Početna  /  Kriza stranačkih skupova na otvorenom: Da li je RS zrela za originalni dekret sa Madagaskara?
Izdvajamo Teme i komentari

Kriza stranačkih skupova na otvorenom: Da li je RS zrela za originalni dekret sa Madagaskara?

Nakon bar dva vijeka intenzivnog promišljanja, konačno je sažeto definisan srpski kolektivni mentalitet. „Srbi su narod okupljanja“, prozborio je niko drugi do predsjednik RS Milorad Dodik. Međutim, nije to učinio, kako bi se moglo očekivati, nakon, recimo, posljednje ceremonije u Nišu 15. septembra, povodom relativno novog opštenacionalnog praznika, Dana jedinstva i zastave. Tu lucidnu rečenicu Dodik je izgovorio tokom Kotlićijade u banjalučkom naselju Česma, dva dana kasnije.

Ova prilika, čiji je alternativni naziv i „Krajiška Guča“, nije slučajno bila ambijent u kojem je predsjednik Republike uobličio već citiranu sintezu srpskog karaktera. Pošto je morao da bude koncizan i jezgrovit, bilo je neophodno da slika govori više od riječi, a prizor iza Dodikovih leđa potvrdio je da Srbi uistinu jesu narod okupljanja, uz jednu važnu dopunu – takvi su u punoj mjeri, bar kad je riječ o mirnodopskim fazama, samo ukoliko je povod za „sabornost“ hedonistički. Dakle, onda kada su okruženi izbiljem jela, pića, pjesme i sličnih aduta, neophodnih da čovjeku podignu raspoloženje.

Međutim, ako dolazak na iste lokacije sa sunarodnicima podrazumijeva asketsko ponašanje, ukoliko nema nikakve nagrade u vidu ovozemaljskih uživanja, entuzijazam značajno opada. U to su mogle u toku aktuelnog mjeseca da se uvjere i vlast i opozicija u Republici Srpskoj. Prvima su razmjere letargije postale jasnije nakon serije skupova pod nazivom „Granica postoji“, dok su se drugi sa dimenzijama apatije upoznali na okupljanju sa odrednicom „Skupština na otvorenom“.

Metiljava asistencija

Kada je riječ o performansima vladajuće opcije, sve je počelo 1. septembra pojavljivanjem na četiri kote, u gradovima Istočno Sarajevo i Doboj i opštinama Nevesinje i Lopare. Poduhvat je nastavljen 8. septembra, kada su se učesnici ove aktivnosti pojavili kod Oštre Luke i Vlasenice, da bi, bar za sada, akcija bila zaokružena angažmanom kod Foče i u Ribniku, 15. septembra.

Nije sporno, jedan od iritantnijih fenomena ovdašnje političke scene jeste konstantno prebrojavanje učesnika raznih skupova, pri čemu se rival uvijek nastoji omalovažiti tvrdnjama da je uspio da privuče samo šačicu pristalica. Za ovakvim frustrirajućim statistikama uglavnom se poseže onda kada su irelevantne, kada je bitnije da je na ovaj ili onaj način iznesen određeni stav, nego to koliko je osoba stalo iza izvjesne poruke. Međutim, u septembru 2023. godine, nakon dužeg vremena, zaista su u opticaju dvije situacije u kojima nije nevažan broj prisutnih u publici.

Posebnu težinu je „prebrojavanje“ imalo u akciji „Granica postoji“. Naime, ako su na javnoj sceni naglašeni povodi za međuentitetske tenzije i ako se nastoji uputiti poruka o neupitnosti teritorijalnog okvira Republike Srpske onima koji ga osporavaju, onda je imperativ da se na svim predviđenim adresama pojavi masa sa potencijalom da zabrine partijske vrhove u Sarajevu nesklone RS. Međutim, to se uopšte nije desilo. Naprotiv, tek desetine, u pojedinim slučajevima i stotine ljudi, postižu potpuni kontraefekat, odnosno učvršćuju određene garniture u FBiH u uvjerenju da su Srbi dominantno ravnodušni prema međama sopstvene Republike.

Domet tih okupljanja je do te mjere slabašan da bi mogao da pokrene paranoični refleks vladajuće partije u RS čak i kod onih koji joj nisu nimalo skloni. A kada se taj mehanizam izmjesti iz prvobitne postojbine, veoma lako konzumente dovodi do zaključka da su predvodnici SNSD-a, u stvari, bili vrlo ažurni u ispunjavanju liste želja persona kao što su Benjamina Karić, Ramo Isak i slični ksenofobi.

Jer, čitava tenzija je započela prilično benigno, kao polemika o sadržaju natpisa na više tabli na putevima između Istočnog i federalnog Sarajeva. Međutim, od rasprave o istinitosti tvrdnje da je ovu drugu adresu u finišu rata moralo napustiti 157.000 Srba, vrlo brzo se prešlo na „geometarski“ teren, pa su militantni zvaničnici iz FBiH počeli da uklanjaju famozne table uz tumačenje da se nalaze na teritoriji njihovog kantona, a ne u RS.

Sve to bilo je dovoljno da duh sukoba bude pušten iz boce, a kada se već došlo do te tačke, bilo je logično da zagovornici akcije „Granica postoji“ u vrhu SNSD-a okupe takvu masu koja će i suporotnu stranu uvjeriti da su stvari otišle predaleko i da je najoptimalnije da, bar privremeno, povuku „ručnu kočnicu“. Međutim, desilo se sve suprotno od toga, pošto nisu uspjeli da na osam skupova tokom tri datuma okupe čak ni kompletnu vladajuću koaliciju.

Očito je da se, osim simboličnog i relativno nevoljnog prisustva kadrova Dodikove stranke, uz metiljavu asistenciju podobnog segmenta tzv. nevladinog sektora, u prvim, ali i ostalim redovima, uglavnom nisu mogli registrovati predvodnici ostalih partija tog bloka, od DEMOS-a, US, DNS-a i NPS-a, do SP-a, NDP-a i SPS-a. Pa, ako je već tako, samo je pitanje vremena kada će se SNSD-u vratiti bumerang sopstvenih „teorija zavjere“, u vidu pitanja, ovog puta postavljenog njima, a ne njihovim opozicionim rivalima: „Koliko su vam Benjamina i Ramo platili da minirate vlastite skupove i da pošaljete poruku da granica, u stvari, ne postoji“.

U znaku snishodljivosti

Uz takve parametre, SNSD-u nije naročita utjeha čak ni to što je i opozicija morala da ima bar jednog aktera sa promašenim zapažanjima. Iako je u većini opozicionih reakcija na startu akcije vladajuće stranke dominirala ocjena da je u pitanju notorna demagogija, što je bilo sasvim dovoljno, ipak je postojao i egzibicionistički izuzetak od takvog trezvenog garda. Jer, Zagorka Grahovac iz Liste za pravdu i red je, „znamenitom“ objavom na društvenim mrežama, skliznula u drugu krajnost u odnosu na „fenomen“ koji je kritikovala. Čitav efekat njene tirade je otužan, jer je skoro svaka rečenica bila u znaku snishodljivosti prema „većem entitetu“.

Gospođa je na jedan momenat uspjela da „impresionira“ čak i prilično šovinistički „izbaždaren“ dio publike s druge strane međuentitetske linije. Ali, te „lovorike“ imaju kratak rok trajanja, jer će ista “klijentela“ – u paketu sa kompletnom političkom scenom RS, opozicionom i vladajućom – vrlo brzo prezirati čak i nju. Osim ako baš ne istraje na stavovima kakve ne zagovaraju ostala tri poslanika Liste za pravdu i red u NSRS, ali su im skloni, recimo, poklonici Denisa Bećirovića ili Željka Komšića.

Jer, SNSD će, jednog dana, neiminovno, otići s vlasti, a onda će se svi koji su ikada dali doprinos da se to desi suočiti sa dilemom – da li će i tada, po definiciji, Nevesinje biti „mrak“, a Mostar „svjetlo“? Odnosno, hoće li svaka RS ostati „tamni vilajet“, ako pod hitno ne obezbijedi ljutitoj profesorki igraonice, bioskope i ostale sadržaje, čiji nedostatak izaziva „gnev pravednika“ ravan onom kakav je prije par godina emitovala Kolinda Grabar Kitarović, i dalje kivna na SFRJ jer nije proizvodila više od jedne vrste voćnog jogurta? Naravno, nema ništa sporno u normalnoj komunikaciji sa drugim entitetom i većinskim narodima u FBiH, ali, objava Zagorke Grahovac je otišla znatno dalje od takvog nastojanja, a za teren na kojem se našla postoje razni izrazi, od „podilaženja“ pa nadalje.

I dok nemali dio opozicionih glasača, sklon Listi za pravdu za red, sa nevjericom bude dumao zbog čega je jedna osoba u poslaničkom kvartetu ove grupacije uvjerena da je SDP-ovština alternativa SNSD-ovštini, skoro polovina građana koja na posljednjim izborima nije glasala za predsjedničkog kandidata vladajuće stranke imaće razloga za zabrinutost nakon hepeninga nazvanog „Skupština na otvorenom“, održanog 7. septembra na platou ispred NSRS.

(Ne)upitna harizma

Prema blagonaklonim procjenama, tu se okupilo oko 200 ljudi, ali, realan, neposredni uvid u situaciju bio je dovoljan da se shvati da se ispred parlamenta Srpske zatekla, maksimalno, polovina te cifre. Na stranu činjenica da je policija, neposredno uoči samog skupa, povukla prvobitnu dozvolu za održavanje. Prema tumačenju opozicionih čelnika, to se desilo nakon telefonskog poziva usplahirenog „broja 1“ u RS, što uopšte nije isključeno. U svakom slučaju, opozicionari nisu odustali od, kako je najavljeno, kolektivnog gesta negodovanja zbog činjenice da vlast konstantno gazi zaključke NSRS koje je, što je paradoksalno, sama inicirala, da bi ih zatim, nakon skoro jednoglasnog usvajanja, potpuno ignorisala.

Pronađen je solomonski način da se zaobiđe policijska zabrana, jer su organizatori opozicionog skupa poručili da učesnici neće prići zgradi Skupštine bliže od 50 metara, pa se sve može tretirati kao slučajno druženje grupe šetača na nespornoj distanci od parlamenta. Kako god, nije bila neophodna naročita hrabrost da se bilo ko pojavi na okupljanju, jer tih sat vremena zaista nije provedeno u znaku bilo kakve „opasnosti u vazduhu“.

Prije će biti da je u publici dominirao „transfer blama“ zbog naglašene indolentnosti organizatora ovog skupa. Jer, osim par izjava opozicionih lidera uoči protesta, nema dokaza da su bar tri od četiri opcije u ovom bloku uložile bilo kakav trud u pokušaju da se vlastima pokaže kako značajnom broju ljudi u Banjaluci i RS nije svejedno zbog manipulatorskih tehnika, godinama primjenjivanih u parlamentu Srpske.

Uoči okupljanja, jedino je ispred banjalučkih prostorija Narodnog fronta viđeno nekoliko desetina ljudi sa transparentima i zastavama, spremnih da se upute 500 metara dalje, do NSRS. Čelnici ostale tri stranke nisu bili skloni ni takvom minimumu organizacije, smatrajući, valjda, da je neupitna harizma predvodnika SDS-a, PDP-a i LPR-a sasvim dovoljan magnet za hiljade radoznalaca.

Specijalna bizarnost ovog depresivnog druženja je zamisao opozicionara da se finiš posveti „dijalogu sa građanima“. To nije prvi pokušaj ove vrste, jer su, u par navrata, opozicionari i u ranijim godinama pokušavali da na takav način okončaju pojedine (više)stranačke promocije. Nisu ništa naučili iz činjenice da ovakve namjere, ma koliko plemenite bile, redovno završavaju u stihiji i naglabanju o besmislicama. Osim toga, to je i odlična prilika da im rivali pošalju razne „subverzivce“, kako bi „minirali“ skup konkurenata.

Ovog puta, takvu rolu je imala izvjesna Aleksandra, koja je u Banjaluku, navodno, stigla sa „okupiranog Krima“. Da, baš tako se izrazila, a ničim izazvana antiruska konotacija u njenom predstavljanju već u startu svela je mogućnost spontanog pojavljivanja ovakve persone na promile. Još kad je od opozicionih predstavnika na trotoaru javno zatražila zaposlenje, bilo je jasno da je u pitanju igrokaz sličan manje poznatom detalju iz Beograda 1999.

Naime, tada je Ričard Holbruk došao na posljednje pregovore sa Slobodanom Miloševićem uoči bombardovanja Srbije. Po završetku sastanka, uzrujani diplomata iz SAD izašao je pred medije uz poruku da ima strpljenja samo za jedno pitanje. Prije nego što je bilo ko od velikog broja prisutnih novinara stigao da reaguje, iz jednog ugla sale oglasio se opskurni lik kojeg niko ni prije, ni poslije te scene nije vidio. Misteriozni muškarac je čak imao i kamermana pored sebe, kako bi djelovao uvjerljivije u ulozi „žurnaliste“.

Pitanje koje je, nakon par riječi mrmljajućeg predstavljanja na srpskom, uputio na engleskom jeziku, glasilo je: „O.J. Simpson, guilty or not?“ Bijesni Holbruk se samo okrenuo i izašao, a beogradski novinari nikada nisu saznali koga je domaća „Služba“ poslala da dramatičan momenat pretvori u sprdnju tako što će „glasniku“ koji je iz Amerike stigao kao prethodnica bombi postaviti komično pitanje o krivici poznate zvijezde američkog fudbala, tada osumnjičene za ubistvo vlastite supruge.

Odlučna mladost

Takvi „šoumeni“ i danas, kao i prije dvije i po decenije, sa obe strane Drine ulažu nesporan napor da opravdaju svoje honorare, što se ne bi moglo reći za njihove poslodavce, bez obzira da li se nalaze u vrhu vlasti ili opozicije. Jer, jasno je da je Republika Srpska krajem 2023. stigla do tačke da oba bloka nisu u stanju da animiraju iole značajan broj ljudi povodom bilo kakvog „poduhvata“. Jedini izuzetak od ovakvog pravila je moguć tokom jednomjesečnih predizbornih kampanja, kada na njih dođe red, a sve mimo toga, očito, biće mučenje i za malodušne stranke i za nezainteresovanu publiku.

Kao jedino spasonosno rješenje, nameće se originalni gest sa prijateljskog i nesvrstanog Madagaskara. Naime, na ovom velikom ostrvu u Indijskom okeanu, blizu jugoistočne Afrike, za 9. novembar zakazani su predsjednički izbori. Aktuelni šef države Andri Radžoelina se još u aprilu dosjetio specifične mjere – dekretom je zabranio sve političke skupove na otvorenom. Dakle, partijska okupljanja biće moguća samo u salama.

Objašnjenje za ovaj potez pronašao je u tradicionalnoj nedisciplini stanovnika Madagaskara, jer ova zemlja, po crnim bilansima, prednjači u svijetu kada je riječ o broju stradalih u stampedima na stadionima, uglavnom uoči koncerata ili utakmica. Šokirani ambasadori zapadnih zemalja uputili su Radžoelini protest zbog ovakve odluke, ali negodovanje ga nije naročito potreslo. Umjesto odustajanja, veseli Andri pokazao je dodatnu drčnost, pošto je od predstavnika Zapada zatražio 30 miliona evra da bi izbori uopšte bili održani, pošto, navodno, u državnoj blagajni nema dovoljno novca za takav luksuz.

Nenaviknuti na ovakav stil komunikacije, Evropljani i Amerikanci su se ućutali, a Radžoelina je potvrdio da misli ozbiljno i 5. septembra, jer je policija rastjerala neposlušne opozicionare, koji su tada pokušali da, pored zabrane, održe miting pod vedrim nebom. Za mjesec i po biće jasno kome je ovakva mjera donijela više koristi, odnosno, kako će uticati na rejting Radžoeline, čija partija ima simptomatičan, pomalo i prijeteći naziv „Odlučni mladi Madagaskarci“.

Možda živopisnom Andreu izmaknu konci iz ruku. Međutim, ako ništa drugo, bar je dao spasonosnu ideju onemoćalim koalicijama u Republici Srpskoj. Ako takva mjera zaživi i u RS, neće morati da se brukaju sa jalovim skupovima na otvorenom. Za svako obraćanje istomišljenicima biće im dovoljne sportske sale ili, još bolje, školske učionice, u kojima i 20 osoba stvori utisak mnoštva.

Da se blokovi ne bi svađali zbog „autorskog prava“, zabrana uopšte ne mora da ima formu predsjedničkog dekreta, kao na Madagaskaru. Biće dovoljno da ih Aleksandar Vučić, sverpski lider iz Beograda, javno „zamoli“ da trajno ili bar dugoročno odustanu od javnih skupova na trgovima i livadama. Nema sumnje da će apel biti prihvaćen i od vlasti i od opozicije u RS. Jer, sale možda jesu zagušljive, ali od pluća je, ipak, važniji obraz, koji će biti sačuvan.

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap