Prema riječima predsjednika Srpske i lidera SNSD-a Milorada Dodika, on bi “jedino mogao da se ubije” da Donald Tramp nije pobijedio na izborima u SAD-u krajem prošle godine.
Iako prenaglašeno, Dodik je time, gostujući prije nekoliko mjeseci u emisiji “Ćirilica”, želio da što slikovitije opiše pritisak koje su američke vlasti predvođene demokratama, a oličene u njhovom tadašnjem ambasadoru u Bosni i Hercegovini, Majklu Marfiju, vršile na aktuelnu vlast u Republici Srpskoj, čija je on najmoćnija figura.
Iako je na američku crnu listu dospio za vrijeme Trampovog prvog mandata, prvi čovjek najveće partije u Srpskoj, prilično komforno se osjećao sve do sredine prošle godine. Tada kreće žestoka ofanziva na Dodika, prije svega preko Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD-a, koje na vlastitu crnu listu stavljaju niz ključnih kompanija “prve porodice”, među kojima su Infinity International Group i Prointer, ali i niz drugih. To je u praksi značilo zatvaranje bankovnih računa za sankcionisane firme i osobe, među kojima su i Dodikova djeca, Igor i Gorica.
Da su tadašnje američke vlasti bile riješene da u sukobu sa predsjednikom Srpske “idu do kraja”, pokazalo je pedantno ažuriranje pomenute liste, sa novim kompanijama i licima, preko kojih su sankcionisani pokušavali očuvati biznise i novac, među kojima su neke kažnjene samo par sedmica ili mjeseci nakon osnivanja.
Kako sankcijama, pritisak na Dodika je vršen i na političkom terenu. Prije svega podizanjem optužnice za nepoštovanje odluka visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita, koga vlast u Banjaluci ne priznaje te naziva “njemačkim turistom”. Pored suđenja, došlo je i do promjene u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, gdje je PDP-ov Nenad Vuković zamijenio SNSD-ovu Snežanu Novaković-Bursać, čime je Dodikova partija ostala bez kontrolnog paketa u tom tijelu. Ništa manje bolno jeste i zamrzavanje brojnih projekata koje su finansirale zemlje iz zapadne Evrope, ali i odbijanje da se rukovodstvu Srpske omogući podizanje kredita, a što su one godinama unazad činile.
Nakon početnog ignorisanja, čak i ismijavanja američkih sankcija, one vremenom postaju Dodikov glavni problem, zbog čega je krenuo sa snažnim lobiranjem i angažovanjem lobističkih kuća nakon pobjede Trampa, kako bi one bile ukinute.
“Prolazim kroz jedan težak period, i ja i moja porodica. Šta god ko mislio, ima onih koji ne vole čim spomenete Dodika. Ja govorim zbog onih koji su racionalni ljudi. Period sankcija, izloženosti, progona, unosi jedan sasvim novi život u odnosu na ranije koji sam imao. Ali ja o to radim iz ubjeđenja da sam na pravoj strani”, rekao je prije nekoliko dana Dodik.
Povratak Trampa donio je Dodiku jedan problem manje, jer je očigledno da se nova američka administracija trenutno ne bavi Bosnom i Hercegovinom, te je nakon sredine januara stalo popunjavanje crne liste Dodikovim ljudima, ali nije dovelo ni do podrške predsjedniku Srpske, na čemu je on snažno radio i mjesecima gradio priču u javnosti.
Prema riječima sagovornika MojeHercegovine iz diplomatskih krugova, koji je insistirao na anonimnosti, SAD nije ni promijenila niti zadržala dosadašnju politiku prema SAD. Pomenuta zemlja je trenutno nema, jer Balkan još uvijek nije ni došao na Trampov dnevni red.
“Evidentno je da su se SAD povukle, da nema intervencionizma, čak ni poruka njihovih predstavnika vezano za stanje u BiH. Ali griješe i oni koji su u tome vidjeli neku promjenu politike ili podršku vlastima u Srpskoj. Prosto, Balkan, pa tako i BiH, tek kasnije će biti otvoreni kao tema. Vidimo da su trenutno neke druge regije aktuelne”, kaže naš sagovornik.
Ubrzo nakon promjene vlasti u SAD-u, dolazi do osuđujuće prvostepene presude, prema kojoj je Dodik osuđen godinu dana zatvora (što može otkupiti) te sa šest godina zabrane političkog djelovanja. U narednim sedmicama lider SNSD-a inicira usvajanje niza zakona koji su Tužilaštvo BiH ali i Ustavni sud BiH označili kao napad na ustavni poredak BiH.
Prema tim zakonima, na teritoriji Republike Srpske zabranjeno je djelovanje, SIPA, VSTS-a, Suda BiH, Tužilaštva BiH, ušlo se u formiranje Granične policije Srpske, te usvajanje novog ustava, kojim bi Republika Srpska de fakto postala nezavisna. Dio pomenutih zakona, u praksi nije zaživio, ali ostaje činjenica da su oni na snazi.
Zbog neodazivanja na pozive Tužilaštva, u novom predmetu koji je formiran zbog usvajanja pomenutih zakona, Dodiku, ali i premijeru Srpske Radovanu Viškoviću i prvom čovjeku Narode skupštine Srpske Nenadu Stevandiću, određen je jednomjesečni pritvor a svim agencijama u BiH naloženo da iste privedu kada budu “locirani”. Ni ovo nije učenjeno u praksi jer je iz Dodika stao MUP Srpske, koji je odbio naredbu i stavio se u zaštitu pomenutog trojca.
Izostanak reakcija SAD-a, koriste evropske zemlje, prije svih Velika Britanija te se snažnije angažuju u BiH. Nedavno smo svjedočili dolasku ministra spoljnih poslova Velike Britanije Dejvida Lemija te njegovog susreta sa strankama “trojke” (SDP, NiP i NS) i opozicije iz Srpske (SDS, PDP, Lista za pravdu i red), koje su nekoliko dana kasnije, sa još četiri politička subjekta potpisali sporazum o zajedničkom djelovanju.
Sankcije Dodiku početkom aprila uvode Njemačka i Austrija, a ove sedmice su isto učinile i Poljska i Litvanija. Spekulište se da će njihovim stopama i Slovenija, Češka i Estonija. Holandija je odbacila pomenuti prijedlog, i zauzela stav da lider SNSD-a treba biti sankcionisan na nivou cjelokupne Evropske unije.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže u razgovoru za MojuHercegovinu kako su, nakon neuspjelog uvođenja sankcija na nivou cjelokuone Evropske unije, prije svega zbog protivljenja Mađarske, pa i Hrvatske, u pomenuti poduhvat sada krenule pojedinačne države, koji se za iste zalažu.
“Postoje najave pojedinih država da će se pridružiti Njemačkoj i Austriji, što govori da u narednim danima mogu da se očekuju još neke države članice EU. Mislim da su zatišje u angažmanu SAD-a u BiH, kao i događaji unutar same BiH primorale EU na pojačani angažman ovdje”, kaže naša sagovornica.
Evropska unija, dodaje ona, zbog ozbiljnosti situacije u BiH daje zaleđinu i Kancelariji Visokog predstavnika, iako je to u neskladu sa evropskim putem zemlje.
“Koliko god neko tvrdio da ga sankcije ne dotiču, to nije tačno. Sama činjenica da ste unutar evropskog prostora obilježeni kao ‘remetilački faktor’ je neugodna. Suština bitisanja EU je sloboda kretanja ljudi i robe. Kad vam brane da ne možete ući u te države niti čak letjeti kroz vazdušni prostor nekih od država, stvara vam osjećaj skučenosti i nelagode”, kaže Topićeva.
Državnici i zvaničnici koji ne smiju ući u pojedine države, dodaje ona, teško da mogu kvalitetno obavljati funkcije na kojima su.
“Pogubno je to i za prostor i građane u kojem sankcionisani vladaju. Oni su izolovani, posjetioci i turisti zaobilaze taj prostor, posljedice su pogubne za privredu, ekonomiju, kulturu…”, zaključila je Topićeva.
Sa druge strane, Dodik nije bez saveznika. On ima punu podršku MUP-a Srpske i koalicionih partnera, Srbije, Rusije i Mađarske, a nešto manje otvorenu, ali značajnu, i Hrvatske te lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. I dalje ima značajne mehanizme moći u institucijama BiH, preko kadrova koje je sam postavio.
Očekuju nas, zbog toga, zanimljiva politička dešavanja u BiH u mjesecima koji slijede.
