U vrijeme pandemije korona virusa, koja i dalje traje, nemali broj stanovnika Trebinja žalio se na visoke aprilske račune za vodu. Neki od njih su uputili i zvaničnu žalbu javnom preduzeću ”Vodovod a.d. Trebinje”, a većina se požalila na ulici, društvenim mrežama ili na nekom drugom mjestu, vjerovatno svjesni da od žalbe nema ništa. Javnom preduzeću ”Vodovod a.d. Trebinje” obratili smo se sa pitanjem vezanim za potrošnju vode u aprilu, a odgovor koji smo dobili je u svakom slučaju zanimljiv. U njemu se navodi da računi jesu veći, ali da je to zbog situacije sa korona virusom, jer ljudi su većinu vremena provodili kući i zbog mjera zaštite više trošili vodu?! Odlučili smo da istražimo cijene i potrošnju vode u regionu, a rezultati do kojih smo došli su vrlo zanimljivi. Naime, konkretno u Trebinju, cijena kubika vode je znatno niža od cijene u ostalim zemljama regiona, a računi, uprkos tome, nisu niži u nekim od zemalja. Postavlja se pitanje potrošnje vode i mjerenja potrošnje iste, jer gotovo je nemoguće da, recimo tročlana porodica u Crnoj Gori potroši duplo manje vode od tročlane porodice u Trebinju, a isti slučaj je sa četvoročlanom porodicom iz Beograda, koja je u ”spornom” aprilu, potrošila duplo manje vode od četvoročlane porodice u Trebinju.
Kada jednoj zgradi dođe račun za vodu u kojem se navodi da je potrošnja za taj mjesec bila skoro 70% veća od prosječne potrošnje vode, ne treba čuditi reakcija stanara koji su se glasno zapitali kako je to moguće. Upravo to dogodilo se u aprilu tekuće godine, kada je račun za vodu pokazao veću potrošnju za 3 konvertibilne marke po članu domaćinstva. Stanari ove zgrade poslali su nam fotografije računa na kojem se vidi da je potrošnja vode u aprilu bila skoro 70% veća od prosječne mjesečne potrošnje.
Kao da je svaki dan slavina odvrnuta 6 sati?!
Slično se dogodilo i u zgradama etažne zajednice, gdje je visok aprilski račun za vodu uzbunio stanare, koji su uputili zvaničnu žalbu JP ”Vodovod a.d. Trebinje”. Iako bi po nepisanim pravilima u slučaju žalbe i izlaska ekipe na teren trebalo obavijestiti podnosioca žalbe i pozvati ga da prisustvuje ponovnom mjerenju ili eventualnom otklanjanju kvara, to se nije dogodilo. Predsjednik zajednice etažnih vlasnika obaviješten je telefonskim putem da je sve u redu, nakon čega su se oni ponovo žalili, ali bez efekta. U jednom od tih ulaza, aprilski račun je veći od martovskog za preko 100 KM, a da apsurd bude veći, u tom ulazu u kojem se nalazi 18 stanova, 5 stanova je prazno, a u velikom broju žive same starije osobe. Jedna stanarka ove zgrade, našavši se u čudu, zapitala se da li je moguće da se toliko vode potroši, ”kao da bašte zalijevamo svaki dan, koje uzgrad nemamo, a na balkonu nismo ništa sadili”. Tako je aprilski račun za četvoročlanu porodicu u ovoj zgradi iznosio 45,90 KM, što je, kada se odbije pretplata i ostali troškovi, oko 35 kubika potrošene vode ili više od jednog kubika vode dnevno. Da bi jedna četvoročlana porodica potrošila na dnevnom nivou 1166 litara vode, to bi značilo da u prosjeku svaki član domaćinstva treba potrošiti 291,5 litara vode. Kako bi slikovito objasnili, izračunali smo da litar vode srednjeg mlaza kroz česmu protiče 20 sekundi. Uzevši ovo u obzir, to bi značilo da svaki član domaćinstva može preko 290 puta oprati ruke dnevno, držeći se uputstava vezanih za korona virus u kojima se navodi da je vrijeme trajanja dezinfekcije ruku, tj. pranja ruku 20 sekundi. Dakle, jedno pranje ruku – jedan litar. Dalje, po ovoj računici tj. proračunu protoka vode, koji i sami možete izmjeriti u svom domu, dolazi se do zaključka da 3 litra vode proteknu za jedan minut, što ćemo uzeti kao parametar za dalju računicu. U ovom slučaju, to bi značilo da česma odvrnuta na srednji mlaz mora biti uključena oko 370 minuta dnevno, što je cijelih šest sati dnevno, kako bi se došlo do potrošnje od otprilike 35 kubika mjesečno.
U jednoj zgradi, u kojoj takođe žive starije osobe, među kojima je jedna starija ženska osoba, koja gotovo potpuno nepokretna živi sama. Potrošnja vode ove stanarke govori da je ona potrošila oko 9 kubika vode ili cijelih 300 litara dnevno. Izračunali smo, po gorenavedenom obrascu o 3 potrošena litra vode za minut, da je ova žena, koja je, da ponovimo, gotovo potpuno nepokretna, morala prati suđe ili ruke svakodnevno oko 100 minuta.
Na naš upit koji smo poslali JP ”Vodovod a.d. Trebinje” stigao je odgovor u kojem se potvrđuje veća potrošnja vode, za šta nadležni iz ovog preduzeća ”optužuju” korona virus.
”Kao posljedica propisanih mjera zbog KOVID-19, količina potrošene vode u aprilu 2020. godine, u odnosu na isti mjesec prethodnih godina znatno se razlikuje, i to: u kategoriji ”domaćinstva”, količina potrošene vode u aprilu 2020. godine, veća je nego u istom mjesecu prethodnih godina, jer svi smo proveli više vremena u kući, a samim tim i više trošili vodu” – navodi se, između ostalog, u odgovoru koji smo dobili.
Dalje se navodi da je u kategoriji ”privreda i ostali” zabilježena manja potrošnja vode, zbog djelimične ili potpune obustave rada, što je potpuno logično, a za naš upit i irelevantno, kao da to opravdava spornu potrošnju u kategoriji ”domaćinstva”. Na kraju krajeva, pravdati veći račun preventivnim mjerama donesenim uslijed pandemije korona virusa, navodeći da je stanovništvo bilo više u kućama nego obično, apsurdno je iz više razloga. Jedan od razloga koji potvrđuje ovaj apsurd je to što ljudi, ukoliko su bili u svojim domovima, sigurno nisu prali ruke češće nego inače, jer, logično je, ukoliko smo stalno u domu, nema baš velike potrebe da vršimo stalnu dezinfekciju ruku. Vratimo se na onu računicu potrošnje vode četvoročlane porodice gdje se, po aprilskim računima potrošilo oko 1100 litara vode dnevno, pa izračunajmo da je to preko 1000 pranja ruka dnevno, držeći se baš tih preventivnih mjera u kojima se preporučuje da pranje ruka traje 20 sekundi. U prevodu, da ništa nisu radili nego svakih 20 minuta (uračunavši i noćna buđenja na svakih 20 minuta, kako bi se oprale ruke) prali ruke, četiri člana ovakvog domaćinstva bi uspjeli potrošiti ovoliko vode. Da se malo odmaknemo od pranja ruka, uzmimo u obzir da je prosječna dužina trajanja tuširanja 4 minuta, a kupanja oko 8. Svi članovi četvoročlane porodice mogli bi se svakodnevno istuširati preko 90 puta, ili oko 22 puta po članu domaćinstva, a što se tiče kupanja, računica kaže da se ovakva aktivnost, u uslovima ove potrošnje, mogla uraditi 45 puta ili nešto preko 10 puta po članu domaćinstva. Ako uzmemo za primjer da se puna sudopera prljavog suđa pere oko 15 minuta (sa sve odvrnutom česmom, što veliki broj ljudi ne praktikuje, upravo zbog uštede), 24 pune sudopere mogli bi oprati, da na svakih sat vremena punimo sudoperu prljavim suđem, sa neizbježnim ustajanjem u toku noći, kako bi se prljalo pa pralo suđe…
Region se ne kupa a mi po više puta dnevno?!
Tragom ovih računa ali i računice koja kaže da cijelih 6 sati česma mora biti odvrnuta u toku dana da bi četvoročlana porodica potrošila oko 35 kubika vode na mjesečnom nivou, metodom slučajnog izbora došli smo do računa za potrošenu vodu u aprilu u Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji. Račun iz Mostara je posebno zanimljiv, jer je u pitanju ista država, neznatno veća cijena kubika vode u Mostaru i velika razlika u krajnjem iznosu računa. Jedan mladić u dvadesetim godinama života, koji živi sam, poslao nam je račun za utrošenu vodu u mjesecu aprilu. Njemu je račun za vodu u aprilu iznosio 5,30 KM ili više od dvostruko manje od računa koji su dobili Trebinjci. U Trebinju cijena kubika vode sa svim dodacima iznosi 1,20 KM, dok je u Mostaru kubik neznatno skuplji te iznosi 1,26 KM. Po članu domaćinstva, ova mostarska zgrada sa 16 stanara potrošila je 4 kubika vode mjesečno, dok je potrošnja vode u Trebinju, na osnovu računa do kojih smo došli u posjed, po članu domaćinstva iznosila 8,75 kubika. Ovaj iznos potvrdio nam je još jedan Mostarac, koji nam je potvrdio da je i njegov račun za vodu u aprilu iznosio oko 5 KM po članu domaćinstva.
Ako odemo do Srbije, tačnije do Beograda, tamo je stanje sljedeće. Kontaktirali smo domaćina jedne četvoročlane porodice koji nam je rekao da je aprilski račun iznosio oko 10 eura, ili 19,80 KM. Cijena kubika vode u Beogradu je, sa uračunatom cijenom odvoda otpadnih voda (što je učinjeno u kalkulaciji svih cijena kubika kojim smo se bavili) je 88,27 dinara ili oko 1,50 KM. Ovo bi značilo da je ova porodica potrošila oko 13 kubika vode, što je, u odnosu na 35 potrošenih kubika trebinjske četvoročlane porodice, skoro trostruko manje.
U Crnoj Gori, tačnije u Nikšiću, jer smo došli u posjed jednog računa u ovom gradu, cijena kubika vode iznosi 1,45 KM. Član jedne tročlane nikšićke porodice poslao nam je račun u iznosu od 9,28 EUR ili 18 konvertibilnih maraka. Ovo znači da je ova tročlana porodica potrošila 12 kubika vode, ili 4 kubika po članu domaćinstva. S obzirom da smo ranije izračunali da su Trebinjci trošili oko 9 KM po članu domaćinstva, i u ovom slučaju potrošnja vode više nego duplo je manja u Nikšiću, nego u gradu na Trebišnjici.
Za sami kraj ”turneje računa za vodu” idemo i u Evropsku uniju, tačnije Sloveniju, još približnije u Koper, gdje je cijena kubika vode (sa svim dodatnim troškovima) oko 1,90 EUR, ili 3,7 KM. Prije nego što smo došli u posjed računa za vodu iz ovog primorskog gradića u Sloveniji, na više mjesta smo došli do informacije da Slovenac prosječno troši između 3 i 6,7 EUR vode, u zavisnosti gdje živi. Ako uzmemo ovaj podatak kao relevantan, a jeste takav, jer se nalazi na zvaničnim sajtovima slovenačkih preduzeća za vodovod i kanalizaciju, lako se dođe do računice da, uzmemo li u obzir najvišu istaknutu cijenu po osobi, Slovenac mjesečno potroši nešto preko 3,5 kubika vode. Ponovo se radi o više nego dvostruko manjoj potrošnji nego potrošnji Trebinjca. Napomenimo da je račun do kojeg smo došli takođe iz aprila mjeseca i da se odnosi na 6 članova domaćinstva. U slučaju računa koji možete pogledati u nastavku teksta, radi se o potrošnji od 2,7 kubika po članu domaćinstva, što je preko tri puta manja potrošnja od potrošnje, recimo one skoro nepokretne bake iz Trebinja.
”Koliki su mi računi za vodu, k'o da delfine uzgajam…”
Uzevši sve navedeno u obzir, lako se dolazi do zaključka da cijena kubika vode nije sporna, štaviše, ona je najniža ili u rangu sa najnižim u regionu. Međutim, potrošnja vode je sporna, pa se način obračuna potrošnje dovodi u pitanje. Uzevši sve u obzir,dovodi se u pitanje i ”redovna” potrošnja vode u Trebinju, koja iznosi oko 8 KM po članu domaćinstva. Pravdanje visočijih računa situacijom koju je uzrokovala korona lako pada u vodu uzevši u obzir račune iz ostalih zemalja regiona, gdje je epidemiološka situacija bila ista ili gora. Osim ako se nećemo baviti kalkulacijama koliko je ko vodio računa o higijeni, gdje smo mi, gledajući tako, bili apsolutni šampioni, pa na taj način pravdati značajnu razliku u potrošnji vode, što bi bilo prilično besmisleno. Sve navedeno je posebno zanimljivo imajući u vidu da su svi do kojih smo došli u kontakt istražujući potrošnju vode rekli da je to redovan iznos računa i da nije došlo do značajnih odstupanja kada su mjeseci obuhvaćeni pandemijom u pitanju. Dalje, uzevši sve u obzir, dolazi se do podatka da se konkretno u Trebinju, ne računajući samo ”sporni” april, potroši mnogo više vode po članu domaćinstva nego u svim zemljama regiona, pa čak i Federacije BiH, tačnije Mostara. Ili što bi jedan Trebinjac, komentarišući visinu računa za vodu, šeretski rekao:
”Koliki su mi računi za vodu, k'o da delfine uzgajam!”
Igor Svrdlin
