Formalno opredjeljenje Bosne i Hercegovine da će štititi ljudska prava svih osoba koje se nađu na njenoj teritoriji, podbacilo je na svim nivoima, a posebno kada se radi o migrantskoj krizi, smatraju sagovornici Moje Hercegovine povezani sa humanitarnim i aktivističkim organizacijama koje godinama unazad prate i pomažu osobama u pokretu.
Govore da, iako je najžešći talas migrantske krize iza nas i više nemamo stotine i hiljade migranata na našim ulicama, u napuštenim objektima, šumama i kampovima, dio osoba u pokretu još uvijek prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu strahujući za svoj život i zdravlje.
Oni pričaju da je svakodnevica migranata na teritoriji BiH u surovom raskoraku između zakona i prakse, da ljudi u pokretu preživljavaju bez osnovne zdravstvene zaštite, da su izloženi nasilju, krijumčarima i raznim manipulacijama, a da institucije koje imaju daleko bolje kapacitete da ih zaštite to sve ignorišu, prepuštajući sav posao volonterima i humanitarcima.
Urednica portala eTrafika Vanja Stokić koja je provela impresivnu količinu vremena na terenu među migrantima i koja ovu temu prati i danas kaže da se tokom godina odnos vlasti prema osobama u pokretu nije značajnije mijenjao. Bio je i ostao neprijateljski.
Neprijateljski odnos prema migrantima
Vlast u Republici Srpskoj, priča Stokić, od prvog dana je zauzela stav da migranti nisu dobro došli i nisu dopustili zadržavanje niti otvaranje kampova na svojoj teritoriji. To što su Federaciji BiH dopustili kampove, dodaje, ne znači da su migranti dobro došli, što se vidi u njihovoj svakodnevnici.
“U posljednje vrijeme dešavaju se i obračuni između migranata, često između migranata i krijumčara, kao i sukobi klanova. Gdje ima krijumčara ima i oružja, droge, nasilja, silovanja, zastrašivanja. Krijumčara se migranti jako plaše. Pljačkaju ih i tuku i siluju, a dešavala su se i ubistva. Vidjeli smo pozive političara da se zatvore kampovi pored Sarajeva i izmjeste iz ovih razloga, ali ne i ideju da se nadležni angažuju da pohvataju krijumčare, umjesto što dopuštaju da nevini ispaštaju. Naše vlasti se ponašaju kao da će problemi nestati ako ih dovoljno dugo budu ignorisali”, kaže Stokić.
Objašnjava da je dobar dio brige o izbjeglicama i migrantima prepušten volonterima i nevladinim organizacijama.
“Od početka se stavlja najveći teret na volontere, organizacije i građane koji se bore da saniraju štetu za koju se država morala pobrinuti. Stanovnici kampova se uvijek žale na uslove. Obezbjeđuju im se kamp i hrana, ali ne i zdravstvena zaštita i fizička bezbjednost. Imamo dva migranta kod Sarajeva koji su pretučeni i polomljene su im noge. Operisani su, ali nemaju nikakve terapije i rehabilitacije. Taj dio posla je na sebe, opet, preuzela jedna nevladina organizacija. Takođe, razgovarala sam sa jednim momkom koji je imao teške psihičke traume i trebala mu je psihološka pomoć, ali je nije dobio. Posebno su ugrožene žene i djeca jer su često meta zlostavljanja krijumčara. Mnogo je problema i njihova su prava zaista ugrožena, ali naša država se ne brine ni o našim pravima, a tek o pravima osoba koje se tu neće zadržati”, objašnjava Stokić.
Dodaje da se stanje na terenu promijenilo i da migranti sada očigledno imaju druge kanale i prolaze kroz BiH. Oni sa kojima je pričala nakon što su stigli u zemlje u koje su se uputili, kaže, nisu htjeli da otkriju detalje svog prolaska kroz BiH.
Nehuman odnos prema migrantima i grubo kršenje elementarnih ljudskih prava zabilježile su i organizacije posvećene da ljudima u pokretu pomognu na njihovom putu kroz BiH.
O tome je na nedavnoj konferenciji Aušvicovog instituta za prevenciju genocida i masovnih zločina u Sarajevu o migrantskoj krizi u BiH govorila i Zehida Bihorac, prosvjetna radnica i volonterka iz Velike Kladuše koja godinama radi sa migrantima.
Nema zainteresovanih zvaničnika da pomognu
Bihorac govori da BiH generalno krši prava sopstvenih građana, pa onda je jasno u kakvom su položaju ljudi u pokretu. Niko nije bio zainteresovan da se uhvati u koštac sa problemima tih godina i samo su prebacivali loptice između sebe, ostavljajući posao volonterima. Tako je i danas.
“Od 2018. do 2020. i 2021. godine desetine hiljada ljudi je prošlo našim kantonom i opštinama. Vjerujem da niko nije mogao znati tačan broj tih ljudi, pošto niko nije evidentirao koliko ih je ušlo, kojim putem, gdje su stacionirani i gdje idu. Situacija je bila alarmantna, a nijedan nivo vlasti u našoj državi nije snašao niti se na pravi način uhvatio u koštac sa ovom situacijom. Bilo je konfuzno, bez reda i koordinacije, ljudi su bili prepušteni sebi i građanima. To je dovelo do mnogih neugodnih situacija i kršenja ljudskih prava”, kaže Bihorac.
Objašnjava da je danas situacija takva da u kampu Borići borave porodice i maloljetnici bez porodice, a da u Lipi su odrasli muškarci.
“Uveliko se govori, a nezvanično nam je potvrđeno, da će se i Borići, nakon Bire i Sedre zatvoriti i da će svi biti premješteni u udaljeni kamp Lipa, što dovodi do novih problema, posebno za djecu koja će imati problem sa pohađanjem nastave i drugim potrebama”, kaže Bihorac.
Dodaje da je danas posebno bitno da se za tražioce azila brže obrađuju zahtjevi, da ako žele ostati u BiH onda mogu dobiti posao i brinuti se o svojoj porodici. Ovaj proces se odvija veoma sporo, ostavljajući ljude u vakuumu čekanja.
“Postoje ideje da se dio tih ljudi iz nekih evropskih zemalja vrate na Balkan, pa i u BiH, ali ne znam koliko je to uopšte humano i koliko bi se kosilo sa elementarnim ljudskim pravima. Živimo u vremenu kada su ljudska prava ostala samo dvije riječi na papiru. Niko nema pravo da ih osuđuje što su krenuli na put i svi oni imaju pravo da traže svoju sreću. Kod nas nije ni rat ni opasnost, pa opet ljudi odlaze a rade u uređenijem sistemu u kojem žele da se snađu bolje i pomognu svojim porodicama”, kaže Bihorac.
Eksploatacija, nasilje i iznude
Prema riječima Anese Agović, ekspertkinje za ljudska prava i pitanja migracija dokumentovani su brojni slučajevi kršenja prava migranata, poput nezakonitih protjerivanja (pushbackova), uskraćivanja pristupa azilnim procedurama i proizvoljnih pritvaranja.
“Migranti su često izloženi nehumanim i ponižavajućim uslovima, posebno na nezvaničnim graničnim prelazima. Posebno zabrinjava činjenica da su ranjive kategorije, poput djece bez pratnje, dodatno izložene riziku. Pored toga, brojni migranti postaju žrtve krijumčarskih mreža koje iskorištavaju njihovu ranjivost i nepostojanje sistemskih odgovora. Eksploatacija, nasilje i iznude dodatno otežavaju njihovu poziciju u društvu koje ih često percipira kroz prizmu sigurnosnog, a ne humanog pristupa”, objašnjava Agović.
Napominje da je BiH potpisnica ključnih međunarodnih konvencija koje se tiču zaštite ljudskih prava, uključujući Ženevsku konvenciju, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Konvenciju o pravima djeteta. Ustav BiH garantuje najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i omogućava njihovu direktnu primjenu.
“Međutim, u kontekstu migracija, kršenja ljudskih prava se dešavaju ne samo tokom migracionih ruta, već i unutar zemlje tranzita, uključujući i BiH. Upravo zato, želim podsjetiti da ljudska prava ne štitimo izjavama, već konkretnim djelovanjem, jer prava koja postoje samo na papiru ne štite nikoga. Odgovori na kršenja moraju biti pravovremeni, koordinisani i vođeni principima dostojanstva i odgovornosti. BiH, kao potpisnica međunarodnih normi, ima i pravnu i moralnu obavezu da ih dosljedno sprovodi”, kaže Agović.
O problemima koje BiH i dalje ima sa migrantima pisao je i Amnesty international u svom izvještaju za prošlu godinu. Posebno su istakli brod sa migrantima iz Sirije na Drini u avgustu, na kojem je billo 30 osoba, od kojih je 12 smrtno stradalo, uključujući i devetomjesečnu bebu i njenu majku. Manje od mjesec dana kasnije, 14 migranata je povrijeđeno u nesreći kada je njihov kombi pokušao pobjeći policijskoj patroli u Hrvatskoj blizu granice sa BiH. Polovina putnika u tom vozilu bila je maloljetna. Takođe, postoje i zvanični izvještaji o krijumčarskim bandama koje djeluju u regiji i drže migrante kao taoce radi iznude i otkupa, a jedna takva je nedavno razbijena i njihovi pripadnici su trenutno u pritvoru.
Portal Infomigrants objavio je polovinom juna mjeseca da je Evropska unija postigla sporazum sa Savjetom ministara BiH o pokretanju zajedničkih operacija za nadzor granice zemlje u nastojanju da se suzbiju ilegalne migracije.
Balkanske zemlje dijele skoro 1.000 kilometara granice sa članicom EU Hrvatskom i smatra se popularnom migrantskom rutom. Novi sporazum između BiH i granične agencije EU Frontex osmišljen je kako bi se olakšalo raspoređivanje službenika Frontexa na granice i aerodrome BiH, navodi se u saopštenju Evropske komisije.
“Intenziviranje saradnje u upravljanju granicama ključni je element angažmana EU sa partnerima sa Zapadnog Balkana, sprečavajući ilegalne prelaske granica i jačajući sigurnost regije”, navodi se u saopštenju.
Iako sporazum još uvijek treba da ratifikuju i Evropski parlament i zakonodavci u BiH, on se već može implementirati, što znači da bi agenti Frontexa mogli biti raspoređeni u to područje u roku od nekoliko sedmica. Slično je u drugim zemljama poput Moldavije, Srbije, Crna Gore i Albanije.
Paralelno sa ovim događajima, piše ovaj portal, Velika Britanija je najavila sopstveni plan vraćanja migranata prema Balkanu, a posebno BiH.
Bilo je i mnogo kritika na račun EU i njenih partnera u borbi protiv ilegalnih prelazaka u ovoj regiji, a mnoge grupe za ljudska prava optužuju vlasti da koriste grube metode i ilegalna vraćanja, uskraćujući ljudima pravo da podnesu zahtjeve za azil. Navodi se i da desetine drugih slučajeva povreda i smrtnih slučajeva nisu prijavljeni širom regije ili su istrage obustavljene.
