„U SDS-u, među funkcionerima koji kotiraju ‘pri vrhu’ stranke, već deceniju preovladava isto mišljenje – lidera SNSD-a Milorada Dodika ‘srušiće’ stranci, Beograd ili neko treći, u svakom slučaju neko drugi a ne oni. Njihovo je da taj momenat dočekaju na što ‘jačoj’ poziciji unutar naše stranke. I evo, 20 godina u opoziciji, energija se troši na unutarstranačka nadmudrivanja i pozicioniranja, a Dodik je i dalje tu, na vrhu“.
Ovim riječima za MojuHercegovinu počinje razgovor jedan od članova Gradskog odbora najveće opozicione stranke u Srpskoj, vidno nezadovoljan zbog jučerašnjeg unutarstranačkog raspleta, odnosno neopozive ostvake koju je podnio lider SDS-a Milan Miličević.
Podsjećamo, Miličević je ostavku podnio prije svega zbog dijela stranačkih kolega, koji su samo nekoliko dana nakon njegovog privođenja krenuli u „lov na njegovu glavu“. Među njima su bivši lideri Mladen Bosić, Vukota Govedarica i Mirko Šarović, koji su, u tragikomičnom maniru, Miličevića optužili za „loše stanje u partiji“ koju su i sami neslavno vodili. Njima se pridružilo sedam načelnika iz SDS-a i devet SDS-ovih poslanika iz Narodne skupštine Republike Srpske i Parlamenta BiH.
Nakon što je podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika SDS-a, Milan Miličević, na društvenim mrežema napisao je otvoreno pismo svim članovima i spimptizerima ove stranke. U njemu je potvrdio informacije koje su posljednjih sedmica objavili pojedini mediji, među kojima je i MojaHercegovina, da dio stranačkih kolega aktivno radi protiv njega.
Nedovršene ličnosti
„Uloga predsjednika SDS-a je da okuplja ljude pod okriljem stranke, ne samo članove nego i sve patriotske snage u Republici Srpskoj. Tu ulogu sam ozbiljno i iskreno prihvatio i davao maksimum strpljenja, svoje snage, volje, vremena, znanja i iskustva. Jasno je već svima i vidljivo da je autokratskom režimu u Republici Srpskoj došao kraj. Vidim u SDS-u mnogo funkcionera koji u tome vide šansu da se što bolje pozicioniraju. Smatram da je ambicija uvijek dobar pokretač, osim ako je nerealna i prevazilazi sopstvene sposobnosti nedovršenih ličnosti, a takvih oko sebe vidim nekoliko. Ali ambicija kojom ugrožavaš svoju stranku i svoje stranačke kolege je bolesna ambicija, a ja ne funkcionišem na tim principima i tako sam nastojao voditi SDS“, naveo je u „oproštajnom“ pismu Miličević.
Inicijativa o njegovoj smjeni kao predsjednika SDS-a koju su potpisali i za koju su lobirali neki “stranački prvaci“, dodaje Miličević, jasno mu govori da postoji organizovana ekipa ljudi u vrhu SDS-a ali i nekih drugih struktura izvan stranke, koja ide direktno u podjelu stranke i njeno slabljenje.
„I nije slučajno da se to dešava upravo sada, kad se događaju tektonski poremećaji na političkoj sceni u BiH i Republici Srpskoj. Postoje oni kojima to odgovara, a posebno odgovara ovom režimu i onima koji su na njega oslonjeni, a lažno se predstavljaju patriotama. Već dugo to vidim oko sebe i unutar SDS-a i nastojao sam to zaustaviti, ali nažalost, neuspješno“, dodao je on.
Ova podjela, piše dalje sada već bivši lider SDS-a, unutar ove stranke je fingirana, vještačka i smišljena, i ona u članstvu ne postoji.
„Ona postoji među djelom stranačkih funkcionera. Iz ovih podjela i klanova SDS je već oslabljen, a moja želja i namjera da okupljam, a ne dijelim, čini mi se da nema šansu da bude ostvarena. Nemam namjeru preglasavati se o tome da li imam ja ili neko drugi podršku većine. I pobjednik i poraženi su jednako gubitnici jer su podijelili SDS. Kao ozbiljan čovjek koji je više od 30 godina u SrpSDS-u ne želim da se moje ime veže za cijepanje stranke bilo da sam pobjednik ili gubitnik. Izdržao sam i izdržaću sve napade režima na mene i na članove moje porodice. Pobijedio sam ih sa iskrenim i odanim članovima SDS-a mnogo puta. Nikad mi nije bilo teško kad su ti napadi dolazili od režima“, piše on.
Napadi iznutra
Dodaje i kako je preživio i napade iznutra – iz SDS-a, „od nedostojnih ljudi u ne tako davna vremena“.
„Svjesno nisam reagovao na medijske istupe i uvrede na račun moje porodice koji su bili brutalno bezobrazni. Kako shvatiti da jedan od istaknutih stranačkih funkcionera SDS-a stavlja u istu ravan moju porodicu i porodicu Dodik? Namjera mi je bila i pokušao sam vratiti dijalog u okvire stranke, a ne baviti se medijskim prepucavanjima. Nisam u tome imao sagovornike, ili sam imao neiskrene sagovornike. Meni, a ni Republici Srpskoj, ne treba prepolovljena i podijeljena stranka, ali očigledno je da nekima ipak treba. Od momenta kad sam postao predsjednik SDS-a, moj otvoren poziv da budu članovi predsjedništva stranke i doprinesu njenom radu imao je i jedan broj istaknutih članova, koji to nisu željeli – neki radi sujete, a neki su zbog drugih razloga odlučili da djeluju sa strane“, navodi Miličević.
Nažalost, dodaje on, neutemeljena ambicija i sujeta pojedinaca prevladale su razum, jedinstvo i odgovornost.
„Umjesto borbe za članstvo, za narod i za Republiku Srpsku, svjedočimo pokušaju da se SDS iskoristi kao sredstvo za nečije obračune, kao odskočna daska za funkcije koje su, izgleda, postale važnije od ideala, od programa, od ciljeva koje smo zajedno gradili. Nastojao sam predstavljati SDS dostojno na svakom mjestu i u svakom trenutku, poštujući svoje saradnike i partnere, uvažavajući sve dobre ideje, na civilizovan i kulturan način, kako jedino i znam. Ne postoji cijena ili pozicija u kojoj bih ja bio nečiji poslušnik ili marioneta. Ne pristajem na kompromise sa onima koji ne znaju šta znači dostojanstvenost, odgovornost i čast. Posebno ne pristajem na mediokritetstvo, a moj lični, profesionalni i politički integritet nema cijenu“, naveo je on.
U trenutku kada su, kako dalje navodi, krenuli u ozbiljan otpor režimu, kada su aktivnosti podigli na jedan viši nivo, upravo sada, dok teku mnogi važni procesi – kao po nalogu – dešava se, tvrdi on, sinhronizovana unutrašnja opstrukcija.
„To nije slučajnost. To je svjesna podjela i slabljenje stranke i članstva, to je potcjenjivanje pred drugima manjim od nas, i to nije u interesu SDS-a. To je u interesu pojedinaca, njihovih mentora i nekih drugih političkih centara moći. Možda nisam bio lider kakvog ste sanjali, ali bio sam, prije svega, čovjek koji voli ovu stranku, ljude u njoj, koji se bori pošteno, i koji nikada nije bio dio problema. Neću biti ni ubuduće. Podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika, a zbog mira u kući koja se zove Srpska demokratska stranka. Ne zbog političkog poraza, ne zbog umora, ne zbog pritisaka režima, već zbog onih koje sam do juče smatrao prijateljima i istomišljenicima. Zbog onih koji su meni, a neki i stranci, okrenuli leđa pod uticajem sumnjivih motiva i tuđih interesa, koji dolaze izvan SDS-a. Nadam se da moja ostavka donosi kraj podjela“, naveo je, između ostalog Miličević, te dodao da napušta sve organe SDS-a osim lokalnog, u Tesliću, čiji je gradonačelnik.
Dva Miličevićeva „grijeha“
SDS će tako dobiti čak petog lidera u devet godina, kada je sa čela stranke otišao dugogodišnji predsjednik, Mladen Bosić. Nakon njega, otprilike po dvije godine na čelu su bili Vukota Govedarica, Mirko Šarović te Miličević. Do izbora novog lidera, prvi čovjek SDS-a biće Jovica Radulović, načelnik Modriče i predsjednik Glavnog odbora SDS-a.
Stranku su godinama pratile unutrašnje podjele, posebno u periodu nakon iozbora 2014. godine, kada je vlast Milorada Dodika snažno uzdrmana a ujedinjena opozicija po prvi put postala konkurentna za preuzimanje vlasti. Brojni „preletači“ osakatili su najveću opozicionu stranku i prevukli ogroman broj funkcionera i članstva u brojne novoosnovane stranke, koje su služile i služe kao sateliti SNSD-a.
Međutim, trenutnoj podjeli, možda i po prvi put, nije kumovao, bar ne direktno, predsjednik Srpske. Adresu potrebo je tražiti van Srpske i BiH, u glavnom gradu Srbije, Beogradu. Samo jedan status na društvenim mrežama, objavljen 15. marta ove godine, u kojem je Miličević podržao studente i njihovu borbu u Srbiji, bio je dovoljan da bude precrtan u vrhu tamošnje vlasti. Tako je njegovo ime dodano na listu uz Nebojšu Vukanovića, lidera Liste za pravdu i red, i Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine, koji su se na njoj od ranije nalazili.
„Dodik je na klimavim nogama, Miličević aktivno učestvuje u razgovorima oko preuzimanja vlasti, a Beograd ga ne smatra pouzdanim, naravno, po svoje interese”, objavili smo nedavno u tektu “Osjetili krv”: Miličević je “stao na žulj” istovremeno i Dodiku i Vučiću.
Drugi „grijeh“ sada već bivšeg lidera SDS-a jeste odbijanje da podrži Draška Stanivukovića, predsjednika PDP-a i beogradskog „miljenika“, kao kandidata opozicije u trci za predsjednika Srpske na prijevremenim ili redovnim izborima u oktobru 2026. godine.
„Miličević je to nedvosmisleno naglasio. A u slučaju gdje SDS ne bi stao iza Stanivukovića, uz isti stav Vukanovića ali i Jelene Trivić, te uz unutarstranačke protivnike poput Igora Crnadka, Stanivukoviću bi bilo jako teško izaći kao pobjednik u trci u kojoj bi pored njega bila još dva kandidata, vlasti i većeg dijela opozicije. Zato mu je neophodan SDS. I zato je ‘centrala’ aktivirala ljude u SDS-u koji su joj lojalni“, ističe naš sagovornik iz Glavnog odbora SDS-a.
Miličević je na pretposljednjoj sjednici Glavnog odbora stranke „progurao“ da se usvoji zaključak prema kojem će ova stranka imati kandidate i za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH. Prema njegovim željama, od kojih sada, po svemu sudeći, nema ništa, u trku su trebali ići Ljubiša Petrović i sam Miličević.
Kao pretendent na Miličevićevo mjesto na čelu SDS-a izdvojio se Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže. Prema informacijama našeg portala, on ne bi imao ništa protiv da SDS podrži Stanivukovića kao kandidata za predsjednika Srpske, dok bi „struja“ koja želi da dođe na čelo najveće opozicine stranke u Srpskoj, dala kandidata za Predsjedništvo BiH.
