Početna  /  Umro Fidel Kastro, komunistička ikona 20. vijeka
Svijet Vijesti

Umro Fidel Kastro, komunistička ikona 20. vijeka

U 90 godini života umro je dugogodišnji lider Kube, Fidel Kastro. Vijest o smrti potvrdio je njegov brat Raul, kojem je Fidel i predao vlast, a prema prvim informacijama Kastro je umro u 07:00 sati po lokalnom vremenu.

Foto: Reuters
Foto: Reuters

Kastro je bio na čelu Kube od 1959. do 2008. godine, kada ga je narušeno zdravlje natjeralo da vlast preda bratu.

Proteklih nekoliko godina većinom se klonio javnosti, a tek povremeno je istupao u medijima, komentarišući društvene pojave.

Kastro će biti upamćen kao jedan od najdugovječnijih lidera, koji je živio dovoljno dugo da vidi kraj tenzija između Kube i SAD-a, koje su trajale duge 52 godine.

Fidel Kastro bio je komunistička ikona 20. vijeka i istorija će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola vijeka bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojega su obožavali i mrzili, divili mu se ili od njega strahovali.

Političar i revolucionar koji je obilježio 20. vijek

Analitičari i istoričari vjeruju da će Kastrovo ime ostati zapisano među vodećim političkim čelnicima 20. vijeka, čija su se temeljna kretanja prelamala kroz Kastrov život – komunistička revolucija, Hladni rat, svijet na rubu nuklearnog rata tokom kubanske raketne krize 1962., suprotstavljenost Sjevera i Juga.

Na vlast je stigao komunističkom revolucijom 1959. godine, koju je predvodio uz pomoć brata i nasljednika Raula i još jedne komunističke ikone, legendarnog Argentinca Ernesta Čegevare. Nije se pokolebao kad mu je prvi pokušaj, napadom na kasarnu Moncada 1953. godine, neslavno propao i kad je završio u zatvoru, a niti kada je poslije iskrcavanja 1956. naišao na žestok otpor i ostao na planinama sa svega šačicom boraca u gerilskom ratu protiv mnogobrojnijih Batistinih snaga.

I poslije pada Berlinskog zida 1989., Fidel je, kako mu i ime govori, ostao vjeran svojoj ideologiji kao reliktu prošlog vremena, a režim njegove otočne države u Karipskom moru preživio je kao jedino komunističko uređenje zapadne hemisfere, dok su drugi padali pred pobjedničkim pohodom globalizacijskog kapitala.

Sin imućnog španskog emigranta, rođen 13. augusta 1926. na imanju u istočnoj pokrajini Kube, Fidel Kastro se školovao u isusovačkim školama, a zatim diplomirao pravo. Kao otvoreni protivnik korumpiranog diktatorskog režima tadašnjeg predsjednika Fulgenica Batiste pokrenuo je revoluciju na svome otoku koji je, prema nekim ocjenama, bio premalen za Castrove ambicije.

Pad komunizma u Evropi teško je pogodio Kubu jer je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila izvor pomoći i početkom 90-ih suočila se s teškim nestašicama. Planska ekonomija srušila se kao kula od karata. No Kastro nije odustajao i tvrdoglavo je održavao vojni i ideološki karipski bunker, ne pristajući na kompromisni komunizam slobodnog tržišta kakvom golema Kina nije odoljela.

Uprkos tome, Kuba se mogla pohvaliti i nekim impresivnim postignućima. Kastro je u zemlji iskorijenio nepismenost, a na razini besplatne zdravstvene skrbi Kubancima su mogli pozavidjeti i stanovnici nekih zapadnih zemalja.

Obožavao je Aleksandra Velikog, a uzore u govorništvu tražio je u antici pa je zbog svojih višesatnih govora stekao naziv “Demosten s Kariba”. Spoznao je moć medija, napose televizije putem koje se obraćao Kubanacima i odašiljao verbalne napade osuđujući embargo što su ga one nametnule Kubi nakon revolucije.

Izjašnjavao se za jednakost, obrazovanje i zdravstvenu skrb za sve, no te blagodati, kao niti ranija nacionalizacija industrije i kolektivizacija poljoprivrede, nisu posve uspjele uvjeriti narod u besprijekornost njegova poslanja. Stoga se čvrstom rukom održavao na vlasti, a političke protivnike smještao na sigurno – iza zatvorske brave.

Komunistički čelnik koji je kršio ljudska prava

Komunističku revoluciju je želio i izvoziti pa je znao slati kubanske vojnike da oružjem podupru promjene u afričkim zemljama.

No Kastro, koji se obračunao s hiljadama svojih protivnika već po dolasku na vlast, nije se libio ni zatvoriti neke od najbližih saradnika, a dosje kršenja ljudskih prava u Kastrovoj Kubi debljao se desetljećima i u takvoj su atmosferi naraštaji pokušavali sreću tražiti ‘drugdje’, rizikujući život u improvizovanim plovilima, najčešće usmjerenima prema Floridi, u bijegu prema slobodi.

Rodbina i nasljednici žrtava Kastrova režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, bit će vjerovatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Kastra, smatraju analitičari.

Po procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Majamiju na Floridi. Neki od njih ustrajno su pozivali SAD da vojno intervenira na Kubi, kako je to učinio u Iraku, umjesto da čeka da biologija učini svoje. No, nakon Kenedijeva neuspjeha u Zaljevu svinja, gdje se s američkom podrškom pokušala iskrcati privatna vojska protjeranih Kubanaca, sličnih pokušaja više nije bilo.

Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu svenukleranog rata, Kastro je definitivno postao američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Kastra. Neuništivi Kubanac, međutim, ili na vlasti ili uz nju pakostio je čak jedanaestorici američkih predsjednika, od Eisenhowera do Obame.

Njegova nevjerovatna životna žilavost pokazala se i u razdoblju od 2006. do 2008. godine kada je zbog teške bolesti jednu po jednu ovlast prenosio na nešto mlađeg brata Raula i kada je većina svjetskih medija pripremila ‘in memoriam’ tekstove, očekujući njegovu skorašnju smrt.

Kastro se od tada povukao u političku penziju, ali se javnosti redovno obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu Granmi. U martu 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret s papom Benediktom XVI. koji je boravio u trodnevnoj posjeti Kubi, a redovno se susretao i s drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.

Nema nikakve dvojbe da su mnogi Kubanci prezirali Kastra, ali drugi su ga iskreno voljeli. Za njih je bio David koji se usprotivio Golijatu.

0 Shares
0 Shares
Copy link