Premijerno odigrana predstava ”Buđenje” – Djeca učila o značaju ekologije i burnim aplauzima nagradila vršnjaka Dušana

Danas je u Kulturnom centru Trebinje premijerno odigrana predstava ”Buđenje”, autorski projekat Marije Đajić. Predstava je rađena u produkciji Kulturnog centra Trebinje, a u okviru projekta ”Prepoznaj, poštuj, zaštiti – djeca kao čuvari prirode”. U predstavi igraju Stefana Petković, Dušan Sušić i Darko Kurtović. Slaviša Sredanović bio je zadužen za scenski pokret. Kroz zanimljiv koncept i dobru glumačku igru, predstava je govorila o značaju ekologije, društvene odgovornosti, poštovanja, ali i o buđenju i vrstama buđenja i jogi koja može biti put do savršenog balansa sa prirodom. Zvijezda predstave je, bez sumnje, osmogodišnji Dušan Sušić koji je jako dobro igrao lik brata Joakima i koji je na kraju predstave nagrađen aplauzima i ovacijama svojih vršnjaka. Ova predstava je dobar primjer međugeneracijske glumačke saradnje, jer smo danas na sceni vidjeli tri generacije, počevši od najmlađeg Dušana, preko srednjoškolke Stefane, pa do iskusnog Darka. Takođe, recept ”djeca igraju djeci” može biti jako dobar u cilju popularizacije pozorišta pa je značaj predstave ”Buđenje” višestruk.

Danas su trebinjski mališani imali priliku da besplatno pogledju premijeru predstave ”Buđenje” rađene po tekstu i u režiji Marije Đajić, trebinjske glumice koja se trenutno nalazi na master studijama režije u Rusiji. U predstavi igraju Stefana Petković, Dušan Sušić i Darko Kurtović. Glumački trojac je dosta dobro funkcionisao u ovoj polučasovnoj edukativnoj predstavi. Stefana i Dušan su tumačili sestru Ružu i brata Joakima, a narator ili ekologičar bio je Darko Kurtović. 

Šta je to buđenje?

Kakve vrste buđenja postoje?

Šta je to ekologija?

Šta je to joga?

Šta je to odgovornost?

Šta je to poštovanje?

Ovo su pitanja na koja je pokušala odgovoriti predstava ”Buđenje”. Iako je bilo govora o pravom buđenju i vrstama buđenja, sam naziv se odnosi i na buđenje svijesti i osvješćavanje nekih stvari koje su jako važne, a danas su često zapostavljene.

Sestra Ruža se budi iz košmara i otkriva svom bratu da je sanjala ružan san a da je sve to vezano za to što nije vodila računa o prirodi. Brat Joakim, glas razuma, iako mlađi, kritikuje svoju sestru zbog (ne)odnosa prema prirodi. Njih dvoje donose niz pozitivnih zaključaka, a unutrašnji mir pokušavaju pronaći u jogi koja je Joakimu već poznata pa se našao u ulozi instruktora. Narator ekologičar pojavljuje se na početku i na kraju predstave, sa svojom ”drugaricom”, metlom Beti.

Nakon završetka predstave, Dušan Sušić, koji je, sudeći po aplauzima i ovacija, opravdao očekivanja svojih vršnjaka, u kratkoj izjavi za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je o predstavi, glumačkom iskustvu i ekologiji:

”Ovo mi nije prva predstava, igrao sam i ranije neke predstave i skečeve, lijepo mi je kad glumim i bilo je dobro raditi sa Darkom, Stefanom i Marijom. Nisam imao tremu, bilo je puno teksta pa me je zbog toga bilo malo strah, da ne zaboravim neki dio, a sve ostalo je bilo super. Radili smo predstavu koja govori o ekologiji i o tome da trebamo voditi računa o prirodi, ne bacati smeće u rijeku, na ulicu i ostalo već u kontejnere.” – rekao je osmogodišnji Dušan koji je zaista pokazao izvanredan talenat i spontanost na sceni.

Marija Đajić, koja stoji iza cijele priče, nakon nedavnog uspjeha u Rusiji, o čemu je ”Moja Hercegovina” pisala, u svom rodnom gradu postavlja prvu predstavu. Ona je govorila o projektu, planovima vezanim za predstavu ”Buđenje” a apostrofirala je jako dobru saradnju sa glumcima u predstavi.

”Predstava je rađena u produkciji Kulturnog centra Trebinje, rađen je u okviru projekta vezanog za ekologiju, namijenjena je djeci predškolskog uzrasta. Što se tiče sljedećih igranja, scena Kulturnog centra zbog radova neće biti u funkciji narednih mjesec dana, tako da zbog toga nećemo imati igranja u narednom periodu. Na proljeće planiramo napraviti  turneju i obogatiti predstavu sa nekim stvarima kao što su songovi i neke stvari koje su vezane za jogu, koje smo radili ali prosto ih danas nismo prikazali, jer nismo ni znali kolika će biti pažnja djece. Sa te strane, može se reći da je ovo danas bilo i na neki način eksperimentalno igranje, istraživali smo, želejli smo vidjeti kakvi su utisci kod djece, da li im je sve to jasno, da li im je pretjerano ozbiljno i slično. Želim da pohvalim glumce, da kažem da su bili divni i da je bilo sjajno raditi sa njim. Smatram da je jako korisno da se u predstavama pojavljuju i mlađi i stariji glumci kako bi zapravo jedni drugima nadomjestili ono što jedni nemaju ili što su drugi izgubili. Interesantno mi je da se u predstavama angažuju ljudi koji se zaista razumiju u pokret, u muziku, scenografiju, kostimografiju, e sad sve to zavisi i od projekta, koliko ti imaš finansija imaš da sve to ispoštuješ.” – rekla je Marija Đajić za naš magazin.

Svijest o prirodi i okruženju, ljubav prema biljnom i životinjskom svijetu, ljubav prema ljudima, društvena odgovornost i poštovanje su jako bitne stvari, stvari koje, kad bi počeli individualno raditi, znače mnogo i u velikoj mjeri život čini ljepšim a planetu Zemlju boljim mjestom za življenje. Jednostavno, sređivanjem sopstvenog mikro – kosmosa uspostaviće se i kvalitetan makro – kosmos. 

”Buđenje” je višestruko značajna predstava. Značajna je zbog samih tema koje obrađuje. Takođe je značajna zbog očigledno dobrog rada Marije Đajić koji je urodio dobrim dramskim činom koji će bez sumnje rasti iz igranje u igranje. Značajan je zbog toga što odavno mališani u pozorišnoj sali nisu bili toliko ozareni i srećni nakon završetka predstave. A bili su jer su u svom drugaru Dušanu vidjeli sebe, generacijski im je predstava bila bliska, a taj princip u kojoj djeca igraju djeci  je dobar način popularisanja pozorišta kod najmlađeg uzrasta.

I na kraju, ali ne manje važno, ova predstava je značajna jer ona predstavlja, nadati se tome, povratak trebinjskih glumaca na matičnu scenu, nakon školovanja, a ukoliko bi se to češće dešavalo u nekom narednom periodu će se značajno obogatiti i oplemeniti pozorišni život u Trebinju. Mladi trebinjski glumački kadar to može, a na neki način i mora uspjeti.

Igor Svrdlin

Autor