Početna  /  Boris Šukalo za MH: Banjalučani su SNSD smijenili još 2012, ali ih je održala politička korupcija
Izdvajamo Teme i komentari

Boris Šukalo za MH: Banjalučani su SNSD smijenili još 2012, ali ih je održala politička korupcija

Boris Šukalo / Foto Moja Hercegovina
Banjalučani su sa SNSD-om raskrstili još 2012. godine i rekli da ne podržavaju njihovu politiku. Jedini razlog zbog kojeg ta partija i danas kroji politiku našeg grada jeste politička korupcija i lažni opozicionari koji su prekrajali izbornu volju zabijanjem klipova vlastitim organizacijama a potom i „preletima“ u vladajuće redove.

Rekao je ovo u razgovoru za portal Moja Hercegovina Boris Šukalo, kandidat SDS-a za odbornika u lokalnoj skupštini na ovogodišnjim izborima, koji će se održati 15. novembra. Naš sagovornik, koji je široj javnosti poznat kao bivši predstavnik sindikata Željeznica RS i pokretač štrajkova i protesta u tom preduzeću, ističe da su „preletači“ glavni problem domaće političke scene.

Aktivan sam u SDS-u već 10 godina. Svi znamo šta je bilo 2012, kada je opozicija imala dva kandidata. Glasovi koje su oni dobili pokazali su da su Banjalučani željeli promjenu vlasti u našem gradu jer je kandidat vladajućeg bloka dobio 40, a opozicioni kandidati 45 odsto glasova. Ne možete me ubijediti da ljudi koji su bili kandidati opozicije već tada nisu radili za ljude iz vlasti jer su sigurno bili svjesni kakav je apsolutni promašaj odluka da se ide sa dva kandidata. To je bilo samoubistvo opozicije. Jer je Banjaluka tada trebala da pređe na njenu stranu. A onda bi 2014. godine bila stavljena tačka na SNSD-ovu vladavinu i na nivou Republike Srpske“, ističe Šukalo za naš portal.

Da podsjetimo čitaoce, opozicioni kandidati su tada bili Nenad Stevandić i Dragan Čavić.

Jeste. Gdje su danas njih dvojica? Rame uz rame sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Tako da je jedina dilema da li je tada samo jedan od njih bio trojanski konj u redovima opozicije ili obojica. Dvije godine kasnije, 2014, SDS je imao predsjedničkog kandidata, Ognjena Tadića, koji je takođe iz Banjaluke. Gdje je on sada? U DNS-u, koalicionom partneru SNSD-a. Čavić je bio kandidat i 2016. za gradonačelnika Banjaluke. Te godine nosioci lista tri opozicione partije, NDP-a, PDP-a i SDS-a bili su Dragan Talić, Zoran Talić i Predrag Vulin, i svi su redom prelazili na stranu SNSD-a. Ovo je sada idealna prilika da građani napokon stanu u kraj toj pojavi, da kazne sve te preletače. Lako je prepoznati čestite ljude koji su ostali u opozicionim strankama bez ikakve lične koristi i sigurno će moji sugrađani naći one kojima će dati glas sredinom novembra. Dakle, da ponovim, politička korpucija je glavni razlog zašto nema smjene vlasti u Banjaluci a građani su SNSD smijenili još prije osam godina.

Kako gledaš na činjenicu da je preletača bilo najviše upravo iz SDS-a?

Preletači su ljudi koji se vode samo ličnim interesom i ničim drugim, a najviše ih je iz SDS-a jer je SDS najveća opoziciona stranka u Srpskoj. To su ljudi koji nemaju obraz, jer pričati da oni prelaze u druge partije iz ideoloških razloga je krajnje neozbiljno. Svi su ti ljudi prelaskom dobili unosne državne poslove. Ti preletači se finansiraju novcem građana.Gdje je sad nekadašnji najžešći opozicionar iz Banjaluke, Dragan Čavić? Eno ga rukovodi Elektrokrajinom i uporedo sjedi u poslaničkim klupama. SDS je osvojio tri mandata prije četiri godine u Banjaluci i nakon kratkog vremena dva odbornika, a jedan od njih je čak bio i nosilac liste, su se priklonila vladajućoj koaliciji. Ono što je najzanimljivije u ovome svemu jeste to da su ta dva odbornika sada šefovi izbornih štabova dvije vladajuće stranke.

Koliko je rukovodstvo vaše partije sada pazilo pri kreiranju izborne liste kako bi se spriječila takva pojava?

Još je rano pričati o iskorjenjivanju te društvene boleti. Iskreno, imam bojazan da će i poslije ovih izbora iz mnogih stranaka da bude prelijetanja dok god bude ovakav izborni zakon. Nismo mi kao društvo sazreli da mandat pripada pojedincu. On treba da pripada strankama.

Ako ne može zakonski može na izborima. Međutim, preletači nastavljaju dobijati povjerenje građana.

Samim prelijetanjem iz opozicije ka vladajućem bloku, jer se suprotno ne dešava, oni dobijaju resurse kojim nadoknađuju izgubljene glasove zbog takvog poteza. Oni napuštanjem jedne ideologije i hiljada glasača, sigurno ne mogu otići tim istim ljudima i reći „hajte sada glasajte za ovu drugu stranku“. Ne, oni na narednim izborima naprave rezultat zahvaljujući dobijenim resursima, parama, kupovinom glasova, zapošljavanjem i slično.

Ima li SDS-a u Banjaluci? Često se potencira teza da najveće opozicione partije gotovo da i nema u najvećem gradu Srpske.

Vjerujem da će predstojeći izbori pokazati i dokazati da SDS-a u Banjaluci ne da ima nego da će biti ključan faktor, kako u Skupštini, tako i u kreiranju političkog života grada. Pogotovo što je SDS državotvorna stranka i ima glasačko tijelo kojem lična korist nije na prvom mjestu. Ne shvatam ljude koji minimiziraju SDS, odakle im ta percepcija i zbog čega to čine. To najviše ističu stranke koje su nastale cijepanjem iz stranaka vladajućeg bloka, koji se izrugljuje Vidovdanu i koaliciju naziva po njemu. U toj koaliciji imate na papiru 10 partija, a suštinski tri, jer dvije ni ne postoje a ostale su nastale cijepanjem partija, glasačko tijelo ostalo je isto. Među tim partijama vladajućeg bloka ogroman je broj ljudi koji su bili u SDS-u, koji znaju kako SDS funkcioniše i koji vrlo dobro znaju da će ta partija ostati vrlo značajna u našem gradu. Ono što je njihova bolna tačka i što ne mogu da progutaju jeste to što će SDS-a biti a njih vjerovatno ne u nekom narednom periodu. Stranka čiji sam kandidat je neuništiva, pogledajte šta je sve pretrpjela, od nezakonitih smjena njenog rukovodstva od strane visokog predstavnika do preletača, koji su današnji najveći problem. Ali ni oni neće ugasiti SDS.

Da li ste radili ikakva istraživanja, kakav rezultat očekujete na ovogodišnjim izborima?

SDS je radio četiri ankete i na svakoj je imao preko 10 odsto glasova što nas ohrabruje i daje podsticaj da još jače radimo. Nadomak smo četiri mandata. Dobrom rezultatu će doprinijeti i to što, pored stalnog SDS-ovog glasačkog tijela, imamo i petnaestak mladih kandidata koji nisu iz direktnih partijskih struktura i koji će nam donijeti potpuno nove glasove. Znam u šali da kažem, kada SDS uopšte ne bi izašao na izbore u Banjaluci, barem 5.000 ljudi bi uzelo listić, dopisalo SDS na njemu, i zaokružilo.

U slučaju da osvojite mandat, koje će teme biti prioritetne u vašem radu?

Mnogo je stvari. Mogu krenuti od onih koje na svojoj koži osjećam. Npr. nedostatak dvorišta u privatnim vrtićima, jer mnogi od nas nisu djecu uspjeli upisati u državni vrtić. Dvorišta nekada i nemaju ili su jako skučena i mnogo su mališani na gubitku zbog toga. Nije uslovno otvarati ga po stanovima i kućama bez dvorišta jer je prostor ograničen. Jako puno djece spava u malenom prostoru. Zbog toga sam i prestao da dijete vodim u vrtić. Školska dvorišta su u katastrofalnim stanjima, starije dijete mi je osnovac, vidio sam na šta im sala liči, to je strašno. Sale se moraju renovirati, školaska dvorišta srediti. Mlade bračne parove sigurno najviše boli ogromna cijena stanova u Banjaluci. Prosječna plata u gradu je 900 KM, stanovi od 50 ili 60 kvadrata prelaze i 120 ili 130 hiljada maraka. Tu nešto nije u redu jer uporedo pričamo o padu nataliteta, odlasku mladih, ljudima koji se ne odlučuju za brak, a ne pomažemo niti radimo išta konkretnije po pitanju njihovog stambenog zbrinjavanja. Cijene su zaista astronomske. Grad mora imati program za mlade bračne parove, subvencije…

Postoje trenutno subvencije preko Ministarstva porodice, omladine i sporta.

Postoje, da. Ali kada se zadužite na 20 godina, imate ratu od 500 ili 600 KM, tih 40 ili 50 KM koliko uplaćuje to ministarstvo je samo kap u moru. I grad mora dodatno da pomogne mladim bračnim parovima. Dalje, penzioneri su nam finansijski iscrpljeni. Oni rade čitav život kako bi u penzionerskim danima imali primanja koja mogu pokriti samo račune i lijekove. I sa lokalnog nivoa im se može pomoći. Omogućiti im besplatan javni prevoz, banjska liječenja, prodavnice u kojima će imati 50 odsto jeftiniju hranu itd. Penzioneri koji žive u stanovima imaju i dodatan problem jer nemaju prihode sa sela.

Boris Šukalo / Foto Moja Hercegovina

Često se u svojim javnim istupima bavite temom sporta u našem gradu.

Sport u Banjaluci je moja bolna tačka. Potpisivanje nedavnog sporazuma između Igokee i Borca je klasičan štokholmski sindrom. Odrastao sam u dvorani Borik, dolazio sam u nju prije 20 godina i gledao treninge Borčevih sportista. Oteti titulu Borcu, tući njegove navijače, minimizirati i urnisati banjalučki sport i sada pružati ruku kao da ste neki spasilac ili šta već. Igokea je tu gdje jeste ne zbog svog rada već isključivo zbog politike. Bokserski klub Slavija je na koljena a iznjedrio je toliko šampiona. Imamo škole sporta ali ne pravimo više šampione.

Šta vidite kao ključan problem grada?

Generalno, grad gubi svoju dušu. Banjaluka od grada zelenila postaje grad betona, ovo što imamo posljednje dvije decenije je buldožer politika. Nema opšteg interesa već samo privatni interes građevinskih tajkuna. Imate gradskog arhitektu, imate pejzažnog arhitektu, koji postoje samo na papiru, primaju plate a niko ih ne pita ni za šta.

Radili ste u Željeznicama RS, bili potpredsjednik jednog od sindikata tog preduzeća te jedan od vođa više protesta i štrajkova, od kojih su neki bili i glađu. Kako danas gledate na taj period?

Ne žalim ništa što sam uradio dok sam bio u ŽRS jer smo na kraju dobili tužbu protiv ljudi koje je svim silama štitio ovdašnji režim. Mi smo 2012. godine tužili preduzeće a tek 2018. dobili tužbu. Mene i dalje ko god sretne u gradu obraća mi se sa „sindikalac“, iako u tom preduzeću nisam već dvije godine. Nas je nekolicina, pet ili šest, pokrenulo tu tužbu. Ovo nisam do sada govorio i malo ljudi generalno zna – kada smo podnijeli te 2012. tužbu, nakon mjeseca dana moja supruga, koja je tada bila u drugom stanju, dobila je otkaz u Poreskoj upravi RS. To je bio njihov revanšizam prema meni i mojoj porodici. Ali to mi je onda samo dalo vjetar u leđa i odlučnost za sve što sam u kasnijim godinama uradio. Istjerali smo sve do kraja. To su prepoznali mnogi ljudi i na kraju je 3.650 radnika bilo obuhvaćeno tužbom protiv ŽRS. Svi su dobili svoj oteti novac, sve sa zateznim kamatama.

Vaši štrajkovi su svojevremeno izazvali ogromnu pažnju u javnosti.

Jesu. Bio sam jedan od vođa štrajka, protesta i kada bi mi se tako nešto ponovo desilo, ponovo bih išao istim putem. Naravno, nismo sve mogli sami. Imali smo jedan ozbiljan advokatski tim koji nije podlijegao pritisku, prijetnjama i ucjenama, imali smo stav ombudsmena koji su napismeno rekli da smo 100 odsto u pravu, bili smo u kontaktu sa agencijom „Stop mobingu“ iz Trebinja itd. Ali definitivno ništa ne bi uspjeli da nije bilo vas medija koji ste tada iz dana u dan izvještavali, bili sa nama u prvim redovima, znali situaciju, od neuplaćivanja ličnih dohodaka, prevoza, toplog obroka, neuplaćivanja novca u fondove, mizernih plata, nemogućnosti liječenja, neplaćanja poreza Poreskoj upravi itd. Htjeli su nas tada okarakterisati kao predvodnicima obojenih revolucija, „soroševcima“, „bakirovcima“… Rekli su da štrajkujemo glađu jer su nam dužni između 50 i 200 KM, to je isticala i uprava i tadašnji ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić. Kasnije ih je Svjetska banka, kod koje su zadužili i našu djecu, demantovala i rekla da se radnicima duguje 22,5 miliona maraka.

Žalite li zbog nečega iz tog perioda?

Žao mi je samo što odgovorni ljudi nisu iza rešetaka. Ljudi koji su se bavili raznim malverzacijama, koji su obmanjivali javnost… Kada su se radnici naplatili, neko je morao biti kriv, jer smo mi dokazali da smo u pravu. Neki su direktori smijenjeni, ali su ostali na nekim drugim pozicijama unutar preduzeća. Preko 50 miliona maraka kredita Svjetske banke otišlo je Poreskoj upravi kako bi se nulirala dugovanja, oko 17 miliona fondovima, sve su to krivična djela. Njih je bar 30 zbog toga trebalo biti u zatvoru. Umjesto 100 godina robije ova vlast ih je počastila sa 100 miliona maraka kredita. Žal ostaje samo za tim, ostalo bih sve ponovio.

Ognjen Tešić

8 Shares
8 Shares
Copy link