Mladi u Trebinju priželjkuju posao, ali o problemima ne žele javno da govore

TREBINjE – U najjužnijem gradu Srpske dan mladih nije obilježen. Mladi su, izgleda, zaboravili da imaju snagu da stvore promjene koje žele vidjeti u društvu ili su u potpunosti potpali pod uticaj starijih kolega i prihvatili njihov obrazac razmišljanja.

Foto: Moja Hercegovina
Foto: Moja Hercegovina

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan mladih. Ujedinjene nacije (UN) su od 1999. godine, 12. avgust proglasile Međunarodnim danom mladih, kako bi se promovisao aktivizam mladih, te prepoznali njihovi napori i akcije širom svijeta koje doprinose pozitivnim promjenama, razvoju i ekonomskoj dobiti zajednica, a i šireg društva.

U najjužnijem gradu Srpske dan mladih nije obilježen. Mladi su, izgleda, zaboravili da imaju snagu da stvore promjene koje žele vidjeti u društvu ili su u potpunosti potpali pod uticaj starijih kolega i prihvatili njihov obrazac razmišljanja.

Prošetali smo danas ulicama Trebinja kako bismo razgovarali sa mladima iz ovog grada i čuli iz prve ruke kako oni vide svoju budućnost u Trebinju i generalno u Bosni i Hercegovini, čemu se nadaju, šta očekuju…

Čini se da slika u ovom hercegovačkom gradiću i nije baš tako optimistična, budući da mnogi mladi ljudi koje smo sreli, iako vidno nezadovoljni, nisu željeli da javno govore o tome.

U neformalnom razgovoru kazali su nam kako im je najveći problem nedostatak posla.

Mnogo bi lakše bilo, kažu, kada bi imali taj teret manje.

Neki su odlučili da čekaju da posao pronađe njih, pa vrijeme provode u kafani. Kažu, mogu potrošiti i više nego što zarade.

Na pitanje kako, nemaju odgovor.

Pod trebinjskim platanima sa društvom sjedi dvadesetšestogodišnji Dušan Bratić, koji je u Banjaluci završio Elektrotehnički fakultet. Nije zadovoljan položajem mladih u BiH, a Trebinju za mlade, smatra, nedostaje mnogo toga.

Ima kaže, samo jednu želju – da se zaposli u Elektroprivredi Republike Srpske. Ne ispuni li mu se do kraja godine, biće prinuđen da ode iz Trebinja, iako bi želio da ostane.

„Zaista u ovom trenutku ne znam šta da kažem, izborna je godina, znamo na koji način mladi dolaze do posla, ali mislim da stranački put nije jedini put do zaposlenja. Ja ću ovdje da pokušam nešto, jer sam uvjeren da bih se kajao da nisam pokušao. Ako ne radim u energetskom sektoru nigdje drugo nemam šta da radim u Trebinju. Ne znam nijednu ozbiljnu firmu, osim onih koje se bave prodajom računara, ali to nije posao za inženjera“, kaže naš sagovornik.

Kada posla nema, kaže, radi se ono što je najlakše – pije se kafa sa društvom i uživa se u hladovini stoljetnih platana.

„Bio bi zadovoljan kada bi tokom cijele godine bilo nešto više sadržaja za mlade u gradu. Nedostaje  kulturnih i sportskih sadržaja, ali i kada je u pitanju noćni život ovdje ni to nije ništa posebno. Fali jedna diskoteka, koja neće da se čas otvara, čas zatvara. Realno, i turizam o kome se toliko priča, nije uređen. Gostima ne možemo poslije ponoći ponuditi nikakvu zabavu, lokali se zatvaraju“, kaže Dušan.

Dušan Bratić (na fotografiji prvi desno) (Foto: Moja Hercegovina)
Dušan Bratić (na fotografiji prvi desno) (Foto: Moja Hercegovina)

Stotinjak koraka od hladovine trebinjskih platana na ulazu u park Jovana Dučića ručno izrađen nakit, ukrase i suvenire prodaje mladi bračni par Svetlana i Goran.

Nakon što je završila fakultet na studiju za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Svetlana nije čekala posao u struci. Svjesna da se od nečega se mora živjeti, budući da ni ona ni muž nisu zaposleni, odlučila je da unovči svoju kreativnost. Zimi prave ukrase i nakit koje u toku turističke sezone prodaju, i tako ukrug.

Na pitanje ima li u BiH perspektive za mlade ljude Svetlanin odgovor „koja crna perpsektiva, umjesto da radim za šta sam školovana, ja pletem narukvice“ govori mnogo.

„Pokušavala sam da pronađem posao u struci. Dosadašnja iskustva su jako loša. Kad raspišu konkurs ja badava odem. Prilično sam razočarana što se tiče perspektive u našoj zemlji, to je trebalo da mi kažu poslije 18. godine, da ne idem na faks i da se zaposlim odmah poslije srednje škole. U stranku se učlaniti, laktati se par godina, pa onda možda postoji mogućnost da te negdje zaposle. Ali ja neću da idem tim putem“, priča Svetlana, koja bi vrlo rado napustila BiH kada bi imala finansijsku mogućnosti za to.

Goran i Svetlana (Foto: Moja Hercegovina)
Goran i Svetlana (Foto: Moja Hercegovina)

Jedno je sigurno, iako nedostaje posla, mladih i lijepih djevojaka Trebinje ima napretek.

Tamara, Miljana, Aleksandra i Milica u Trebinju su na odmoru. Pitali smo ih o čemu razmišljaju i o čemu pričaju dok šetaju trebinjskim ulicama.

Najmlađa među njima, Aleksandra, bila je najodvažnija za razgovor. Kaže nam da svoju budućnost ne vidi u Trebinju i da bi voljela da ode u inostranstvo.

„Fino nam je ovdje ljeti kada dođemo na odmor. Uživamo, pričamo o glupostima, a kada smo u Novom Sadu teme su ozbiljnije. Trebinju svašta nedostaje za mlade, slaba je perspektiva. Trebaju nam nova radna mjesta. Ako nisu u stranci ne možeš bukvalno ništa da uradiš. Trebaš se stranački aktivirati tri godine, tamo raditi od jutra do mraka da bi te zaposlili da sjediš u kancelariji i ne napreduješ. Valjda kad si u nekoj sretnijoj zemlji i kad radiš onda možeš i da napreduješ, stepenicu po stepenicu postigneš nešto što želiš“, smatra Aleksandra.

Dok se jedni bore sa viškom slobodnog vremena ima i onih kojima slobodnog vremena i te kako nedostaje.

Da nije sve tako crno i da od svog rada mlad čovjek ipak može živjeti  u BiH uvjerava Dušan Porobić, građevinski inženjer, koji je zaposlen u firmi svoga strica. Zatekli smo ga na radnom mjestu.

Za sebe kaže da je zadovoljan čovjek, prije svega jer ima posao koji voli.

„Generalno gledano u Trebinju i BiH malo je zadovoljnih u tom smislu. Nije samo posao bitan, već su mladi sebe zapustili. Svi mladi gledaju da se zaposle u državne firme, smatrajući da je to rješenje problema, tj. sigurnost. Ne vidim kod većine, čast izuzecima, inicijativu da pokušaju da rade samostalno. Ja radim u privatnoj firmi, dosta ljudi iz mog okruženja ne radi ništa, već nešto samo čekaju. Sedamdeset posto njih samo sjedi u kafani. Ja sam kopao dok sam studirao“, kaže Dušan.

Dušan Porobić (Foto: Moja Hercegovina)
Dušan Porobić (Foto: Moja Hercegovina)

Dok jedni čekaju bolje vrijeme, nadaju se da će ih „stranka pogurati“, drugi spremaju ispite, treći piju kafe, spremaju odjevne kombinacije za subotu ili ispunjavaju tikete u kladionici, neki četvrti su već spakovali kofere…

Srećan vam Dan mladih!

Nikolija Bjelica

Tagovi:
Autor