Neophodna je revizija statusa boraca u Republici Srpskoj. Iz rata je izašlo 130.000 boraca Vojske Republike Srpske, a danas borački status ima više od 204.000. Jasno je da je ogroman broj lažnih boraca koji dobijaju pare iz budžeta i zato je potrebno uvesti krivično kažnjavanje onih koji se lažno predstavljaju.
Ovo u intervjuu za Moju Hercegovinu kaže predsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske” Risto Jeftić. On za naš portal, između ostalog, govori o tome ko je kriv za težak položaj boračke populacije u Srpskoj, obećanjima koje su ratni veterani dobijali od predsjednika RS Milorada Dodika, zašto danas ne postoji jedinstvo među onima koji su stvarali i odbranili Republiku Srpsku…
Predstavnici vašeg udruženja ranije su najavljivali da će do kraja maja sigurno biti organizovan protest bivših boraca u Banjaluci. Zašto ste odustali?
Neki članovi udruženja možda su preduhitreno najavljivali te proteste u maju, iako se na sastanku našeg Predsjedništva razmatralo o protestima zbog neprovođenja odluka koje je donijela Narodna skupština na svojoj posebnoj tematskoj sjednici u martu prošle godine.
Koji su, onda, vaši dalji koraci?
Nedavno smo imali sastanak s predsjednikom Narodne skupštine Nenadom Stevandićem. Na tom sastanku tražili smo da Narodna skupština konačno iskoristi svoja ovlaštenja kako bi izvršna vlast počela poštovati njene odluke. Predsjednik Narodne skupštine rekao nam je da su svi zaključci koje je parlament donio na osnovu naših prijedloga poslati u Vladu Republike Srpske, koja je dužna da ispoštuje skupštinske zaključke. Sigurni smo da je zbog toga ubrzo došlo i do onog sastanka predsjednika Republike Srpske sa predsjednikom i članovima Predsjedništva Boračke organizacije RS, na kojem je Dodik obećao da će ispuniti određene zaključke do septembra ove godine.
Vjerujete li da će vlast ispuniti ono što je na pomenutom sastanku usmeno dogovoreno s predstavnicima BORS?
Kao prvo, smatram neozbiljnim da predsjednik Republike dogovara neke stvari s onima koji nisu ni postavljali te zahtjeve. Svi su imali priliku da gledaju posebnu tematsku sjednicu Narodne skupštine i da čuju šta su rekli predstavnici svih udruženja koji su imali priliku da tamo govore. Jasno je da smo mi, Udruženje veterana odbrambeno-otadžbinskog rata, jedino udruženje koje je postavilo zahtjeve za poboljšanje položaja boraca i da smo precizirali rokove za njihovo ispunjavanje. Međutim, sada vidite da je BORS, nakon određenog vremena na sastanku svog Predsjedništva, doslovno prepisao naše zahtjeve sa posebne sjednice i sada predsjednik Srpske razgovara s njima. Nama je jasno zbog čega se to radi.
Zbog čega?
Oni iz BORS-a su Dodiku, da tako kažem, podobniji i lakše mu je s njima dogovorati stvari. Inače, čisto sumnjam da će najmanje iz dva razloga do septembra biti provedeno ono što je predsjednik RS obećao. Prvi je taj što smo prije 20-ak dana imali sastanak s ministrom rada i boračko-invalidske zaštite, Danijelom Egićem, i mogli smo zaključiti da se u septembru neće realizovati Dodikova obećanja o poboljšanju položaja boraca.
Zašto?
Zato što sigurno neće imati novca za tako nešto. Druga stvar je što iz nama nejasnih razloga neće da prihvate ono što smo nudili kad smo imali sastanak prije protesta iz juna prošle godine, kad smo razgovarali s tadašnjom predsjednicom RS Željkom Cvijanović i Miloradom Dodikom, koji je tada bio srpski član Predsjedništva BiH. Jasno smo im tada predložili neke stvari, a isto tako smo dobili obećanja od Dodika. Sad vidimo da ni od tog dogovora nema ništa.
Šta ste tražili?
Kao prvo reviziju. Sredstva koja se izdvajaju za boračku populaciju nisu zanemariva, ali šta će borci dobiti čak i ako se svake godine povećavaju sredstva, a resorno ministarstvo povećava broj lažnih boraca? Ako u Federaciji BiH postoji kazna za lažno svjedočenje da je neko bio u ratu i ta kazna iznosi od 10 do 15 godina zatvora, zašto se kod nas u Krivični zakon ne bi mogla uvesti slična sankcija? Zato imamo veliki broj lažnih boraca. Kod nas je najveća kazna tri do pet hiljada KM. To je smiješna kazna da bi neko odgovorno radio svoj posao. Predložio sam da se u naš Krivični zakon uvede kazna od pet godina za davanje lažne izjave o učešću u ratu i da uvedemo mjesečni borački dodatak po broju mjeseci učešća u ratu za svakog učesnika, ali da bi ostvarilo pravo na mjesečni dodatak svaki borac mora lično podnijeti zahtjev i pod krivičnom odgovornošću tvrditi da je proveo rat od tada do tada u toj i toj jedinici.
Kako su nadležni reagovali na vaše prijedloge?
Dodik je pitao Duška Milunovića, koji je u to vrijeme bio ministar, otkuda mu toliki broj boraca? Ima ih preko 204.000! Dodik je rekao i da se potpuno slaže s našim prijedlogom, s tim da se ne bi se složio da kazna bude pet godina, jer je malo, ako je u FBiH već 10 do 15 godina zatvora. Opet, ja smatram da je najvažnije da nadležni rade svoj posao jer ni kazna od 20 godina zatvora neće vrijediti ako oni koji trebaju ne rade svoj posao na pravi način.
Ko je kriv za velike podjele među borcima u Republici Srpskoj? Da li je to politika, sujete, oni koji preko pozicija u boračkim udruženjima i organizacijama pokušavaju ostvariti lične interese?
Veliki problem je u tome što je Boračka organizacija RS stvorila neku vrstu dogme da je ona vrh piramide i čitavo vrijeme predstavlja neku svoju lažnu snagu i rezultate rada. Mi se sigurno nismo osnovali da bi razbijali boračku organizaciju. Mi smo uvijek za jedinstvo i za zajednički rad, jer sadejstvom se sigurno lakše može doći do nekog cilja. Rezultati našeg rada počeli su razbijati tu dogmu o BORS, a svako razbijanje dogme dovodi do realnog sagledavanja stvarnosti. S druge strane, BORS ne želi da prihvati svoje loše rezultate i ispravi propuste. Naprotiv, sve one koji to vide smatraju nekom opasnošću i kao ugrožavanje BORS. Apsurdne su izjave da iza njih stoji 130.000 boraca, kad znamo koliko je u svakom korpusu za vrijeme rata bilo boraca. Iz rata je izašlo 130.000 boraca Vojske RS, a vrlo dobro znamo koliko je boraca umrlo, koliko ih je otišlo iz Republike Srpske trbuhom za kruhom, koliko ljudi nikad nije podnijelo zahtjev za kategorizaciju. Oni s takvim izjavama praktično štite lažne borce koji već dvije i po decenije kradu novac od pravih boraca. Mislim da su borci sami krivi što se nalaze u ovakvoj nesrećnoj situaciji, jer oni biraju svoja loša rukovodstva, a oni koji se kandiduju za rukovodeće pozicije najčešće to rade zbog ličnih beneficija koje dobijaju položajem. Mislim da BORS nema snage da se otrgne iz ruku vlasti i da svoje aktivnosti usmjere prema interesima boračke populacije.
Mogu li boračke organizacije i udruženja uopšte funkcionisati bez pomoći iz budžeta, koja opet zavisi od dobrog odnosa s vlastima?
Naše udruženje postoji već sedmu godinu i nismo htjeli da uzmemo status organizacije od javnog interesa, iako odavno ispunjavamo sve uslove. Željeli smo da pokažemo da iskrenim patriotskim radom možemo doći do zacrtanih ciljeva bez bilo kakve lične koristi i bez bilo kakvih finansija. Ubijeđen sam da bi sve te organizacije, koje tobože “predstavljaju” borce, kada bi im vlast ukinula finansiranje i kad bi ostali bez beneficija i plata koje imaju, kancelarije zatvorile za dva do tri mjeseca.
