Direktor Tehničke škole u Banjoj Luci Vladimir Kuvalja uputio je nedavno pismo prvom čovjeku grada na Vrbasu Drašku Stanivukoviću koje je potom povukao i uklonio zbog velikog broja pravopisnih grešaka.
Još se njegova gramatika nije ohladila kada je na scenu stupio direktor čelinačke Osnovne škole „Miloš Dujić“ Siniša Begović sa još „ljepšim rukopisom“. Begović je, da stvar bude gora ili bolja, pritom i magistar.
Nepismeni funkcioneri nisu vijest za naslovne strane ili prve minute dnevnika. Ipak, povremene „ekskurzije“ u predjele gramatike i pravopisa pokažu da uz direktorsku platu najbolje ide elementarna nepismenost. Savjetnik za medije i političku komunikaciju Marija Milić kaže za MojuHercegovinu da direktori mogu da budu nedovoljno pismeni, ali pod jednim uslovom – da mi to nikad ne saznamo.
„Ako se radi o sjajnom menadžeru, sjajnom lideru, stručnjaku u nekom polju koje ne podrazumijeva pisanje – ima puno pravo da ne bude mag pisane riječi. Ali ako je dovoljno osviješten da zna gdje se nalazi na ljestvici poznavanja maternjeg jezika i da ga u javnosti predstavlja neko drugi. Da ne drži predavanja, da ne morališe i da ne šalje otvorena pisma, bar ne svojom rukom pisana“, kaže Milić.
Poslanički mandat, dodaje ona, ne zahtijeva diplomu, tamo može da sjedi i beskućnik bez dana škole ili poljoprivednik. Šteta je, kaže Milić, što ne sjedi. On je pismeniji od pola onoga što vidimo na televiziji.
„Nije sva mudrost u diplomi i na društvenim mrežama. Danas biti pismen ne znači samo znati ćirilicu i latinicu i znati gdje se ubacuje ‘ije’ i ‘je’. Danas je to i medijska pismenost, informatička, informacijska, finansijska, pa i politička. Ako znamo da nas vodi čvrsta ruka, koja se razumije u politiku, u pare i moralno je čista – lako ćemo redigovati tekst“, kazala je Marija Milić.
Svaki 33. stanovnik Republike Srpske stariji od deset godina doslovno je nepismen, a svaki treći odrasli stanovnik Srpske je završio samo osnovnu ili nekoliko razreda osnovne škole. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini je bilo skoro 90.000 nepismenih, odnosno 2,82 posto. Prema posljednjem popisu, u BiH ima 36,2 posto kompjuterski pismenog stanovništva.
– Što se škola tiče – tu nema kompromisa. Ali ako je to neki dokoni funkcionerčić koji gleda da podmetne nogu i tuđima i svojima i morališe kilometre na društvenim mrežama ekavicom, jer ne zna drugačije – naravno da takve treba razvlačiti i osramotiti na svakom koraku – kazala je Marija Milić.
Novinarka Andrijana Pisarević godinama se bori protiv nepismenih kolega, direktora, funkcionera. Na njenom stolu vazda stoji „Pravopis srpskog jezika“ i „Rečnik jezičkih nedoumica“. Ona kaže kako se plaši da su vremena kada su nastavnici i direktori škola bili najbolji izdanci svoje generacije daleko iza nas.
– Njih su zamijenile osrednje partijske glave koje ne moraju biti pismene, samo poslušne. Ovo „podešavanje“ je čak i poželjno. U tom sistemu vrijednosti, finese poput pismenosti, obrazovanja i lijepog ponašanja, postale su manje bitne. Ustupile su mjesto borbi za glasove i skretanju pažnje partijskih šefova na njihove poslušne i vrijedne vojnike, željne novih funkcija i mandata. Kada se stvari tako postave, koga je briga za pismenost – pita Pisarević.
Narodni poslanik, dodaje ona, možda i može biti nepismen, direktor preduzeća ne bi trebalo, a direktor srednje škole ne bi smio. Poslanici po svojoj definiciji su presjek društva, „složeni od nepismenih do doktora nauka“.
– S obzirom na to da se ne možemo pohvaliti nekom naročitom pismenošću i obrazovanjem, ovo što imamo danas na političkoj i društvenoj sceni djeluje kao adekvatna kazna koju smo zaslužili svojim neradom i pasivnošću. Za direktore javnih preduzeća je teško odgovoriti. Bili pismeni ili nepismeni, naš najveći problem je što su nepošteni. U srednjim školama fotelje su odavno preuzeli partijski kadrovi, kojima je djelatnost obrazovanja poznata samo kao nuspojava radnog mjesta – istakla je Pisarević.
Ta nepismenost, ističe ona, pokazuje da više nema nikakvih kriterijuma za ono što se može smatrati uspjehom. Postoje samo ambicije pojedinaca koji ne umiju, ali hoće.
– Takvi se laktaju i guraju, samo da dospiju do funkcija. Tako nam je ovih dana i godina od vrha piramide vlasti do njenog dna. Ako nas dvadeset godina vode lideri koji ne umiju da izgovore jednu smislenu rečenicu, šta mi da očekujemo od nekog partijskog vojnika koji je mjesto direktora dobio organizujući mjesne odbore i skupljajući glasove – rekla je Andrijana Pisarević.
