Početna  /  Dijasporci rade cijelu godinu da bi se mjesec dana hvalili bivšoj domovini
Bosna i Hercegovina

Dijasporci rade cijelu godinu da bi se mjesec dana hvalili bivšoj domovini

Mnogi su u nesrećnim devedesetim, ali i kasnije, zauvijek napustili domove i otišli ”trbuhom za kruhom”. Dobro, ne baš zauvijek… Uglavnom se vraćaju jednom godišnje, da vide svoje, da se odmore, a i da malo ”vade mast” komšijama, rođacima, prijateljima koji su još uvijek ”svoj na svome”. Dijaspora je jaka, smatraju mnogi koji su ostali, pa je čak prihvaćeno mišljenje da svi koji su otišli žive ”k'o bubreg u loju”. Od tetke, rođaka ili poznanika sa zapada ovdašnji čovjek očekuje mnogo, u najmanju ruku da im se riješi osnovno egzistencijalno pitanje. Dijaspora pomaže, dijaspora ”krpi rupe”, plaća kredite, dijaspora može sve. Zvanični podaci kažu da je tetka Dijaspora prošle godine ”svojima” u Bosnu i Hercegovinu poslala 1,75 milijardi evra, ili u prosjeku 500 evra svakom stanovniku BiH. Ova cifra iznosi 13,5 % ukupnog BDP-a Bosne i Hercegovine.

Foto: Marš u Maču Pikču (iz Alenove privatne arhive)

Alen Nurkić, alijas AL N, rođen je u Bugojnu, u ratu je, kao dijete, sa roditeljima otišao najprije u Njemačku, u Berlin, a zatim u glavni grad Malezije, Kuala Lumpur. Danas ima 34 godine, živi u Pragu, prestonici Češke, gdje već 11 godina radi u IT biznisu. Za portal ”Moja Hercegovina” Alen će govoriti o životu vani, o mentalitetu našeg čovjeka, ali i o odnosu dijaspore i lokalnog čovjeka.

– Rođen sam u Bugojnu, tokom rata sam živio u Berlinu i Kuala Lumpuru. Otišao sam u Prag zbog životnog iskustva i posla i odlučio da ostanem tamo jer je život opušten. Svako se bavi svojim poslom i to je najveća razlika između Čeha i nas Balkanaca. Prag je prelijep i po mom mišljenju jedan od najljepših gradova koje sam vidio. Prošlo je već 11 godina kako sam otišao i nemam predstavu da li ću se vratiti nazad. Često dolazim u Bosnu jer radim od kuće,bavim se informatikom, ali u Bosni i Hercegovini ne vidim napredak u ekonomskom smislu, nažalost.

Alen kaže da je ogromna razlika između Njemačke i Malezije, gdje je proveo djetinjstvo.

– U Njemačkoj te tretiraju kao auslendera, i to je tako, pa i sama riječ auslender govori dovoljno, dok je u Maleziji bilo dosta drugačije. U Kuala Lumpuru smo imali status gostiju, a ne izbjeglica. Mnogo sam putovao u tom periodu i to je jedno zaista prelijepo iskustvo za mene.

AL N, kako je Alenovo umjetničko ime, bavi se muzikom, iz hobija, kako kaže, do sada je objavio četiri pjesme, a nedavno je objavio prvu pjesmu na tzv. b/h/s jeziku. Upravo je to bio povod zbog kojeg nam se Alen javio, a pjesma ”Može on” se bavi odnosom dijasporac/lokalno stanovništvo, kroz satiričan pristup.

–  Pjesma se bavi nama veoma bliskom temom, a to je odnos domaćeg stanovništa u Bosni i Hercegovini i naše tzv. dijaspore. Velike razlike u prihodima, imovini, standardu i načinu života, često dovode i do komičnih situacija kojima je svako od nas barem jednom svjedočio u svojoj bližoj okolini.Naši dijasporci često imaju potrebu da se predstavljaju kao uspješni i imućni ljudi, gazde, stalno se dokazuju kupujući i gradeći, a zaboravljaju da su samo auslenderi koji konačno imaju jedan normalan život. S druge strane, domaće stanovništvo ima velika očekivanja od takvih imućnih članova familije i komšija, misleći da se tamo negdje pare same množe i da imaju dovoljno da podmire cijelu familiju, pa ako im očekivanja nisu ispunjena onda su im i najbliži na meti za psovke, tračeve i slično. “Od tebe je kafa, ti radiš vani” je postao više nego standard koji se govori nekome ko radi vani i dok god se kafa plaća on je kul tj. ” može on ” a iza leđa govori ” ta će on , sve je na kredu kupio”. Smatram da je ovo veoma interesantna tema za širu društvenu analizu, no ja sam se kroz ovu satiru samo osvrnuo na šaljiv način, nadajući se da će se i jedni i drugi donekle prepoznati. S obzirom da je ovakav obrazac ponašanja svugdje isti između lokalnog stanovništva i dijaspore, a ne samo kod Balkanaca, iz tog razloga je i spot snimljen u više zemalja: Meksiko, Peru, Portugal, Švajcarska i BiH.

Kad govori o žanrovskoj odrednici, muziku koju pravi naziva satirični rep.

– Žanrovski je to neka vrsta satiričnog repa. Kroz sarkazam se dotičem nama škakljivih tema kroz moje pjesme kao što su pohlepnost, biti roditelj bez planiranja i odgoj djeteta bez braka, rasisam i težnja da se prikaže lažni životni status bez obzira na posljedice.

Foto: Privatna arhiva Alena Nurkića

Upitavši Alena o dijaspori, on kaže da je u tom odnosu dijaspora/bivša domovina dosta toga poremećeno, ima dosta nonsensa koji se ogledaju u raznim stvarima.

– Većina naših ljudi koji su otišli vani žive za taj mjesec u godini kada će doći kod svojih.  Ne žive život tamo iz dana u dan već samo maštaju kako ce doći kući i prkositi svima. Želja za dokazivanjem je nadjačala sve druge emocije. Zato što naši ljudi pate da zadive automobilom, odjećom ,mobitelima, predstavljajući kako im je dobro a tamo se pate. To sam vidio i u Lincu, Beču, Gracu i to je jadno. Isto tako, meni lično predstavlja  nonsens to da se naši svi druže tamo. Rade skupa, žive skupa, izlaze. Pa što si otišao? Valjda da upoznas druge kulture i time budeš bogatiji u životu. U Pragu se slabo s našim družim jer imaju sličan način razmišljanja. Gdje radiš? Koliko zarađuješ? Iz kojeg si grada u Bosni… Mislim…

Dotakli smo se malo i života u BiH, kako Alen vidi situaciju kod nas?

Kod nas se teško živi, tako je u skoro svim zemljama bivše Jugoslavije. Divim se ljudima kako sastavljaju kraj sa krajem. Sve je interes, stranka, plate nisu redovne. Samo štela i novac garantuju dostojan posao i to je naravno frustrirajuće. Što se tiče pomoći nas iz dijaspore, iskreno, treba pomoći. I ja isto pomažem svojima koliko mogu, ali i ljudi koji su otišli vani, kao što rekoh, nerijetko ”krpe kraj sa krajem”, a raja koja je ostala je stekla mišljenje kako je dijaspora prebogata upravo zbog “glume” dijasporaca koju sam takođe pominjao…

Alen kaže da uživa u Pragu te da ne planira ići u neku drugu državu, gdje bi možda bio i adekvatnije plaćen za posao koji radi.

– Mnogi mi govore da trebam ići u Njemačku i raditi jer je bolja plata i govorim njemački ne shvatajući da nije sve u novcu. Treba uživati u momentu, a meni je u Pragu zaista prelijepo.

Za kraj razgovora sa Alenom Nurkićem iliti AL N-om, poslušajte njegovu pjesmu ”Može on”, a za one koji slabije hvataju riječi u hip hop/rep pjesmama, tu je i tekst pjesme:

MOŽE ON

Kad me sretne na ulici , kaže oooooo ,

ma žta OoO , jesam ti nešto dužan?!

Jesi davno doš'o, koliko nam ostaješ,

jesi se to već šiš'o, hoćeš da se napiješ?

Šta sad voziš, čim se sad baviš,

je l’ na radare još uvijek, kad prolaziš Bosnom paziš?

Ovdje ti je sve interes, čujem tamo stres

Dok si u Bosni , ne zaboravi popraviti karijes (oh yes)

Neka te malo i ovamo, da malo mudrujemo ( kafe ispijamo)

“Ma znaš šta, najljepše i jest u Bosni”

Ma pusti šuplje, prestani me smarati (ogovarati)

moj život analizirati, dramatizirati ,tematizirati

Tebi mrsko žmigavac dati

al’ se uvijek imaš njemu nešto jadati

“Ne sekiram se ja za njega”

al’ nek se sjeti nekad i svog bližnjega

Može on…

Napraviti kuću, u kojoj neće živjeti

nadati se da će u njoj starost doživjeti

Može on…

Živjeti vani u 30 kvadrata, jer niko to ne zna

zato je u Bosni kuća trospratna..

Kupiti auto na kredu, vozikati se na rezervi

Nositi markiranu odjeću , hraniti se iz konzervi

Piti s rajom red bull , u bilo kojem lokalu

nadati se nekom iznenadnom nemoralu…

Oženiti nak'u iz Bosne, dati joj svoje prezime

jer ima stalni boravak, da mu rodi ponos i potomak

Preskakati ručak, kupovati rodbini poklone

U nadi da (daj poguraj brata) će na tom i da ostane

Miksati njemački i bosanski, jer dugo živi vani

dok ostatak godine, dugovi budu isplaćivani

Može on…

Živjeti za taj jedan jedini mjesec u godini!

REFREN:

“Ahhhh može on, on radi vani

Ma marš u Machhu piccu.. Machhu piccu

Outro:

Svaka tuđa zemlja… tuga je golema

U tuđemu svijetu, bez oca i majke

Bez oca i majke bez brata bez seje

Svaka tuđa zemlja, tuga je goleeemaaa…

Igor Svrdlin 

 

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap