeni Hercegovac, koji je tamo proveo jedan značajan dio života, smatram da republičke vlasti nedovoljno brinu o istočnom dijelu, prije svega Hercegovini. Šta je njihov razlog? Njima je glasačko tijelo jedini motiv. Šta god rade u glavi su im samo izbori i ostanak na vlasti. Nikakvo opšte dobro, a tako se država ne vodi. Država se vodi planski, na korist građana, a to ako je dobro to će dati i rezultate, u nekom demokratskom i normalnom izbornom sistemu.

Infrastruktura u Hercegovini je katastrofalna. Putevi su katastrofalni. Ako je neko išao od Nevesinja do Gacka, taj put liči na sve samo ne na jedan regionalni put. To je velika teritorija a malo ljudi, zbog toga ljudima iz vlasti taj dio nije posebo interesantan. Sa druge strane, od zdrave hrane, turizma, energetskog sektora treba da žive tri a ne jedna Hercegovina, ali nažalost naši ljudi malo od toga imaju koristi. I taj trend postoji dugo godina.

Kako kometarišete nedavno završene izbore u Crnoj Gori, koji su sa posebnom pažnjom ispraćeni i kod nas?

Crna Gora je pokazala da ništa nije nemoguće. Na izborima je poraz doživio jedini režim koji je bio nepromijenjen od 1945. godine, imajući u vidu da je DPS sljednik Komunističke partije Crne Gore. Oni su u političkom smislu bili neprikosnoveni. U izgradnji države učestvovali su od najnižih do najviših instanci, zbog čega je bilo mnogo teže pobijediti takvu partiju. Međutim, prvi čovjek DPS-a i zemlje Milo Đukanović je pokušao nešto što je bilo unaprijed osuđeno na propast. Udario je na crkvu, koja ima najveće povjerenje u narodu, kako među Srbima tako i onima koji se izjašnjavaju kao Crnogorci. Glavni razlog Đukanovićevog poraza je visoka izlaznost. Građani su bili jako motivisani da glasaju, najviše zbog Zakona o slobodi vjeroispovjesti te činjenice da je mitropolit Amfilohije u 82. godini prvi put izašao na izbore, što je bila jedna jaka poruka. Opozicija je vodila kampanju da se na izbore izađe u što većem broju a izlaznost od 76 odsto je potvrda da su je građani i poslušali. Režim je izgubio i pored izdavanja ličnih karata za potrebe glasanja i velikog izbornog inženjeringa. Velika izlaznost je presudila da te stvari budu nedovoljne za pobjedu DPS-a i njenih koalicionih partnera. To je poruka koju i mi ovdje trebamo da slijedimo. Izlaznost je jako, jako važna.

Opozicija se u Crnoj Gori dobro organizovala.

Opozicija u Crnoj Gori je napravila jedan dobar modus. Išli su u tri kolone kako bi pokrili što veći broj glasača. Jedna je nosila srpski korpus, druga je animirala građanski orijentisane birače, treća manjine itd. Ali im je svima bilo zajedničko da su protiv vlasti. Da bi se postigla visoka izlaznost i što bolji efekat pametno je što su išli u tri kolone i tako pokrili veći broj ljudi.

Može li nešto slično kod nas? Da li uopšte ima ideološke razlike među partijama u RS?

Kod nas je drugačije zato što mi nemamo tu vrstu uticaja nacionalnih manjina niti toliko ideoloških razlika plus lokalni izbori su u pitanju zbog čega se ne može baš primijeniti taj koncept iz Crne Gore. Možda na republičkom nivou. Ali treba obratiti pažnju na to da je u Crnoj Gori proces promjena vodio čovjek koji se politički aktivirao šest mjeseci prije izbora.

Da li na to gledate kao na plus?

Kod njih se to pokazalo kao plus. Dugo godina su u Crnoj Gori ista lica pokušavala da pobijede vlast. Naravno, i dalje su oni bili tu, bez njih Krivokapić ne bi mogao, ali je on istaknut kao prvi, a Mandić, Knežević ili Medojević su bili u pozadini. Dugo godina su oni bili nosioci opozicionog djelovanja, nosili su dio svog glasačkog tijela i na posljednjim izborima ali je Krivokapić napravio tu neku dodatnu vrijednost, uz litije i drugo što smo već spominjali.

Ognjen Tešić

7 Shares
7 Shares
Copy link