Dva dana psovki i uvreda u republičkom Parlamentu rezultiralo je Dodikovim “preslišavanjem” na Vučićevom kanabetu i, logično, revidiranjem stavova. Džaba ste vi pozicioni poslanici tupili zube za Dodikove babe (i ostalih članova porodice) zdravlje. Uzalud ste insinuirali, argumentovali, opravdavali nemoguće. Suvišno je reći da je i Dodikovo obrazloženje razloga za referendum bilo blijedo i neuvjerljivo. Kako da ubijedi čak i ovu neuku i anesteziranu javnost kad nije ubijedio ni sebe?!
Bez obzira na oblande u koju su današnje izjave Vučića i Dodika uvijene, jasno je da je ovo “preslišavanje” završilo zaključkom da je odluka o referendumu bila bespotrebna, da je neodrživa i da će morati da se odgodi (dakle razvodni) i, tokom vremena, neprimjetno iščili. Sigurno će biti tako jer će se javnost u međuvremenu zabaviti drugim koskama (setimo se samo kako je brzo u zaborav pao Zvornik). Jasno je da Vučić ništa nije molio Dodika. Da je tako, ne bi mu Dodik dolazio na noge, već bi premijer Srbije danas bio u Banjoj Luci. Ovako je Dodiku nedvosmisleno stavio do znanja da je ideja o referendum bila ishitrena, da je neodrživa i da će morati da je proguta sa sve 45 poslanika koji su glasali za nju.
Prilično je snishodljivo zvučala rečenica srpskog premijera da će “rado pomoći u iznošenju dodatnih argumenata koji bi doprinijeli lakšem sagledavanju cjelokupne situacije.” Ili, u prevodu: toliko ste ograničenih mentalnih sposobnosti da je neophodno da vam se sve razloži na proste činioce.
Koliko juče, Dodik i njegovi vojnici su nepokolebljivo izjavljivali da se RS brani samo referendumom i da oko toga dilema nema, da bi danas promijenio ploču izjavom da je spreman na dijalog o pravosuđu i tužilaštvu. Do juče su samouvjereno govorili da će referendum biti u roku od 50 dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku RS, da bi se sada pričalo o dva-tri mjeseca nakon kojih će se znati šta sa ovim dalje.
Perjanice SNSD-a su poručivale opoziciji da ne bere brigu o tome šta će uslijediti nakon referenduma, jer oni imaju plan i snose odgovornost za svoje postupke (sic!).
Današnja poruka iz Beograda je je jasna. To što je izglasao Parlament RS, može da se okači mačku o rep. U ovom slučaju se pokazalo da je skupština sa svojim partijskim vojnicima protočni bojler koji može da propusti sve što vođi na um padne. Problem je samo što su interesi njihovog vođe i naroda koji bi trebali da predstavljaju, odavno dijametralno suprotni. Da Vučić nije rekao “ne” referendumu, sigurno je da bismo u analima političke prakse bili zabilježeni kao entitet sa najbesmislenijim referendumskim pitanjem ikada. Sada nam ostaje da čujemo (i vidimo) kojim će se “argumentima” poslužiti partijski vojnici da ovaj kopernikanski obrt opravdaju. Bez obzira na sve što će u budućim danima i nedeljama biti izrečeno, jasno je da je Dodik uspio (još jedan put) ne samo da sroza instituciju predsjednika, nego i da potpuno obesmisli postojanje Skupštine RS.
