Bojan Milićević je rođen 1992. godine. Diplomirao je na katedri Ruskog i srpskog jezika na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Veliki je poštovalac lika i djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Za sebe kaže da je borac za pravdu i red još od školskih dana. Na predstojećim Izborima kandidat je pokreta Za pravdu i red, za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Bojan Milićević – peto dijete u porodici i četvrti učesnik serijala Predizborni upitnik internet magazina ”Moja Hercegovina”.
- Za početak, predstavite se…
Hercegovac.
Peto dijete u porodici.
Veliki poštovalac F. M. Dostojevskog.
Borac za pravdu i red još od školskih dana.
Ja sam Bojan Milićević, profesor ruskog i srpskog jezika i književnosti. Osnovnu i srednju školu završio sam u Trebinju. Bavim se lekturom, naučnim radom i u proteklom periodu bio sam učesnik više naučnih skupova i konferencija na temu srpskog jezika i srpsko-ruskih kulturnih i istorijskih veza. Govorim ruski i engleski jezik.
- Sa kojim ambicijama ulazite u ovogodišnju izbornu trku?
U nekom uređenijem društvu, vjerovatno nikad ne bih ni imao političke ambicije. Ipak, u zemlji u kojoj trenutno vlada partokratija i degradacija svih segmenata društva, smatram da biti neutralan znači i biti nemoralan. Nemamo pravo da slijepo posmatramo kako se rasprodaje i ruši sve ono što je preskupo plaćeno. Moje ambicije su da svojim radom pokušam promijeniti nešto i, što mi je još bitnije, motivisati mlade ljude da se bore za sebe i da ne saginju glavu pred vlastodršcima. Drago mi je što se narod oslobađa straha i velika podrška koju dobijam (naročito od ljudi koji su godinama podržavali razne druge partije), motiviše me da nastavim tako, ali što kaže veliki NJegoš: „Što god dođe ja sam mu naredan“.
- Kako vidite trenutno stanje u RS/BiH?
Kao jednu veliku pustoš. Pustošenje gradova zbog odlaska ljudi, pustošenje prirodnih resursa, pustošenje budžeta… Mi u Hercegovini smo najbolji svjedoci svega toga, jer već godinama uspješno preživljavamo uz obećanja o kapitalnim investicijama, dok nam se putevi raspadaju, a ljudi iseljavaju. Zemlja sa toliko prirodnih potencijala, sa toliko bogatom istorijom i tako kvalitetnim intelektualnim kapacitetima dovedena je do granice izumiranja. Žalosno je ako neko misli da se baš ništa ne može promijeniti nabolje.
- Ukoliko pridobijete povjerenje birača šta će biti u fokusu Vašeg političkog djelovanja?
Ono na čemu mi insistiramo jeste stručnost u svim oblastima. Ja se ne razumijem ni u energetiku ni u rudarstvo i slično, i nikad se ne bih prihvatio posla u tim oblastima. Ako dobijemo priliku da odlučujemo o bilo čemu, formiraćemo timove kompetentnih i časnih ljudi u oblastima za koje su se oni školovali. Što se mene lično tiče, ja ću se kao narodni poslanik baaviti svim temama koje budu na dnevnom redu, ali uz konsultacije sa stručnim ljudima iz predmetnih oblasti. Ćutati, ili, još gore, ne ići na sjednice – to sigurno neće biti moj izbor. Ali, svakako da će moj fokus i moja „oštrica“ biti usmjerena na dva polja: reforma obrazovnog sistema u Srpskoj i insistiranje na ulaganjima u Hercegovinu.
- Šta bi poručili Vašim političkim protivnicima?
Ne bih se bavio pojedincima. Moj politički protivnik je sistem u cjelini. Vjerujem da ovo odavno nije borba između pojedinaca nego između dva principa: rasula i pljačke na jednoj strani i grupe ljudi koja to pokušava da zaustavi na drugoj strani. Svako ko se ogriješio o Srpsku, sutra treba da odgovara pred zakonom.
- Šta vidite kao gorući problem trenutno i kako ga riješiti?
Konobarice u prosvjeti. Limari u zdravstvu. Ministri s kupljenim diplomama. Studenti generacije na odlaznim peronima. Mnogo ih je… I nije istina da je tako svugdje i da se ne može promijeniti. Sve ove probleme mogu riješiti časni i kompetentni ljudi, samo ako imaju hrabrosti i volje da se obračunaju sa režimom. Ne smije doći do puke zamjene uloga, nego do potpune promjene svijesti i sistema vrijednosti. Taj put je trnovit i mukotrpan, ali moramo imati vjeru i nadam se da će narod dati povjerenje novim generacijama. Samo oni mogu stvoriti novo društvo i „restartovati“ sve.
- Šta mislite o sveprisutnom trendu mijenjanja političkih dresova?
Zbog takvih ljudi, nažalost, narod je u ogromnoj apatiji i ima veliko nepovjerenje prema političarima. Oni su najveći kočničari promjena. Zbog njih često čujemo ono čuveno „svi su isti“. Prema njima osjećam samo prezir. Podsjetiću samo da je od 83 poslanika u NSRS, njih čak 25 mandat završilo u drugom dresu. To je statistika zbog koje nijedan birač ne bi trebalo da zaokruži bilo kog preletača iz prethodnog saziva.
- Kako vidite sastav nove Vlade nakon oktobarskih izbora? Koga vidite kao poželjnog političkog partnera, a s kim ne bi voljeli ući u koalicione razgovore?
Novu vladu mora formirati većina koju će činiti: Za pravdu i red – lista Nebojše Vukanovića, PDP i SDS. Sve drugo biće prevara birača i u novoj vladi ne smiju biti ni DNS, ni SP, ni sve ostale režimske stranke. Ljudi obično misle da je „manje zlo“ podržati neke od njih, a u suštini su one te koje održavaju ovaj režim na vlasti i učestvuju u daljem pustošenju Srpske.
- Govoreći generalno o reformama, šta vidite kao prioritet i zašto?
Prioritet mora da bude reforma obrazovanja i Ministarstvo prosvjete treba da bude ključni resor, jer ono uređuje oblast formiranja novih generacija koje će živjeti i stvarati neko uređenije društvo. Taj sistem je neophodno očistiti od nestručnih partijskih kadrova kako bismo časnim nastavnicima vratili ugled, a roditeljima povjerenje u instituciju koja im obrazuje i vaspitava djecu.
- Za kraj, pošaljite glasačima poruku zašto glasati baš za Vas.
Zato što bih maksimalno posvećeno i odgovorno obavljao dužnost poslanika. Zato što se ne borim za fotelju radi plate. Uostalom već sam obećao da ću polovinu tog sramno velikog iznosa prosljeđivati divnoj Fondaciji „Sveti Vukašin“, jer ako iko pomaže Hercegovcima bez ikakvog interesa, to su oni. A izbori će proći. Proći će i ovo neslavno doba slavne Hercegovine. I isto kao što se danas svi stariji ljudi stide priznati da su bili u KPJ, tako će se sramiti i ovi današnji jer „pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema“. Ako ništa drugo, barem ću „sa obrazom“ svojoj djeci moći reći da sam u vrijeme kad su autobusi vozili ljude na mitinge da aplaudiraju milionerima i varalicama, u vrijeme pisanja komentara sa lažnih profila i klečanja pred najgorim i najnepismenijim – bio na drugoj strani i digao glas protiv sveopšte moralne i ekonomske propasti. Meni je to dovoljno.
Igor Svrdlin
