TREBINjE – Čitanjem optužnice pred trebinjskim Okružnim sudom počelo je suđenje Bilećaninu Nenadu Dželetoviću za ratni zločin počinjen u Bileći.
Prema navodima Optužnice, Dželetović se tereti da je u vrijeme oružanog sukoba u BiH, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), neutvrđenog datuma u junu 1992. godine u podrumu bilećke kasarne “Moša Pijade” udarao i maltretirao civila Ivicu Puljića, te time povrijedio integritet jednog civilnog lica i prekršio pravila međunarodnog prava.
Svjedok, oštećeni Ivica Puljić iz stolačkog mjesta Bobanovo, prisjetio se događaja iz juna 1992. godine.
Na početku rata Puljić je živio u mjestu Brštanik, opština Stolac. Posvjedočio je da je 8. juna 1992. godine iz tog mjesta kamionom VRS odveden najprije u Nevesinje, a zatim u Bileću, gdje je ostao do razmjene civila 18. avgusta iste godine. Kazao je da su ih pripadnici VRS tukli šakama kada su ih uhvatili u selu Brštanik.
“Uveli su nas u podrum u bilećkoj kasarni i tamo su nas tukli. Uslovi su bili nenormalni. Mokrili smo u neke kante. Hrana je bila smrdljiva. Imali smo proliv. Jednom su uletjeli u podrum, a mi smo sjedili i ruke su nam bile iza leđa. Počeo je da me udara. Udario me je 18 puta. Znam to jer sam brojao. Psovao mi je majku ustašku i ja sam tektada jednom jauknuo”, kazao je oštećeni Puljić.
Na pitanje tužiteljke Bojane Marković ko ga je tukao, Puljić je rekao da tada nije znao ko ga je tukao, ali da mu je kasnije prijatelj Dane Puljić rekao da je to bio Dželetović, koga je ovaj poznavao sa fakulteta.
Svjedok Puljić je rekao da ga je udarao otprilike petnaestak minuta, te da ne zna zašto je udarao baš njega.
Na pitanje tužiteljke da li može da prepozna Dželetovića Puljić je rekao da ne može, jer je prošlo dugo vremena. Naveo je da se sjeća da je bio “fin, crn dečko”. Puljić nije mogao da potvrdi da li je Dželetović bio naoružan jer “je bio pognute glave i nije smio da gleda”.
Na pitanje odbrane kako to da 18 udaraca traje petnaestak minuta Puljić je odgovorio da je između udaraca bilo psovki i da su stražari među sobom pričali.
“On (Dželetović op.a) je stajao iznad mene, udarao me po vratu, ramenima, zatioku…Udarao me je dugom, crnom, gumenom palicom”, kazao je svjedok Puljić.
Na pitanje advokata optuženog Dželetovića Dragana Škuletića kako je znao kako je palica izgledala, Puljić je kazao da je znao jer su i prije toga stražari ulazili u podrum sa tim palicama.
Odgovarajući na pitanje da li zna kakve je povrede zadobio nakon udaraca, svjedok je rekao da je imao podlive, ali da nije mogao vidjeti to jer su povrede bile pozadi.
“Ne znam da li je bilo krvi, ali koža je letjela. Ljudi su mi rekli da su se stvorili podlivi. Nisam se mogao ispraviti od bolova. Smirilo se to za petnaestak dana, ali me je stalno boljelo”, rekao je Puljć.
Dodao je da je nakon razmjene otišao u bolnicu u Zagreb, gdje su mu kazali da je kao posljedicu udaraca dobio trombozu.
Svjedok optužbe Dano Perutina kazao je da je bio na metar od Puljića u podrumu kada ga je Dželetović tukao.
“Na svako otvaranje vrata mi smo morali sageti glavu i staviti ruke iza leđa. Ivica je tada dobio dvadesetak udaraca. Sve je trajalo petnaestak minuta. Bio je modar ko tinta. Dželetović mu je psovao majku ustašku i pitao zašto ne jauče i zašto ne pada”, kazao je Perutina, objasnivši da je Dželetović bio u vojnoj uniformi ali dane zna da li je bio naoružan.
Perutina je rekao da mu je Dželetovića pokazao Dane Puljić, kada su premješteni na sprat. “Prepoznao sam ga sada odmah, čim sam ga vidio”, rekao je Perutina.
Na pitanje predsjedavajuće sudskog Vijeća Duška Popića kako je Dane Puljić znao da je Dželetović tukao Ivicu Puljića, kad nije bio u prostoriji, svjedok Perutina je kazao da mu je to Dane saopštio kada su ih doveli na gornji sprat.
Odbrana optuženog Dželetovića će u toku sudskog procesa nastojati dokazati da radnje koje se optuženom stavljaju na teret ne mogu biti okvalifikovane kao krivično djelo ratnog zločina.
Optužnica porotiv Nenada Dželetovića je podignuta 21. juna ove godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 18. januar, a planirano je saslušanje tri svjedoka optužbe.
Nikolija Bjelica
