Kada dvije suprotstavljene strane u javnost iznose potpuno oprečne podatke koji se tiču iste stvari, u ovom slučaju radi se o kontrolnom brojanju glasova u sarajevskoj Zetri, onda je jasno samo jedno – neko ne govori istinu! U toku je kontrolno brojanje glasova za predsjednika/potpredsjednika Republike Srpske kojem se još uvijek ne nazire kraj, a ono što javnost može čuti od predstavnika vlasti i opozicije u RS moglo bi se možda najbolje nazvati paralelnim univerzumom. Kako drugačije objasniti izjave koje dolaze iz tabora vladajućih i opozicije? Dok jedni tvrde da su odstupanja minimalna i da samo dokazuju da je Milorad Dodik i SNSD pobjednik izbora, s druge strane tvrde da su na kontrolnom brojanju u Bijeljini, Banjaluci i Doboju uočene brutalne nepravilnosti koje upućuju na samo jedno – izbore je neophodno ponoviti. Kako god ova saga završi, činjenica je da neko ne govori istinu i da, ko god to bio, treba odgovarati pred pravosudnim organima…
Dok mediji poput RTRS i ATV svakodnevno objavljuju izjave političkih aktera iz SNSD-a i koalicionih partnera te političkih analitičara i profesora o nelegitimnosti odluke Centralne izborne komisije o kontrolnom brojanju glasove kao i informacije ”sa lica mjesta” koje ukazuju da su odstupanja minimalna, mediji poput BN televizije izvještavaju potpuno suprotno – odluka CIK-a nije nelegitimna, a odstupanja koja su do sada uočena dokazuju brutalnu krađu izborne volje građana.
”Radovan Kovačević: Imamo samo 1% neregularnosti!”, ”Brutalna krađa: Od 640 prebrojanih biračkih mjesta na 560 uočene nepravilnosti”, ”Tegeltija: Opozicioni prvaci netačno upotrebljavaju termin “utvrđene nepravilnosti””, ”Glasovi sa područja Zvornika prebrojana, odstupanja minimalna”, ”Košarac: Opozicija će odgovarati pred sudom naroda ili pravosudnim institucijama”, ”Jelena Trivić: Neću prihvatiti izbornu krađu, pljačku i mafiju”, ”Na sceni sistemska i organizovana izborna krađa”, ”Milorad Dodik: Ko gubi ima pravo da se ljuti” samo su neki od naslova koje smo prethodnih dana mogli čitati u raznim medijima. Sve ovo donosi utisak postojanja paralelnog univerzuma, a ono što posebno pogoduje suprotstavljenim stranama je potpuni izostanak reakcije institucija. CIK se ne oglašava dok kontrolno brojanje ne bude kompletirano, tužilaštva još nisu počela sa istragom brojnih prijava kršenja Izbornog zakona, pa javnosti ne ostaje ništa drugo nego da se podijeli i po sopstvenom nahođenju prikloni jednoj od ”zaraćenih strana” ne dovodeći u pitanje ništa što čuje od strane ”svojih” i, s druge strane, dovodeći u pitanje sve što čuje od strane ”njihovih”.
Javnosti koja je ionako ”sluđena” i duboko podijeljena po pitanju regularnosti izbora u Republici Srpskoj, proteklih nekoliko dana tek ništa nije jasno. U stvari, jasno im je jer konzumenti jedne vrste medijskog narativa izvještaje omiljenih novina, televizije, portala ili radio stanice apsolutno ne dovode u sumnju. Nije jasno onim rijetkim koji pokušavaju objektivno sagledati sve ono što se dešava još od izborne noći kada su obje strane proglasile pobjedu.
Međutim, šta nam oprečni izvještaji donose?
Donose, bez sumnje, nova produbljivanja sukoba i novu podjelu javnosti, a potencijalno donose i sukobe koji nažalost neće završiti na razmjeni mišljenja i eventualnog verbalnog sukoba…
Zato je neophodno da se nadležne institucije što prije obrate javnosti i iznesu činjenično stanje i daju do znanja ko obmanjuje javnost.
Ako je to opozicija koja tvrdi da dosadašnje brojanje u Sarajevu dokazuje krađu neviđenih razmjera, onda odgovorni za takvo iznošenje neistine treba sankcionisati odgovarajuće i u skladu sa zakonima. Ako istinu pak ne govore predstavnici vlasti u RS, na isti način ih treba sankcionisati i kazniti.
Jednostavno je nemoguće da i jedni i druge govore istinu i stoga je reakcija Centralne izborne komisije, tužilaštava, Policije i svih ostalih nadležnih institucija prijeko potrebna. Ruku na srce, brojne stvari ukazuju na to da je postojala tendencija izmjene izborne volje, ali u kojoj se mjeri to desilo i na koji način, to je posao nadležnih institucija. A i u institucije, ruku na srce, u javnosti postoji sve manje povjerenja… Nedavni protesti opozicije dokazuju nepovjerenje građana u insitucije, u ovom slučaju u MUP koji je sa oba skupa opozicije iznio višestruko umanjenu procjenu o broju prisutnih na protestu. Sve ovo čini jednu potpuno kakofoničnu i konfuznu sliku.
Ono što dodatno komplikuje več previše komplikovanu situaciju je činjenica da ni jedni ni drugi neće odustati od svojih verzija pa čak ni onda kada se institucije zvanično oglase. To donosi ulazak u jednu krizu kojoj se kraj već ne nazire, a koja će imati ogromne posljedice…
Ili se ipak neće ništa epohalno dogoditi već ćemo svi nastaviti živjeti svoje male, ovozemaljske živote u svom univerzumu – paralelnom univerzumu?! Kraj se svakako ne nazire, a imajući u vidu da je ovo još jedna postizborna priča koja nam se ponavljao poput deža vua, s malom razlikom da se ovoga puta došlo do ponovnog brojanja glasova. Da li će i ova postizborna priča imati isti epilog kao i prethodne, ostaje da se vidi u danima (a vjerovatno i mjesecima) koji slijede…
Igor Svrdlin
