Početkom juna tekuće godine Trebinje je dobilo prvi 3D pješački prelaz. Gotovo dva mjeseca nakon trodimenzionalne premijere, sagledali smo ovaj prelaz iz svih uglova pokušavajući izračunati koliko je on zapravo trodimenzionalan… Mnogi su mislili da će ovaj prelaz vremenom, ono kad slegne malo, da nadođe, što se kaže, zaista biti ono što mu ime kaže. Štaviše, kako je farba već izblijedila, nije isključena mogućnost da se dodatno izgubilo na trodimenzionalnosti. Na kraju krajeva, ovo je tekst koji kroz primjer oslikavanja pješačkog prelaza govori o mnogo značajnijim stvarima. Kakav nam je 3D pješački prelaz, takvo nam je i sve, ili gotovo sve, što se radi, počevši od malih projekata do onih velikih, što bi rekli kapitalnih… Površno, zbrzano i pomalo (i malo više) jadno!
Prođoše dva mjeseca otkad je Trebinje postalo bogatije za 3D pješački prelaz. Ovaj projekat je urađen, reklo bi se gerilski, u blitzkrieg maniru, umjetnici koji su bili angažovani za ocrtavanje pješačkog prelaza radili su brzo, malo po kiši i još više nakon zalaska sunca. Sagledavši prelaz iz svih uglova, nije teško shvatiti da prelaz nije urađen reprezentativno, trodimenzionalnost je jedva uočljiva i to iz svega nekoliko uglova (koje smo, ruku na srce, jedva pronašli). Kako bi ugođaj bio potpun, kao pomoćni gedžet korišćene su old school 3D cvike.
Kako čuvene plavo-crvene naočare nisu dale rezultata, u pomoć je uskočila i kesa kokica… Uživanje u 3D pješačkom prelazu je moglo početi… Ili ipak nije?
Kako opet ništa?! Ništa! Da pokušamo sa prelazom preko zebri, možda se utisak konačno popravi a3D efekat pojavi…
E, ovdje nije da nema ništa ali nije ni da jeste 3D… Od 16 zebri, koliko ih čini ovaj pješački prelaz, na 2 se uočava, doduše minimalni, 3D efekat, a da ne cjepidlačimo, treća takođe daje utisak, takođe minimalni. Matematičkim proračunom, uzevši u obzir da smo, iz svih uglova, pronašli kakav-takav efekat kod dvije zebre, dobijemo uspješnost izraženu u procentima koji iznosi 12.5%. Ako bi u uspješne računali i treću zebru, procenat bi porastao na cijelih 18.7%. Malo, majku mu. Još jedan pokušaj koji uključuje uživljavanje u 3D ambijent. Valjda navučemo bar na 50% uspješnosti.
Isto, čak i malo gore. Iz prethodnog pokušaja smo došli do 2-3 trodimenzionalne zebre, a ova 3D avantura sa sve cvikama, kokicama i skakutanjem se pokazala potpuno neuspješnom. Dakle, držimo se već izračunatog procenta uspješnosti. Optimistički gledano, maksimalni procenat iznosi 18.7%. Savršen presjek svega što nas okružuje i na šta vladajući troše novac. Kad bi uspješnost kapitalnih projekata procentualno iznosila tih, optimističkih gotovo 20%, to bi bilo i dobro. Ovako je trodimenzionalni pješački prelaz zapravo indikator opšteg stanja u kojem se stvari rade ad hoc, preko noći, površno i neuko. Nisu studenti krivi, ili po onoj čuvenoj ”student nije zapalio žito”, niti se smije u njih upirati prstom. Ono što su izvođači radova mogli i morali uraditi je da se bolje pripreme, jer ocrtavanje 3D objekata je izuzetno zahtjevno. S druge strane, ovaj projekat je realizovan bukvalno preko noći, pa istina vjerovatno čuči u činjenici da mladim umjetnicima nije ni ostavljeno vrijeme za pripremu. Ako već nisu imali dovoljno vremena za kvalitetnu realizaciju oslikavanja pješačkog prelaza, onda nisu ni morali prihvatiti ponudu, a budimo realni, ni to im se ne može uzeti za zlo jer studentu danas treba svaka marka. To se odnosi na one obične, male studente, dok se studenti viđenijih roditelja ne zadovoljavaju kojom markom već kojim milionom…
Nije ovo čuđenje izazvano nedostatkom osnovne namjene jednog običnog pješačkog prelaza već svim onim silnim projektima, megalomanskim zamislima koje često služe kao zamjena za kolače Marije Antoanete. Hljeba je sve manje, dajte nam kolačiće…
BONUS GALERIJA:
Pogledajte kako 3D pješački prelaz izgleda (tačnije kako je izgledao, jer je, zbog uzbunjivanja vozača, ubrzo vraćen na fabrička podešavanja) u Sarajevu, a odemo li dalje, recimo do Islanda, vidjećemo još bolji prelaz. Nije teško raditi kako treba, uz kvalitetan plan rada, odgovarajuće vrijeme i metaforički sa rukama iza leđa (kako bi što manje novca završilo u džepovima pojedinaca) a studenti/đaci/penzioneri/radnici i ostali nisu zapalili žito, oni svojim djelovanjem samo pušu u buktinju i (ne)svjesno prave štetu epskih razmjera…
Igor Svrdlin
Foto: Jovan Vidaković
