BILEĆA – Uz zvuke “Bilećanke” i svečani defile na stotine pitomaca Škole rezervnih oficira pješadije (ŠROP) ulicama Bileće, ovaj hercegovački gradić danas se, barem na trenutak, vratio u davno prošlo vrijeme kada je vojska činila jednu od glavnih okosnica njegovog života.
Svečani defile ispratili su brojni građani Bileće, a na ovogodišnjem, osmom po redu druženju pitomaca ŠROP-a, okupilo se oko 55o njih iz Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, te Bosne i Hercegovine.
Ivan Velikanović došao je iz Hrvatske, a prvi put je bio prošle godine. Svoje utiske prenosi kratko, sa suzama u očima.
– Nemam šta reći. Emocije, prijateljstvo, druženje, nostalgija, sve je sada na ovom mjestu – kaže kratko Ivan za “Moju Hercegovinu.
Danas je ovdje pronašao svog prijatelja iz Srbije Rada Nedeljkovića. I njegovi utisci su slični.
– Ovdje smo stekli prva znanja, poznanstva, što je ostavilo pozitivne uspomene. Mi volimo Bileću i ona nas. Ovaj grad je rastao u sklopu sa vojskom – prisjeća se Rade.
Jednog od svojih prijatelja pronašao je i Ranko Raičević iz Crne Gore, koji dolazi na okupljanje svake godine.
– Ja sam pripadao 99. klasi pitomaca, a sada sam pronašao svog prijatelja iz istog voda, Gorana Vaseskog – objašnjava Ranko.
Goran je u Bileću došao nakon 29 godina. Sve mu je, kaže, ostalo u sjećanju.
– Ovo je naše sjećanje. Proveli smo šest mjeseci tu, bilo je naporno i sve, ali ostalo je u lijepom sjećanju – priča Goran.
Nakon 30 godina, prošle godine na okupljanje pitomaca došao je i Ivan Siuka iz Slovenije. Tada je, kaže, donio odluku da dolazi svake godine.
– Prošli put sam našao svoje spavaone i ophrvale su me emocije. U vrijeme dok smo služili vojsku ovdje, bili smo mladi momci, tek odrasli, a ovdje smo stekli prava prijateljstva. Bilo je teško, ali to se zaboravi, ostanu samo lijepe stvari. Ponosan sam što sam tada služio u Bileći – ističe Ivan za “Moju Hercegovinu”.
Obećanje da će dolaziti svake godine sebi je dao i Mile Vojinović iz Srbije. Prošle godine u Bileću je stigao prvi put, nakon 36 godina, a jedna promjena u ovom gradu na njega je ostavila poseban utisak.
– Nisam znao za ova okupljanja ranije, inače bih došao još prije osam godina, kada je bilo prvo. Ubuduće sigurno dolazim svake godine. Ovdje sam našao mojih pet-šest klasića i drago mi je što sam se ponovo vidio sa njima. Najveća razlika u Bileći, od 1981. godine, kada sam bio, do danas je to što je moje vrijeme bila sva u bijelom, u kamenu, a sada je sve ozelenilo – sa osmijehom zaključuje Mile.
Pitomci svake godine za okupljanje prave posebne majice u određenoj boji, kako bi se na neki način “uniformisali”. Međutim, jedan među njima posebno se izdvojio u svojoj crvenoj majici na kojoj stoji natpis Sidnej-Bileća, za šta ima zanimljivo objašnjenje. Naime, otkrio nam je nešto što je u vrijeme ŠROP-a ovdje bila vojna tajna: centrala bilećke kasarne tada je imala svoje “šifrovano” ime Sidnej, kako, u slučaju prisluškivanja, niko ne bi mogao da otkrije o kojoj kasarni se radi.
Svečani defile pitomaca išao je od kasarne “Bilećki borci” do Univerzalne sportske dvorane gdje je, njihovim ulaskom, zvanično otvorena četvrta manifestacija “Dani bilećkih proizvoda i stvaralaštva”.
Jelena Denda Borjan
