Miloš Narančić iz Trebinja: Tetoviranje je popularnije nego ranije

Prije par nedjelja bio je junak naše priče, kao pobjednik skokova sa mosta u Trebišnjicu. Danas smo ga posjetili drugim povodom. Miloš Narančić iz Trebinja, talenat za crtanje odlučio je da ispolji na ljudskoj koži. Tako radi već više od četiri godine. Danas, njegove tetovaže krase tijela brojnih Hercegovaca, Dubrovčana, a mušterije mu, priča Narančić za naš magazin, dolaze iz raznih mjesta šrom BiH, Crne Gore i Srbije. Baš ovo ljeto tetovirao je i nekoliko njih iz Švedske i Holandije. 

milos-narancic-tetovaze-trebinje-hercegovina-2

Danas, kada tražite majstora za tetovažu u Hercegovini, sigurno ćete čuti njegovo ime.

Ljubav prema crtanju, pogotovo detalja za tetovaže, Miloš je sam nadograđivao učenjem, uglavnom na internetu. Onda je odlučio da ode korak dalje, nabavio opremu i prvi put zašarao kožu svoje lijeve ruke, tetovažom pauka. Sada na svom tijelu ima deset različitih detalja, koju su nastajali kako bi usavršavao tehniku tetoviranja. Svaka urađena tetovaža iskustvo je više, a draž za ovim, kako on kaže, i poslom i hobijem, sve je veća.

Mašinica, adapter, nastavci, špricevi i tube, sterilizator, igle za jednokratnu upotrebu, strpljenje i volja, pa tetoviranje može da počne.

“Nisam imao nekoga da me poduči. Tetoviranje je, inače, više stvar prakse. Što više radiš, više caka otkrivaš, lakše je i ljepše. Prve tri tetovaže ja sam uradio na svom tijelu, a najprije sam probao na vještačkoj koži, kako bih stekao naviku da radim sa mašinicom u ruci. Najbitniji je dar za crtanje, strpljenje, a ima dosta i do opreme, materijala sa kojim radiš, te boja koje koristiš”, priča Miloš za “Moju Hercegovinu”.

milos-narancic-tetovaze-trebinje-hercegovina

Kroz njegov radni kutak prošlo je mnogo mušterija sa različitim zahtjevima. Najprije ih dočeka razgovar, Milošev savjet, pa tek onda kreće tetoviranje. Crtež diktira koliko će vremena utrošiti na jednu tetovažu, a za tetoviranje prosječnog detalja, kaže ovaj trebinjski tatu majstor, potrebno mu je oko tri-četiri sata.
Mnogo je onih koji tetovaže stavljaju samo kao „ukras“ na svoje tijelo, ali veliki broj ljudi tetovira slike koje ih vežu za emocionalne trenutke u njihovim životima. No, bude i onih, priča Miloš, koji ne znaju šta bi tetovirali, pa od njega traže ideje.

Ovaj dvadesetdvogodišnji mladić je svoju kreativnost sabrao u katalog crteža i svaki slobodni trenutak koristi kako bi nove ideje stavio na papir i upotpunio kolekciju.

Miloš priča da je najneobičniji zahtjev imao jedan stariji čovjek, koji je želio da na leđima tetovira panoramu svoga sela, ali je nedugo nakon toga ipak odustao.

Vizija tetovaža je nešto drugačija nego ranije, tetoviranje se razvilo u biznis, a na koži se pojavljuju različiti oblici i slike. Najviše se, kaže naš sagovornik, tetoviraju inicijali, imena, ali ne zaostaje ni detalj škorpije, kao simbol zaštite od zla. Kada boja jednom uđe pod kožu, teško da će se osoba zaustaviti na toj jednoj tetovaži.

“Kada čovjek uradi jednu veliku tetovazu obično se zaustavi na tome. Međutim, poslije manje tetovaže u većini slučajeva dođu i urade još neku. Ja sam najviše tetovaža radio na rukama i nogama. Najbolnija su ona mjesta koja nisu osunčana, unutrašnja strana podlaktice i bicepsa, rebra, stopalo, donji dio leđa i donji dio stomaka, dijelovi koji se manje izlažu suncu i gdje je samo kost i koža. Nikada nisam radio tetovaže na intimnim dijelovima, ali na nekim škakljivim da”, kaže uz osmijeh Miloš.

milos-narancic-tetoviranje-trebinje-hercegovina

Najzahtjevniji posao za jednog tatu majstora je izrada portreta. Miloš ih je do sada radio tri i, kako kaže, zadovoljan je.

“Za portret treba prakse. Tek na tome se može vidjeti ko je kakv umjetnik. Jednom momku iz Doboja sam radio očev portret, a radio sam i portret Gavrila Principa”, kaže.

tetovaze-trebinje-hercegovina-2

Tetoviranje bez obzira na pol i godine

Diskriminacija tetoviranih osoba

Nije rijedak slučaj da se tetovirane osobe susrečću sa nekom vrstom diskriminacije, pogotovo prilikom zapošljavanja na određena radna mjesta. Tetovaže se ponegdje smatraju neprimjerenim u radu sa djecom, jer se smatra da nose lošu poruku, pa se pojedinci odlučuju i da uklone ove tragove na koži. To se radi laserskim putem, za šta je potrebno nekoliko tretmana.

U Saudijskoj Arabiji je donijeta i odluka da tetovirani fudbaleri moraju da prekrivaju svoje tetovaže, jer u suprotnome kvare omladinu.

U različitim kulturama, tetoviranje je dio tradicije i imalo je različita značenja. U Hercegovini su ipak tetovaže relativno nova praksa, koja je čini se, zaživjela, pogotovo među mladima, no nije rijetkost da se i oni, koju deceniju stariji, odluče da ukrase kožu. Tako je, priča Miloš, nedavno imao ženu koja je na tetoviranje došla na nagovor unuka.

“Nedavno mi je došla i još jedna starija žena. Rekla je da joj je oduvijek bila želja da se tetovira, ali ranije nije imala mogućnosti za to. Prvo joj se sin tetovirao kod mene, pa je onda došla i ona. Bila je takođe starija žena iz Dubrovnika. Prvi put sam tada radio tetovažu na dlanu, i vidio sam po njenoj reakciji da je to veoma bolno”, priča Miloš.

Najmlađa osoba koju je tetovirao imala je samo 15 godina.

“Ja sam pokušao da ga odgovorim, ali bilo je bezuspješno. To je ipak rano za tetovažu i to ne preporučujem. Za mlađe od 18 godina prije tetoviranja, potrebna mi je roditeljska saglasnost”, naglašava.
Nekada je važilo da tetovaže nose obično posebne klase ljudi, vezivali su ih za kriminalce i problematične momke, no danas je izgleda tetoviranje postalo pravi trend, pa pravila gotovo da i nema. Tetoviraju se svi, bez razlikie. Muškarci i žene, priča naš sagovornik, kod njega dolaze gotovo podjednako.

“Tetoviranje je sada popularnije, i sve što vrijeme više odmiče, mislim da će je sve više ljudi prihvatati. U početku je tetoviranje bilo tabu, ali danas je čini mi se, nešto drugačije. Stariji ljudi, koji nisu iz svijeta tetoviranja, uglavnom me i ne podržavju”,kaže Miloš.

Pomama za tetovažama najviše ljeti

Najviše ljudi se odluči tetovirati baš u ljetnom periodu, iako to, objašnjava naš sagovornik i nije baš preporučljivo.

„Bolje ih je raditi zimi, jer se one trebaju štiti od sunca. Poslije rada, tetovaža se maže i zaštiti folijom, koja se kasnije skida. Ispira se bebi sapunom ili antiseptičkim sapunom, pa se posuši. Kasnije se tetovaža namaže, kako nikada ne bi bila suva. Treba je svaki dan mazati 4-5 puta. Potrebno je oko 10-15 dana da se ona zamiri. Ne bi je trebalo mjesec i po do dva mjeseca izlagati suncu, zato je preporučljivije zimi raditi tetovaže”, objašnjava Miloš.

tetovaze-trebinje-hercegovina

Veliki je broj onih koji se odluče na prepravku starih tetovaža. Razlozi za to su brojni.

“Neko to radi zato što mu je dosadila stara tetovaža, neko prepravlja loše urađenu tetovažu, a ima i onih koji su ranije tetovirali ime ili inicijale djevojke ili momka, pa poslije raskida žele da tu uspomenu izbrišu. Zato se ne proporučuje tetoviranje tih detalja”, kaže Miloš.

U Trebinju, pored Miloša radi i još jedan tatu majstor, a u planu imaju otvaranje zajedničkog studija.

Pored tetovaža ovaj mladić svoj umjetnički trag ostavlja i na zidovima po trebinjskim ulicama, crtajući ljubavne i navijačke grafite.

Koji god da bude razlog vaše odluke da se tetovirate, estetske ili emotivne prirode, imajte na umu da su tetovaže slika koja ostaje na vama cijeli život i ne možete je tako lako skinuti kao onu sa zida. Zato, ukoliko se budete odlučili za ovu trajnu umjetnost, dobro razmislite koji ćete detalj odabrati.

Autor

Nikolija Bjelica

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Od avgusta 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora