Predstavnici političkih stranaka iz Republike Srpske i Federacije koje čine vlast na nivou BiH početkom ove sedmice najavili su početak pregovora o izlasku iz krize koju mnogi ocjenjuju kao najozbiljniju od završetka rata.
Lider SNSD nedavno je obznanio uslove pod kojima bi, kako je rekao, vlasti Srpske povukle određene odluke koje je donijela Narodna skupština RS, a tiču se osporavanja nadležnosti Ustavnog suda BiH na njenoj teritoriji. Parafrazirano, Dodik traži da Ustavni sud prethodno poništi svoje odluke kojima je funkcionisanje predvidio i bez učešća srpskih sudija. Aktuelni predsjednik Srpske, takođe, od bošnjačke “trojke” (SDP, NiP i Naša stranka) očekuje da odblokiraju izbor Srđana Amidžića za ministra finansija BiH, nakon što je Zoran Tegeltija otišao na poziciju direktora Uprave za indirektno oporezivanje. S druge strane, iz Sarajeva stižu poruke da je Dodik taj koji bi prvi trebalo da popusti, te da, kako je prije par dana poručio lider NiP Elmedin Konaković, “trojka” neće pristati na bilo kakve ucjene ili uslovljavanja.
O tome ko će prvi “trepnuti” u sukobu Dodika sa Zapadom i koalicionim partnerima iz FBiH i gdje je, po njihovom mišljenju, izlaz iz aktuelne krize, Moja Hercegovina razgovarala je s političkim analitičarem Velizarom Antićem i politikologom Darkom Kuzmanovićem. Iako, donekle, imaju različite stavove o tome koliko je situacija zaista ozbiljna i prijete li nam ozbiljniji sukobi, obojica su saglasni u tome da je jedino sigurno to da će se zbog permanentne krize nastaviti iseljavanje mladih iz zemlje.
“Još ranije sam u svojim opaskama govorio da bi pojedini političari, iz reda sva tri naroda u BiH koji su držali ili još uvijek drže glavne konce politike u BiH, bili spremni da započnu čak i nove ratne sukobe samo da bi spasili svoje političke pozicije i prljavi kapital koji su godinama unazad sticali preko leđa naroda, a koji im je u suštini potpuno nebitan i predstavlja samo sredstvo za ostvarivanje njihovih ciljeva”, kaže Darko Kuzmanović za naš portal.
U svjetlu postojećeg “patriotskog zanosa” aktuelne vlasti u Republici Srpskoj, posebno su ga, kako ističe, šokirale video-poruke koje na društvenim mrežama ostavlja lider SNSD-a.
“Na instagram stranici Milorada Dodika prije nekoliko dana postavljen je video u kojem se pominju napadi na Srpsku, Kozara, deda Đorđe Mihajlović. To je tipičan primjer zloupotrebe tradicije i emotivnog bića naroda zarad spašavanja vlastite karijere i jačanja političkog položaja. Ne treba zaboraviti da se takvim alatima u periodu svog političkog uspona veoma uspješno služio Slobodan Milošević, a na kraju vrlo dobro znamo kako je završio i on, a i Srbija 1999. godine, kao i šta nam je donijela takva politika samoizolacije i guranja prsta u oko jačem od sebe. U narednim danima sigurno možemo očekivati reakciju međunarodne zajednice što je nagovještavao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Koliko će intenzitet te reakcije biti snažan, to ćemo tek vidjeti”, kaže Kuzmanović.
Na naše pitanje koliko ima istine u tome da su SNSD i njegov lider u rekordno kratkom roku otvorili brojne frontove – protiv Kristijana Šmita, Ustavnog suda BiH, zapadnih ambasada, medijske zajednice – prvenstveno iz razloga da “zamaskiraju” lošu ekonomsku situaciju u Srpskoj i sve prazniji budžet, Kuzmanović tvrdi da je to već postala ustaljena praksa vladajuće partije u RS.
“Međutim, sve mi se čini da se ovog puta otišlo predaleko. Ne bismo se čak trebali iznenaditi ukoliko bi ulicama gradova Srpske ili nekima od njih, uskoro počeli patrolirati i vojnici NATO jer ovolika količina nestabilnosti i tenzija nije stvorena od rata. Ako se to desi, znamo kome ćemo moći zahvaliti za tu ‘pogodnost’. Zapad u BiH posjeduje ogromne količine kapitala i neće dopustiti da on u bilo kom trenutku bude ugrožen, pa čak ni od Milorada Dodika koji svoj politički uspon upravo i duguje NATO. U prvom redu Njemačkoj i SAD, koje su ga svojevremeno i instalirale na političku scenu BiH”, navodi Kuzmanović.
Pozive na “srpsko jedinstvo”, koji se takođe posljednjih dana mogu čuti od lidera SNSD-a, Kuzmanović smatra licemjernim.
“Ono što je najtužnije jeste da će u svemu najviše ispaštati građani. Ne treba zaboraviti da su ovdje i ranije pojedini političari, baš kao i danas, pozivali na jedinstvo kada su osjećali da im se ljulja stolica, a vrlo dobro znamo šta smo slušajući ih dobili – pakao rata, stradanje, žrtve i patnju običnog čovjeka, dok su oni, svi zajedno, pobrali kajmak i uživali ili i danas uživaju u novcu koji je opran tokom rata. Građani svakako treba da budu jedinstveni, ali protiv političkih cikusanata koji sebi daju za pravo da se identifikuju sa zemljom i kompletnim narodom i da ih, zarad ličnih interesa, sve zajedno stavljaju na kocku”, zaključuje Kuzmanović.
S druge strane, politički analitičar Velizar Antić ne smatra da se aktuelna kriza u BiH po bilo čemu razliku od brojnih prethodnih. Da živimo u ozbiljnoj i demokratskoj zemlji, tvrdi on, trenutna kriza bila bi veliki razlog za brigu i uznemirenost.
“Međutim, pošto je ovo ko zna koja po redu kriza u posljednjih desetak godina, narod je na sve ovo navikao i ne uzbuđuje se previše. Naši političari su nas navikli da konstantno živimo u krizama i u tom stanju nas drže kao kuvanu žabu već duži period. Osnovni razlog zašto to rade jeste u činjenici da se u ovakvom stanju oni najbolje snalaze. Izmišljaju krize i tamo gdje ih nema i drže građane u konstantnom strahu kako se ne bi bunili i tražili da žive u uređenom društvu. Našim političarima ne odgovara uređen sistem i jasna pravila, jer u takvom sistemu oni ne bi mogli da love u mutnom i njihov uticaj i moć bili bi mnogo manji. Za razliku od uređenog sistema, u kriznim situacijama narod se homogenizuje i dobija neprijatelja u vidu predstavnika onog drugog naroda i sasvim je logično da će u takvoj situaciji podržavati one političare koji predstavljaju njihov narod. Upravo takvu situaciju imamo i sada”, tvrdi Antić.
Analizirajući uzroke koji su doveli do sadašnje situacije, on smatra da su za to podjednako odgovorni svi politički akteri.
“Prije svega, treba reći da je zaista krajnje vrijeme da se donese Zakon o Ustavnom sudu BiH, jer je to jedna od najznačajnijih institucija za normalno funkcionisanje države. Trenutni sastav i funkcionisanje Ustavnog suda su bili samo privremeno rješenje nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ali vidimo da je to privremeno rješenje ostalo na snazi punih 28 godina. Sa trojicom stranih sudija u tom sudu mi zaista kao država nismo suvereni u punom kapacitetu, jer nam na najznačajnije odluke utiču stranci”, ističe naš sagovornik.
To je, dodaje on, između ostalog, navela i Venecijanska komisija koja je rekla da je krajnje vrijeme da strane sudije napuste ovaj sud.
“Mi u EU ne možemo ući dok strane sudije sjede u ovom sudu. Dakle, to pitanje je od izuzetne važnosti i potrebno ga je rješavati što prije. Međutim, i pored načelne ispravne pozicije vlasti u Republici Srpskoj da se ovo pitanje što hitnije reguliše i riješi, način koji su izabrali, a to je blokada rada ovog suda nije najbolje rješenje. Vlast u Republici Srpskoj je izabrala način da opstruiše rad ove institucije tako što je vršila pritisak da sudije Srbi u ovom sudu ne mogu da rade svoj posao. Na ovu odluku sam Ustavni sud je donio jednu katastrofalnu odluku, a to je da su zbog želje da ovaj sud nastavi sa radom odlučili da se rad može nastaviti bez prisustva i odlučivanja sudija iz srpskog naroda. I ne samo to, nego je prema toj odluci Ustavni sud mogao da donosi odluke i bez prisustva sudija iz hrvatskog naroda. Ili bošnjačkog. Dakle, donesena je odluka da su trojica stranih sudija uz prisustvo dvojice sudija iz reda bilo kog naroda mogli da donesu odluke koje bi bile važeće i koje bi svi morali da poštuju bez prisustva sudija iz reda druga dva naroda. Ova odluka je katastrofalna jer ruši čitav koncept i ustrojstvo zemlje. Ruši osnovni princip na kome je ova zemlja zasnovana, a to je princip konstitutivnosti naroda”, objašnjava Antić.
Zatim je, na pomenutu katastrofalnu odluku Ustavnog suda BiH, dodaje on, došla nova loša odluka vlasti iz Republike Srpske da usvoje zakon kojim su stavili van snage odluke Ustavnog suda BiH, čime se, kako ističe, direktno ruši Dejtonski mirovni sporazum i trenutna konstitucija zemlje.
“I sada se nalazimo u jednom ćorsokaku i problemu gdje je, u suštini, blokirano normalno funkcionisanje zemlje. Ova kriza će se završiti na isti način na koji su se završavale i prethodne slične situacije. Jednostavno se neke odluke koje su sada donesene neće poštovati, odnosno, one će se gurnuti u stranu i zanemariće se da su bilo kada izglasane. Ili druga opcija je da se nađe neko kompromisno ili polukompromisno rješenje, gdje ni jedna strana neće biti potpuno poražena, ali ni potpuni pobjednik. Za najkasnije šest mjeseci svi ćemo potpuno zaboraviti na ovu krizu jer će ona postati prevaziđena, a tada možemo očekivati otvaranje neke nove teme i kreiranje neke nove krize oko koje ćemo raspravljati sljedećih šest mjeseci. I tako do novih izbora. I tako do iseljavanja novog broja građana iz ove zemlje. I tako do novog bogaćenja povlašćenih i privilegovanih pojedinaca i firmi povezanih sa vlastima, a novog i dubljeg siromašenja velike većine građana”, kaže Antić za Moju Hercegovinu.
