Dvejn Rok Džonson, rvač koji je postao glumac, mogao bi da naplati milion dolara svaku sponzorisanu objavu na svom profilu na Instragramu. Manekenka Kajli Džener po jednom postu zarađuje 986.000 dolara. Kim Kardašijan za svaku objavu inkasira skromnih 858.000 dolara. I tako bi moglo u nedogled. Čini se da je posao budućnosti – postati influenser. Ali šta je to? I kako se postaje?
Broj pratilaca je nekada bio glavni indikator za određivanje da li je neko influenser ili ne. Međutim, sada se govori i o mikroinflunserima – to su instagram ličnosti koje nemaju veliki broj pratilaca, ali imaju „influence“, veći uticaj od velikih influensera prema kojima su pratioci postali čak i malo podozrivi zbog očiglednog sarađivanja sa brendovima na većini fotografija.
Često značajnije i od broja pratilaca jeste – niša influensera. Da li neki instagramer spada u Beauty, Fashion, Lifestyle, Food, Gaming, Fitness, Photo, Teen, Music ili Business kategoriju, mnogo utiče na način na koji ih brendovi prihvaćaju. Podrazumijeva se da influenseri u nekoj kategoriji imaju značajno veći broj pratilaca nego influenseri iz druge kategorije. Teen influenseri uglavnom imaju preko 100.000 pratilaca, dok Food influenseri mogu da imaju 10.000, a i da dalje budu relevantni.
Putopisac, bloger i stručnjak za digitalni marketing Robert Dacešin za MojuHercegovinu kaže da influensiranje podrazumijeva dugoročno kreiranje sadržaja koji će privući određenu grupu ljudi zainteresovanu za temu o kojoj influenser govori.
“Ako prevedemo ovu riječ sa engleskom na naš, dobijamo da je ovo osoba koja ima određen uticaj na druge ljude, bilo da govori o sportu, muzici, zdravlju, putovanjima, čitanju knjiga ili nečemu drugom. Taj uticaj je jedino moguće izgraditi kroz konstantno prisustvo na mrežama i pružanje sadržaja koji će privući ljudi”, istakao je Dacešin.
Influenseri, dodaje on, imaju veliku odgovornost, mada pojedini nisu toga svjesni. Koliko god to možda nekom može zvuči neobično, pojedini influnseri svijeta, a i regije, imaju vlastite kanale sa većim uticajem od pojedinih televizijskih kuća i ljudi im zaista vjeruju i sa velikom pažnjom prate svaki njihov korak.
“Ti ljudi su danas neka nova vrsta zvijezda i imaju odgovornost za ono što pišu i o čemu govore. Osoba koja je influenser u recimo niši vezanoj za automobile, bilo da je profesionalni vozač ili ima YouTube kanal gdje testira auta koji je popularan, ne bi trebalo da govori o drugim stvarima koje nisu previše povezane sa tim. Postoje ljudi koji će slijepo pratiti stvari koje oni savjetuju, a to nekada može imati i posljedice”, rekao je Dacešin.
Mnogi će se složiti da je jedini influenser u Republici Srpskoj Brankica Raković koju na instragramu prati 56.000 ljudi. Ona kaže da ne postoji konkretan odgovor na pitanje kako se postaje influenser.
“Neophodna je dosljednost, mnogo vremena online i offline u kreiranju sadržaja, definisanje ciljne grupe i mnogo, mnogo živaca. To je to”, kazala je Rakovićeva.
Ona dodaje da je pitanje odgovornosti influensera jedno od najvažnijih pitanja u ovoj oblasti. Odgovornost bi, kaže ona, trebala biti velika, ali nažalost svjedoci smo da ona skoro i da ne postoji.
“Ako imate uticaj, makar i na jednu osobu, vi biste morali imati odgovornost. Međutim, danas su influenseri postali i doktori i psiholozi i dermatolozi i nutricionisti. To je zastrašujuće”, smatra Brankica Raković.
Dacešin kaže da je influerisanje posao budućnosti. On ističe kako poznaje pojedine influensere na našim prostorima koji za jedan objavljen story uzmu hiljadu evra. Neko će, kaže on, reći da je to nepravedno, jer plate ljekara nekada nisu tolike.
“Potpuno se slažem s tim da to nije pravedno, ali jednostavno moramo shvatiti da se vrijeme promijenilo i da vrijednosti više nisu iste. Slično je i kada neko pita zašto fudbalere plaćaju toliko? Jednostavno zato što oni sami vrate taj uloženi novac kroz ulaznice, televizijska prava, dresove i slične stvari, te se prosto radi o odnosu ponude i potražnje”, kazao je Dacešin.
Živimo, dodaje on, u vremenu kada ljudi vole da zadiru u privatni život drugih ljudi, da prate druge ljude i na neki način budu dio njihovih života i to treba prihvatiti.
“Uostalom, ako pogledamo deset godina unazad, većina poslova koja je sada dobro plaćena i popularna, uopšte nije postojala tada. Što bi rekao naš narod: „Parola – snađi se“. Ovi ljudi su jednostavno prepoznali nešto novo što bi moglo da radi na duge staze, uložili neku vrstu truda i isplatilo im se”, priča Dacešin.
Raković, sa druge strane, smatra da je posao budućnosti – umjetna inteligencija. Influenseri su, kaže ona, ljudi. A ljudi moraju da se prilagođavaju da bi preživjeli.
“Vidjećemo koliko su influenseri spremni da se prilagode vještačkoj inteligenciji i da je primijene u svoje obraćanje i prezentaciju. Neke generacije će sigurno nastaviti da vjeruju tom „ličnom“ predstavljanju i uticaju. Ali to će morati da se mijenja. Trenutno na tržištu nedostaje vjerodostojnosti. Ne možete imati novu omiljenu maskaru svakih 15 dana. U to niko ne može povjerovati. A osnova uticaja je povjerenje”, rekla je Brankica Raković.
U Srpskoj, kako je već rečeno, postoji samo jedan istinski influenser. Kod nas, kaže Dacešin, sve uvijek kasni pa tako i ovo. Glavni razlog tog kašnjenja je u tome što većina na ovo ne gleda ozbiljno.
“Mene pojedini ljudi nazivaju influenserom od čega mi se nekada diže kosa na glavi i iskreno mrzim da me znaju kao takvog, jer prije svega imam neke druge stvari koje radim u životu, ali u posljednjih godinu dana većinu svojih putovanja finansiram baš ovako. Mislim da ljudi polako prepoznaju ovo kao nešto u čemu se mogu ostvariti i da će u budućnosti biti sve više pokušaja da se postane influenser”, tvrdi Dacešin.
Brankica Raković dodaje da kod nas svega ima malo sem nacionalizma i besplatnog boravka u mraku prošlosti. Zašto, ponavlja ona pitanje, u BiH ima malo influensera?
“Mi smo tri države u jednoj. Različit je način obraćanja, različite su navike i različita je psihologija svakog od naroda koji živi u BiH. Kod nas je još Facebook dominantan kod većeg procenta populacije. Mlađe generacije to bolje rade. Volimo da se sve desi preko noći. Brzo. A s influensom to nije realno. Uticaj se gradi. Brendovi utiču na izgradnju brendova. Budući da srpski i hrvatski influenseri imaju uticaj ovdje, veliki brendovi često nemaju potrebu da ulažu ovdje. U BiH i Srpskoj se tradicionalni mediji i advertising i dalje koprcaju”, smatra Brankica Raković.
