Ako parafraziramo čuvenu repliku Bore Todorovića, u ulozi Đenke, iz filma ”Maratonci trče počasni krug”, mogli bi napisati ”Ponovo rade kafići, ponovo rade kafići!”. Međutim, iako su mnogi očekivali euforiju povodom otvaranja ugostiteljskih objekata, sličnu onoj iz pomenute scene kada razdragana dječica ”podmazana” džeparcem od strane Đenke, radosno viču ”Ponovo radi bioskop”, ona je izostala, pa su lokali od ponedeljka više prazni nego puni. Uz posebne uslove rada, mogućnost zarade ugostitelja je svakako smanjena, a dodamo li na to i činjenicu da je korona virus i vanredno stanje ”stanjilo” mnoge novčanike, ne treba čuditi nezadovoljstvo ugostitelja s jedne strane te slabiji odlazak građana na kafu, sok, čaj ili pivo. Zanimljiv dijalog sa trebinjskog Trga slobode u ponedeljak, na dan otvaranja ugostiteljskih objekata, kada je jedan građanin pozvao drugara na kafu, pa kada je ovaj odbio, prvi ga upitao je li se to boji gripe, a ovaj mu odgovorio: Ma gripa mi je u novčaniku, pusti me! – dovoljno pokazuje da je stanovništvo žestoko pogođeno, kako samom pandemijom, tako i preventivnim mjerama… Ugostitelji poručuju da je preporučeni sistem rada neodrživ, te ne isključuju mogućnost zatvaranja lokala, ukoliko ne dođe do promjene, a neki vlasnici nisu ni otvorili svoje lokale. Treba pomenuti i to da pravila ponašanja gostiju u zatvorenim i otvorenim objektima, tjeraju na kršenje zakonskih odluka – građani su dužni nositi maske sve vrijeme, što je nemoguće, te ih zbog nepoštovanja ove mjere nadležni mogu, pa i moraju, kazniti, a kada to ne učine, nadležni postaju ti koji su se oglušili o slovo zakona. Ova mjera tako može poslužiti kao gotovo savršena paradigma brojnih krupnijih zakonskih odredaba koje se donose, a tumače potpuno paušalno ostavljajući prostor za nekažnjeno kršenje istih.
Ugostiteljski sektor je, saglasni su mnogi, najviše pogođen situacijom vezanom za pandemiju korona virusa i mjerama donošenim u cilju prevencije iste. Gotovo dva mjeseca je ugostiteljima onemogućen rad, a otvaranjem ugostiteljskih objekata 11.5. čini se da je njihova agonija samo produžena. Građani, što u strahu, što u nedostatku novca, nisu pohrlili u neku od brojnih bašta u Trebinju, a neki manji lokali nisu ni otvoreni, jer nisu u mogućnosti ispoštovati propisane mjere.
Slavenko Rupar, vlasnik ugostiteljskog objekta ”Studio 54”, za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je o novom početku i tome šta ugostitelji mogu očekivati nakon dvomjesečne pauze u radu.
”Šta ugostitelji mogu očekivati nakon skoro dvomjesečene pauze? Činjenica je da sezone neće biti, a i domači gosti su ekonomski poprilično iscpljeni tako da se očekuje pad prometa oko 50% nego prije vremena korone. Biće dobra i pozitivna nula. Treba izaći iz troškova…” – kaže Rupar.
O pogođenosti ugostiteljskog sektora i mjerama Vlade, Slavenko Rupar kaže kako je ugostiteljstvo značajno pogođeno te da nije zadovoljan mjerama Vlade.
”Činjenica je da je ugostiteljstvo najviše pogođeno novonastalom situacijom. Neke mjere Vlade samo poskupljuju naše troškove poslovanja, znači veći rashodi a manji prihodi. U mjerama ima dosta nelogičnosti… Na primjer, za stolom može sjediti samo troje osim ako nisu članovi iste porodice. Znači ako za jedan sto sjedne četvoro, konobar bi ih trebao legitimisati da utvrdi da li su članovi jednog domaćinstva. Ne znam je li smiješno ili žalosno. Razmak između stolova mora biti 2 metra to znači ako si imao 10 stolova sad ćeš moći imati maksimalno 5. Šta je sa taksama za baštu, i to nam je veoma važno pitanje. Rukavica u gradu nema za lijeka a moraš ih imati. Milion pitanja a malo odgovora. Mjere se stalno mijenjaju i ko će to sve upratiti?!” – rekao je Rupar za naš magazin.
Ističe kako je njegov lokal godinama okrenut ka domaćim mušterijama i da ne zavisi u tolikoj mjeri od turizma.
”Studio je već 15 godina orijentisan na standardne domaće goste koji godinama tu piju kafu i puno manje zavisi od turista. Činjenica je da se od 2 mjeseca ne može živjeti već se mora čitavu godinu raditi. Najvažnije da se krenulo a da će biti čupavo biće itekako.” – kaže vlasnik lokala ”Studio 54”.
Nikola Benderać, suvlasnik popularnog trebinjskog kafića ”Kenjac” takođe nije zadovoljan ”novim” početkom i uslovima koji su postavljeni vlasnicima ugostiteljskih objekata. Tvrdi da je ovakav sistem rada neodrživ i da nije isključeno da će, ukoliko se nešto ne promijeni, ubrzo biti prinuđeni da zatvore lokal. Dodaje da je kupovna moć lokalnog stanivništva u velikoj mjeri opala činjenicom da je veliki broj Trebinjaca prije pandemije radio u Dubrovniku.
”Ne duramo nikako, para nemamo, mi smo najugroženija kategorija koja je pogođena vanrednim stanjem proglašenim zbog pandemije. Ovaj početak rada je samo jedna naopaka situacija, koja neće donijeti ništa dobro, a moraćemo plaćati samo više. Ne možemo mi raditi samo da bi platili dažbine državi. Ovog našeg, kako ga ja nazivam ”stihijskog turizma”, neće biti ove godine. Mi smo jedno vrijeme imali ljude koji bi, kad bi obišli crkve, došli kod nas da popiju kafu, a u stvari tako bi platili svoj odlazak u toalet. Što se tiče domorodaca, oni su u velikoj mjeri radili u Dubrovniku, imali su novca, a sada opet nemaju para i što bi rekao SNSD – biće opet na njihovom lancu. U suštini, ovakav način rada je potpuno neodrživ, mi ćemo pokušati ovako petnaestak dana, ako se nešto ne bude promijenilo, zatvorićemo do nekih boljih vremena.” – kaže Benderać za naš magazin.
Razgovor sa trebinjskim ugostiteljima potvrđuje da će normalizacija biti teška, ne samo u sektoru ugostiteljstva. Otvaranje ugostiteljskih objekata pokazalo je da su ljudi u strahu i da su ih pandemija i preventivne mjere finansijski iscrpili, pa je, iako su mnogi predviđali euforičnu najezdu, masovni odlazak u kafane ipak izostao.
Igor Svrdlin
