Početna  /  Kompletan zdravstveni sistem održavaju sestre koje će uskoro početi da odlaze u penziju!
Izdvajamo Teme i komentari

Kompletan zdravstveni sistem održavaju sestre koje će uskoro početi da odlaze u penziju!

Ogroman broj ljudi uči njemački jezik! Pandemija virusa korona je pokazala da se negdje tamo nudi bolji život, vrednuje rad i poštuje stručnost. Ako se ne probudimo i ne popravimo situaciju, za nekoliko godina nećemo moći da premostimo jaz od gotovo 30 godina, nastao strašnim odlivom medicinskih sestara i tehničara u najboljim godinama u bolnice i medicinske ustanove širom Evrope.

Ovo je za Moju Hercegovinu rekao Mirko Šerbedžija, predsjednik Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara Republike Srpske. On kaže da se kompletan zdravstveni sistem održava na sestrama koje su rođene između 1960. i 1970. godine i koje će za nekoliko godina početi da odlaze u penziju.

“U tragovima ima nas rođenih osamdesetih i nešto iz devedesetih. Već kasnija godišta koja sad trebaju da uđu u zdravstveni sistem odlaze napolje bez zadržavanja. To je jaz od 25 do 27 godina koji prijeti da pređe 30. Ko će naučiti te mlade ljude poslu i praksi, ako ne budemo imali kontinuitet rada? Otići će stariji u penziju i neće imati ko da obuči ove mlađe kako da rade. Ko će? To je jedan ogroman problem koji je ispred nas i kojem moramo ozbiljno da pristupimo, kaže Šerbedžija.

Iz kojeg sektora odlazi najviše sestara i tehničara?

Nema tu razlike. Mi stalno sugerišemo, isto je od internog do intenzivne njege, svih hirurških grana i hitne pomoći i porodične medicine. Imamo izuzetno kvalitetne ljude, što su prepoznale bolnice iz inostranstva, iako naši sugrađani to ne misle uvijek tako. Međutim, ako sa jednog odjela ode kvalitetan čovjek, onaj drugi koji ostaje mora da radi dupli posao. On će dobiti jednog ili dvoje neiskusnih kolega, a onda će morati da radi svoj posao i da prati šta oni rade. Dakle, pored fizičkog napora ima i jedan dodatan psihički stres. Ne možemo izabrati nijednu granu kao onu iz koje najviše odlaze naše kolege. Odlaze iz svih. Njemačka je prepoznala koliko su kvalitetni naši kadrovi. Samo mi to još uvijek ne želimo priznati. Svugdje nas hvale, ali brzo se zaborave i pohvale i aplauzi i heroji. Ne mislim da smo mi heroji, mi smo se školovali za ovaj posao, ali moramo da shvatimo važnost zdravstvenog sistema. Nažalost, pretvorićemo se u zemlju staraca i staračkih domova.

Čime mislite da se može zaustaviti odliv? Da li je dovoljno samo povećati plate?

Ako sistemskim rješenjima ne uredimo kroz pravne osnove prekovremeni rad i dodatke na platu, ako te plate ne povećamo, što ponavljamo stalno kao neki papagaji, ako ne vratimo topli obrok i regres, nećemo uspjeti da zadržimo ljude za neke naredne pandemije, već ćemo ostati bez kvalifikovanog kadra. To je upozorenje za sve. U Federaciji je situacija daleko povoljnija nego u Sprskoj, ako se govori o platama. Njihova plata je sigurno za nekih 50 odsto veća nego u Srpskoj. U zemljama zapada, na primjer Njemačkoj, dobijamo prilično dobre uslove u domovima za stare osobe ili bolnicama. Plate su tamo odlične, a naši ljudi su odlazili i prije i za vrijeme pandemije tamo. Sigurno je da će svako ići gdje mu je bolje, gdje mu se pruža neka prilika i gdje vidi bolju budućnost. Zabrinjavajuće je da ništa ne uradimo da ih zadržimo.

Da li je pandemija zaustavila odlazak?

Pratim nekoliko grupa na netu za odlazak tehničara i sestara i sad je opet situacija kao prije pandemije. Javljaju se na oglase za posao, Njemačka je opet stavila akcenat na Balkan i poziva radnike da im dođu. Naši ljudi će moći sada, uz vizne olakšice, bez većih problema da odu u zemlje zapadne Evrope, a za nas to znači da gubimo kvalifikovan i kvalitetan kadar. Zato molimo i Vladu RS i resorno ministarstvo zdravlja da nađu rješenja i stvore kontinuitet u povećanju plata, da se ispravno vrednuje i prekovremeni rad i rad vikendom, dežurstva i pripravnosti. Kada to uredimo, onda možemo očekivati da će naše kolege biti nešto zadovoljnije. Međutim, onaj ko je naumio da ode, on će otići i tu ne možemo ništa, ali možemo kod onih koji se još nisu predomislili. Vjerujem da je ovo jedan od načina da ih zadržimo.

Kolike su plate dovoljne, da li je samo do plate ili ima i nekih nijansi?

Kad je u pitanju plata, vi ako primate istu platu sada kao i prije deset godina, jasno vam je da to nije motiv za ostanak. Finansijski faktor je presudan za sve nas. Pogledajte cijene namirnica, goriva, građevinskog materijala, a naše plate su iste ili sporije napreduju. Kolika je ta potrošačka korpa i kako se puni, ja ne znam. Imam dvoje djece i dok kupim pelene i par sitnica, potrošim sto maraka a da ne znam šta sam kupio. Nekada je taj iznos nešto i značio, a danas izađete iz prodavnice i ne znate šta ste uopšte kupili. Pričam kao građanin i kao sindikalac. Uglavnom kupujete iste namirnice, ali svima je jasno da su cijene otišle u nebo, dok su plate ostale iste. Ako mislimo zadržati visok nivo kvaliteta u zdravstvu, moramo povećati plate, zakonima urediti struku i staviti je u okvire. Gdje će se sutra liječiti naša djeca bez toga i ako svi odemo?

Koliko je pandemija ugrozila sestrinski kadar?

Preciznih podataka nemamo, ali smo svi bili svjedoci najgorih smrtnih slučajeva ljekara i sestara tokom pandemije. Medicinske sestre su bile na prvoj liniji odbrane, vidjeli smo ogroman broj oboljelih, teških i lakših kliničkih slika, a kovid je ostavio i trajne, kako fizičke, tako i psihičke posljedice na radnike. Određen broj tehničara i sestara je bio primljen u sistem rada kada je izbila pandemija. Dio je povučen sa drugih odjeljenja. Premostilo se, što se vidjelo u solidarnosti, bespoštednoj borbi za svaki život, uspjeli smo mi da to iznesemo i da dokažemo da su naše sestre i tehničari jako dobro izdržali sve ove probleme. Važno je da istaknem da se očekuje nova erupcija zaraze na jesen, što opet znači da će zdravstveni radnici biti izloženi kako virusu, tako i fizičkom stresu. Vakcine jesu stigle, država Srbija omogućila je da se veliki broj zdravstvenih radnika vakciniše. Potom su vakcine stigle u Srpsku, pa se dio ljekara i sestara i tako zaštitio. S obzirom na to da je veliki broj radnika u zdravstvu vakcinisan, očekujemo da će i zaštita biti kvalitetnija u tom periodu.

Da li su se sve sestre vakcinisale i ima li među njima onih koji su odbili imunizaciju?

Ja sam se vakcinisao Sputnjikom, neke kolege iz svojih razloga ne žele, neki su preležali, neki zbog imuniteta. Vakcinacija nije obavezna i pojedine kolege iz svojih razloga je ne žele. Moj stav je da ako želimo da ostavimo pandemiju iza sebe, moramo da se vakcinišemo. Bilo je strašno prošle godine. Imali smo katastrofalne prizore. Naše junačenje nas je najviše koštalo. Ljudi su mislili da im virus ništa ne može, kasnije su nerijetko imali katastrofalne kliničke slike. Nije ovaj virus nov, on postoji oduvijek, vakcine se razvijaju decenijama, nije to ništa novo, ne vidim zašto se nema povjerenja.

Da li je bilo agresivnih istupa pacijenata i kako ste se nosili sa tim?

Ko god dođe u zdravstvenu ustanovu, njegov problem je najveći i on mora da se riješi odmah. Jako je teško objasniti da se mora sačekati jer je ispred njega, na primjer, pacijent sa veoma teškom kliničkom slikom. U takvim situacijama, komunikacija i poneka topla riječ prilično smiri pacijenta. Ali, ako imate situaciju da vam dovedu vrlo mladog čovjeka, onda znate da je to mnogo teže. Tu je profesionalnost presudna. Bili smo svjedoci da su pacijenti napadali tehničare hitne pomoći. To su situacije gdje pokazujemo i kulturu i nekulturu našeg društva. Pandemija nas je sve pomalo zatekla i niko nije znao šta se dešava, a ljudi se najviše boje onoga što ne poznaju. Poslije toga je sve leglo i ljudi su počeli da se čuvaju i kontrolišu i taj strah je lagano popuštao. Pomagali su ljudi jedni drugima, vidjela se solidarnost.

Kako reagujete kada vidite da ljudi ne nose maske na skupovima i u zatvorenom prostoru?

Mi nosimo maske stalno, kad izađem napolje, ne nosim je. Tokom radnog vremena sam stalno pod maskom. Dođem u situaciju da mi je nelagodno da nemam masku jer mi je u podsvijest uklesano da je moram nositi. Kad vidim sugrađane kako su se opustili, ne reagujem burno jer meni to nije crno toliko. U stvari, možda nam je to pomoglo. Ako bi se desila erupcija pandemije na jesen, ipak smo se preko ljeta odmorili i psihički opustili od svega što smo proživjeli. Bitno je da u toj borbi ostanemo psihički i fizički zdravi. Ovo je borba koju moramo zajedno izboriti.

2 Shares
2 Shares
Copy link