Iako tvrde da iza “zatvorenih vrata” demokratski razmjenjuju mišljenja, a nakon usvajanja većinskog svi staju iza njega, u javnosti vrlo rijetko imamo priliku vidjeti bilo kakva protivrječenja unutar SNSD-a, najveće partije u Republici Srpskoj.
Ne samo da nema protivrječenja, nego se čini da je i prva i zadnja u ovoj partiji ona od njenog lidera Milorada Dodika. Tek kada on iznese javno neko mišljenje, ostatak stranačkog “hora” nastavlja svirati istim notama. U drugim partijama to mahom nije slučaj.
Samo u posljednjih nekoliko sedmica, na primjer, imali smo “iskakanje” PDP-ovog šefa poslaničkog kluba u Narodnoj skupštini Srpske Igora Crnadka, koji, za razliku od ostalih partijskih kolega i suprotno odluci lidera Draška Stanivukovića, nije podržao veto srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović. I još je, nakon glasanja, pomenutu podršku nazvao greškom. U SDS-u takođe nije strano sukobljavanje, pa čak i propitivanje statusa prvog čovjeka ove stranke, dok u DEMOS-u imamo i zvaničnu inicijativu tri poslanika da lider te stranke Nedeljko Čubrilović napusti kormilo posrnulog broda.
Sa druge strane, u SNSD-u, iako se sučavaju sa najvećom krizom od svog nastanka, a pritom je riječ i o najmnogobrojnijoj partiji, nema nikakvih javnih “iskakanja”. Međutim, to ne znači da ispod površine “ne kuva”. U javnosti su nedavno plasirane informacije da su SNSD-ovi funkcioneri iz Istočnog Sarajeva u tajnosti registrovali novu partiju, koja im je trebala poslužiti kao rezervna opcija ukoliko sa matičnom uđu u probleme. Takođe, “teškaši” poput Zorana Tegeltije, Zorana Stevanovića ili Luke Petrovića, od početka krize nastale sa presudom njihovom stranačkom šefu, ne oglašavaju se van domena svog posla u UIO BiH, Alumini ili Elektroprivredi Srpske. Njihovo glasno ćutanje mnogi tumače kao čuvanje vlastitih pozicija i pokušaj da politički prežive eventualni politički kraj partijskog šefa.
Politički analitičar Velizar Antić ističe da je prirodno da u velikoj partiji kakav je SNSD postoje različiti interesi i grupacije unutar partije.
„To nije ništa specifično i karakterisično samo za SNSD. Svaka velika partija ima više frakcija i grupa koje s vremena na vrijeme mogu doći u blaži ili veći sukob. Ono što je karakteristično za SNSD je to da je ova partija vremenom postala sve više grupa isključivo interesno povezanih pojedinaca a istovremeno je gubila svoju osnovnu ideologiju. A svi znamo da je upravo ideologija ono što jednu partiju čini ozbiljnom organizacijom i što njene članove drži na okupu. Vi sada imate situaciju da ni sami funkcioneri SNSD-a ne bi mogli dati definiciju koja je osnovna ideologija ove partije“, kaže Antić.
Dugi niz godina na vlasti, a SNSD je na vlasti u kontinuitetu oko 19 godina, napravio je, dodaje naš sagovornik, da interes pojedinaca bude glavni motiv koji ih održava u partiji.
„Sve dok su u stanju da zadovolje svoj lični interes ovi pojedinci će i biti u partiji. Onog trenutka kada osjete da svoj interes mogu da zadovolje na drugom mjestu oni više neće ni biti u njoj. SNSD je došao u fazu da ima mnogo više pojedinaca koji žele da zadovolje svoj lični interes a resursi su sve mršaviji. Takođe, tu su u igri i koalicioni partneri koji traže dio kolača a kolač je sve mršaviji i tanji. Kako budu rasli apetiti kako pojedinaca u SNSD tako i koalicionih partnera na vlasti a kako se kolač koji mogu da podijele bude smanjivao tako će sve više dolaziti do sukoba, kako unutar SNSD-a, tako i između koalicionih partnera“, kaže Antić.
Milorad Dodik je, u svakom slučaju, dodaje naš sagovornik, centralna figura koja sve ove pojedinačne interese kako funkcionera u svojoj partiji tako i interese koalicionih partnera još uvijek može da drži pod kontrolom.
„Koliko je to dobro jer se sve odluke donose na jednom mjestu toliko i nije dobro jer ukoliko on ne donese odluku koja bi odgovarala bilo funkcionerima u svojoj partiji bilo koalicionim partnerima oni mogu da otkažu poslušnost. Dakle, imamo jednu interesnu organizaciju gdje nema krovne ideologije koja bi na okupu držale sve pojedince partije i koalicione partnere. Sve dok svi oni mogu da zadovolje minimum svojih interesa oni će i biti na okupu i u javnost će izlaziti samo manji sukobi a pod tepih će se gurati veća nezadovoljstva. Onog trenutka kada ne budu mogli svi da zadovolje svoje interese na način na koji smatraju da bi trebali da ih zadovolje nastaće i veći sukob koji neće ni Milorad Dodik moći da kontroliše i bude pomiritelj“, zaključio je Antić.
Evidentno je, kaže politički analitičar Nebojša Tojagić, da pored idilične fasade u SNSD-u ipak postoji disharmonija odnosa i da rat različitih struja tinja.
“Do sada su sukobi uglavnom počinjali prije izbornog ciklusa a glavni razlog bile su pozicije na listama. Najčešće su ti sukobi potiskivani a stvari su očito stavljane pod tepih kako bi javnost stekla utisak da je sve kako treba. Monolitnost SNSD-a uspješno je održavao i održava Milorad Dodik kao siva eminencija stranke. Očito da je tepih postao suviše mali da se pod njega gura sva prljavština i svi sukobi, te je krenulo da izlazi sadržaj koji se dugo potiskivao”, ističe naš sagovornik.
Ono što čudi, dodaje on, jeste da se to nezadovoljstvo položajem unutar stranke sve češće i sve više javno manifestuje, što svakako ne doprinosi rejtingu SNSD-a.
“Za sada Dodik drži pod kontrolom i ljude i stranku, ali je izvjesno da će u periodu koji dolazi krenuti i oštra i bespoštedna borba za njegovog nasljednika. Svaka od frakcija teži da ima što bolju poziciju unutar partije kako bi što više kontrolisala unutarstranačka dešavanja i postavljala svoje ljude na najodgovornija mjesta. Onaj ko unutar piramide SNSD-a stvori svoju piramidu ima se čemu nadati kada krene politički obračun. Sasvim je izvjesno da će ta borba dovesti do unutarstranačkog raskola i stvaranja novih političkih stranaka. Mislim da će SNSD doživjeti sudbinu Demokratske stranke u Srbiji koja se potpuno raspala i čije je daljnje političko djelovanje krajnje upitno”, smatra Tojagić.
