Početna  /  Srećko Đukić za MH: Nijednom Dodiku ne možete vjerovati
Izdvajamo Teme i komentari

Srećko Đukić za MH: Nijednom Dodiku ne možete vjerovati

FOTO: N1/Youtube screenshot

Osim propagandnog efekta, najavljeni sastanci predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika sa predsjednicima Rusije i Bjelorusije, Vladimirom Putinom i Aleksandrom Lukašenkom, Srpskoj i njenim građanima teško da će donijeti bilo kakve koristi.

Ovo u intervjuu za Moju Hercegovinu kaže Srećko Đukić, bivši karijerni diplomata i član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji. Između ostalog, on ističe da ono što je bitno u susretima sa stranim državnicima, osim propagandne koristi, jeste koliko će ti susreti donijeti efekta u ekonomskim odnosima, trgovini, mogućim investicijama, povoljnim kreditima…

“To je ono što je bitno. Da li tu Rusija i Bjelorusija mogu šta da pomognu? Koliko znam, oni sami imaju problema i sa te strane ne može se očekivati nekakva pomoć za Republiku Srpsku”, smatra Đukić.

Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je da će do kraja februara imati sastanke s Vladimirom Putinom, Aleksandrom Lukašenkom, Redžepom Erdoganom i Viktorom Orbanom. To je u jednom dijelu ovdašnje javnosti, bliskoj aktuelnim vlastima, ocijenjeno kao velika pobjeda diplomatije Republike Srpske i dokaz jačanja njenog međunarodnog položaja. Kakvo je vaše mišljenje?

Ako pogledamo spisak lica s kojima će Dodik imati susret, možemo vidjeti da tu nema novih adresa. Štaviše, prve dvije osobe sa tog spiska, Putin i Lukašenko, u nekom ranijem dobu nisu se sretali sa Dodikom ili su ti susreti bili veoma rijetki. Međutim sada, kada je njima ponestalo partnera iz svijeta s kojima bi se mogli sastajati, onda je dobra i Republika Srpska i njen predsjednik.

Ruku na srce, Dodik se i prethodnih godina sastajao s Putinom, skoro po pravilu uvijek pred izbore.

To je tačno i takvi sastanci se izlobiraju na razne načine. S druge strane, sama Rusija je zainteresovana da bude dominantna želja srpskog naroda i Republike Srpske. U svakom slučaju, danas do Putina i Lukašenka nije teško doći kao što je to nekad bilo, kada su imali normalne odnose sa cijelim svijetom. I njima je stalo da se sretnu sa predsjednikom Republike Srpske iako pola zemljske kugle, pa čak i više od toga, niti znaju šta je Republika Srpska ni gdje se ona nalazi.

Pored Putina i Lukašenka, Dodik je najavio da će se sresti i sa turskim predsjednikom i mađarskim premijerom.

Druga je stvar kad su u pitanju Orban i Erdogan. Njih sam namjerno “odvojio” u drugu grupu. Oni su lideri zemalja koje imaju ozbiljan ekonomski potencijal. Takođe, one su i članice NATO, a Mađarska je pritom i članica EU. To su neke druge priče i neke druge relacije, tako da to ne treba stavljati u istu grupu s prethodna dva državnika. Ta četvorka nije nedjeljiva, bez obzira kako je neko pokušava predstaviti. Erdogan je političar drugog tipa. Vidimo da je sad uspio da dobije obimnu vojnu pomoć od SAD. On je jedan vješt i sposoban političar. Mađarska je, opet, dosta specifična. Ona u svojoj politici u okviru EU, po svemu sudeći, postepeno reterira i neće ići u svoje samoubistvo, na izlazak iz EU ili NATO.

Prije nekoliko dana, Dodik je u intervjuu za ruske medije iznio brojne kritike na račun EU i sumnje u njenu budućnost. S druge strane, kad razgovara sa zapadnim diplomatama i zvaničnicima iz Brisela, Dodik ima potpuno drugu priču i uvjerava ih da je za evropski put i punopravno članstvo BiH u Uniji? Kojem Dodiku vjerovati?

Mislim da nijednom Dodiku ne možete vjerovati. On je to pokazao svojom politikom koju vodi više od 20 godina. Znamo da je na vlast došao kao zapadni favorit, a onda se okrenuo od Zapada. On žonglira sa svojom politikom. To ne bi bilo loše i takva politika mogla bi da se prizna kao vrlo uspješna kad bi iza toga stajali rezultati.

Na kakve rezultate mislite?

Na primjer, da je Republika Srpska doživjela ekonomski procvat, investicioni bum, da se ljudi u Srpsku vraćaju iz inostranstva, a ne da se iseljavaju širom svijeta. Uspješnost i djelotvornost neke politike treba cijeniti po tome kako ljudi žive na teritoriji kojom upravlja ta politika i taj političar. Ako se radi o interesu Republike Srpske, onda ona mora voditi računa o svim stranim faktorima po principu kako je to radio knez Miloš u Srbiji. Ne bi trebalo ljutiti one od kojih se zavisi, od kojih se mogu dobiti pare i sredstva. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. To je politika koja bi, po mom sudu, bila najdjelotvornija za Republiku Srpsku i za srpski narod u BiH. Inače, lično se uvijek zalažem, pa to i ovog puta moram ponoviti, da se Srbi moraju zalagati za cijelu BiH. Srbi su živjeli u cijeloj BiH i ona je srpska zemlja, kao što je i zemlja drugih naroda koji tu žive.

U srpskoj javnosti s obje strane Drine u posljednje vrijeme vodi se polemika – EU ili BRIKS? Gdje vidite budućnost Srbije i Republike Srpske?

Nažalost, u zadnje vrijeme jako se forsira BRIKS i to preko granica koje je on objektivno sebi postavio za cilj i preko mogućnosti koje može da dostigne. BRIKS nikada sebi nije postavio cilj da postane organizacija poput EU ili G7. Sam ruski ministar spoljnih poslova, Sergej Lavrov, nedavno je izjavio da je BRIKS jedno obično udruženje. BRIKS nema globalnih ciljeva ni mogućnosti. On ima interes da diskutuje o globalnim temama, ali ne da ih rješava jer, jednostavno, to nije u njegovom opisu djelokruga. Da bi se to postiglo moralo bi postojati jedinstvo članica BRIKS i da one nisu međusobno suprotstavljene, a svi znamo da u BRIKS sjede zemlje koje su veoma udaljene po nizu pitanja. Uzmite samo primjer Kine i Indije. One su po principu velikih brojeva uključene u BRIKS, ali su po principu interesa apsolutno suprotne. Zato se BRIKS danas ne može ravnati ni prema jednoj od već postojećih integracija, pogotovo u odnosu na EU, niti on ima takvih pretenzija.

Zašto se onda članstvo u BRIKS pominje kao alternativa EU? O tome je, prije otprilike pola godine, govorio i Milorad Dodik, najavljujući da će pokrenuti inicijativu da BiH podnese zahtjev za članstvo u BRIKS.

Ta tema vještački se forsira i u Srbiji i u Republici Srpskoj, nadajući se da će doći neko vrijeme kada će se moć najrazvijenijih zemalja svijeta premjestiti na zemlje BRIKS. Međutim, tako nešto ne dešava se na taj način. Transponovanje moći moguće je ili mirnim putem, putem pregovora, ili ratom. Naivnim očekivanjem da će se samim postojanjem BRIKS i učlanjivanjem tamo sve većeg broja zemalja transponovati ekonomska, finansijska, naučna ili tehnološka moć, nije osnovano jer između članica BRIKS ne postoje takve veze ni interesi. Zbog toga je to jedna pogrešna poruka koja se šalje srpskoj javnosti.

Kada govorimo o odnosima Srbije i Republike Srpske, da li je opstanak Dodika na vlasti nemoguć bez podrške Aleksandra Vučića? Zašto Vučić podržava Dodika, ako je to tačno?

Ne zaboravite da su Dodika podržavali i prethodni predsjednici Srbije, i Boris Tadić i Vojislav Koštunica. Tu nema ništa novo i Vučić je to samo produžio i produbio. On to sada više radi zbog raznih interesa: da Dodik može odigrati neku igru za Vučića u nadmetanju oko Republike Srpske i Kosova, opstanka BiH koja je navodno ugrožena, odlaska Kosova i Metohije, koji je Vučić već izdogovarao. Zbog toga postoji interes da se podrži vlast u Republici Srpskoj, da se tamo održi stabilnost, dok sa druge strane postoje pragmatični interesi koje u jednom momentu ima Dodik, u drugom Vučić. Onda se to najširoj javnosti predstavlja kao neka simfonija između Beograda i Banjaluke, iako ona nije baš tako simfonična.

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap