Vedrana i Damir Milinić – najbogatiji Hercegovci u Skandinaviji

Vedrana i Damir Milinić iz Stoca doselili su se u Švedsku prije svega sedam mjeseci, a već su uspjeli da postanu najbogatiji Hercegovci u Skandinaviji. Naime, nakon godina čekanja dobili su sinove blizance, zatim još jednog sina, a pred početak ove godine ni manje, ni više nego trojke – tri zdrave djevojčice. I sve to potpuno prirodnim putem. „Moja Hercegovina“ donosi vam neobičnu životnu priču ove osmočlane porodice, punu nesvakidašnjih preokreta, koja pokazuje da su čuda ipak moguća.

Vedrana i Damir sa svojom djecom
Vedrana i Damir sa svojom djecom (jul 2015.)

Budući da je Vedrana trenutno sa djevojčicama u bolnici, ugovaramo razgovor preko skajpa sa Damirom za večernje sate, kada su dječaci na spavanju. Odgovornost čuvanja trojice sinova sada je u potpunosti na njemu, ali ne pada mu teško – naprotiv, jer baš ovakva porodica za njega je, kaže, ostvarenje sna.

– Još kao momka me je fasciniralo kada vidim veliku familiju. Sa majčine strane bilo je desetero djece, a sa očeve devetero, tako da sam imao puno tetki, ujaka, stričeva, rodica i rođaka, a moji roditelji su imali samo sestru i mene, pa sam odavno razmišljao koliko će naša djeca imati rodbine – počinje svoju priču Damir.

krstenje_milinici
Milinići sa rodbinom i prijateljima na krštenju svojih trojki (jul 2015.)

Roditelji su mu umrli mladi, pa je ostao sam u Stocu. Zato je 5. februara 2005. godine, kada se oženio sa Vedranom, kaže, mislio da je cijeli svijet njegov, jer će izgraditi svoju veliku porodicu. Ipak, stvari su se iznenadno zakomplikovale.

– U ponedeljak nakon svadbe, jedan prijatelj iz Stoca dođe da nam čestitita brak, a uveče smo Vedrana i ja trebali da idemo na bračno putovanje. Krenuo sam sa njim da on obavi nešto, a Vedrana je ostala kod kuće. Ni mi nismo daleko dogurali. Nekih 15 km od Stoca imali smo saobraćajnu nesreću koju sam jedva preživio i nakon koje sam ostao invalid, a nisam bio ni 48 sati u braku – prisjeća se Damir.

Život im se od te večeri potpuno promijenio. Damir je punih šest i po godina bio u kolicima i na štakama, i pri tom imao sedam operacija. Sve to vrijeme, priča, Vedrana i on su priželjkivali da imaju djecu, ali bezuspješno.

Pokušali smo sve moguće i ništa. Svijet mi se tada već počeo rušiti i Vedrana i ja smo se u jednom momentu bili pomirili sa tim da nećemo imati potomke. Odlučili smo da usvojimo djecu”, priča Damir.

Ubrzo nakon toga, te 2010. godine, sreća im se konačno osmijehnula – Vedrana je ostala u drugom stanju. Da čudo bude još veće, godinama su priželjkivali blizance i želja im se iz prve ostvarila.

– Kada smo otišli na prvi pregled, pitali smo doktora da li su blizanci, a on je rekao da nisu, već da ćemo dobiti sina. Međutim, kada je Vedrana bila u osmom mjesecu trudnoće, doktor je vidio da je pogriješio i da, u stvari, čekamo dva dječaka – prisjeća se Damir.

Ali rođenje blizanaca Mirana i Vedrana nisu donijeli samo beskrajnu roditeljsku sreću u dom Milinića. Donijeli su i još jedno čudo – Damir je nakon šest i po godina od saobraćajne nezgode konačno prohodao. I da stvari budu još nevjerovatnije, samo pet mjeseci nakon rođenja blizanaca Miliniće je sačekala nova lijepa vijest – Vedrana je ponovo bila trudna. Tako su Miran i Vedran vrlo brzo dobili brata Lenija.

mali_milinici2
Braća i sestre Milinići (april 2015.)

Kada bi se, priča Damir, neke današnje majke u njegovom prisustvu žalile kako im je teško da rade oko jednog djeteta, on je govorio da bi bio najsretniji da pored tri dječaka ima još tri curice. Čudima nikad kraja, pa se Milinićima i ova želja ostvarila. Prošlog mjeseca Vedrana je na svijet donijela Ljupku, Mariju i Patriciju. Tako je njihova porodica za četiri godine porasla za čak šest članova – i kud bi veća sreća?

dado_vedrana_milinici1
Za četiri godine porodica Vedrane i Dada porasla za šest članova (jul 2015.)

Švedsku su izabrali za život, jer im se, kako kažu, sviđa sigurnost koju njihova djeca u njoj imaju, ali što se tiče svega ostalog Hercegovinu im ništa ne može zamijeniti.

Obišao sam cijelu Evropu, ali džaba sve, Hercegovina je Hercegovina. Onakvog podneblja, klime i ljudi nema nigdje. Moj otac je sa sedam godina otišao iz bilećkog malog sela Podosoja, ali Vedrana i ja uvijek punog srca odemo tamo i još punijeg se vraćamo, jer je njihovo gostoprimstvo posebno. A ovdje ni na sahranu ne možeš da odeš ako te ne pozovu – objašnjava Damir.

Osim toga, ističu, fali im i hrana. Damir u šali dodaje kako Šveđani ne znaju šta je raštika na suvom mesu. Zato ovo ljeto, između ostalog, planiraju novi odlazak u rodno mjesto njegovog oca – Bileću. Budući da su mnogo brojniji nego posljednjeg puta kada su posjetili Hercegovinu, moraće, kažu, da smisle način kako će to da izvedu. I uspjeće, sigurni smo, jer ovoj neobičnoj porodici sve su želje dostižne i sva su čuda moguća.

Jelena Denda

 

Tagovi:
Autor

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od januara 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

Svi tekstovi autora