U Narodnoj biblioteci u Trebinju, sinoć je održana promocija ilustrovane knjige ”Čudesni pečurak” Dubravke Vujinović. Knjigu je ilustrovala Ana Vejin Bejat. Bila bi ovo sasvim obična promocija da nije te čudne djece, djece sa poteškoćama u razvoju. Baš jedno takvo dijete, sada već curetak, bilo je inspiracija za priču ”Čudesni pečurak”. Majka jedne čudesne Marine je autorka ove knjige koju će u dahu čitati i djeca i odrasli. Dubravka i Marina, ali i Lena i Živko, svojim bitisanjem šire ogromnu ljubav, pružaju pomoć drugima čak i onda kada je njima možda najpotrebnija i možda baš zato (ma sigurno je zato) Narodna biblioteka sinoć je bila dupke puna, kao rijetko kada… Ljudi su osjetili i prepoznali tu ljubav, tu nevjerovatnu dozu empatije koja nažalost u današnje vrijeme postaje endemska i pohrlili da velikim aplauzima kroz poneku suzu pozdrave junakinju ove priče – Maki. Ali ne samo nju, već i Marinine čudesne drugare koji su sinoć došli da uveličaju ovaj dan Marini i njenoj mami, ali i sestri i tati… Čudesni pečurci bili su sinoć zvijezde promocije ilustrovane knjige ”Čudesni pečurak”.
Kada se kosmički poklope stvari to onda mora da je produkt ljubavi i vjere u ono što radiš. Danas je mogućnost za ispravnim življenjem uslijed mnogih izazova koje nosi breme modernog života dovedena skoro na minimum. Rijetki su oni koji teže dobrom po cijenu da njima samim bude loše ili teže… Uljuljkani u dane koje sebično čuvaju samo za sebe, u šanse koje pružaju samo sebi, ljudi danas zaboravljaju bit – empatiju! Da sve baš nije tako crno pobrinula se porodica Vujinović koju čine tata Živko, mama Dubravka i kćerkice Marina i Lena. Teško da bi ova porodica bila suštinski drugačija da im život nije dao Marinu, baš tako posebnu kakva i jeste. Marina je samo pojačala sve ono što ovi ljudi imaju u sebi. Zato je Marina heroj ne samo ove priče, nego mnogih ispričanih i neispričanih priča…
Čudesni pečurak iz ove divno ilustrovane knjige predstavlja svu onu djecu koja su na bilo koji način odbačena ili prepoznata kao djeca sa poteškoćama u razvoju. Dubravka je, kako sama kaže, radnu verziju ove priče zapisala za svega dva sata, a u sebi je ovu priču nosila vjerovatno onoliko koliko se poznaje sa čudesnom Marinom. I zato je ova knjiga vrijedna i čitaće je u dahu i stariji i mlađi… Dogodovštine mrava Miša i njegovog brata Plačka, kao i čudesnog pečurka izazvaće u čitaocima i suze i smijeh i siguran sam da će čitanje ove knjige imati terapeutsko i edukativno dejstvo… Ova priča dakako ima srećan kraj, a sinoćnja promocija potvrda je da ovakve priče moraju imati srećan kraj. Priča ”Čudesni pečurak” nema kraja, mogući su samo nastavci, a što je i sama autorka sinoć nagovijestila kao mogućnost. Treba reći da u svakoj Marininoj priči kao i priči svakog djeteta sa poteškoćama u razvoju posebno mjesto, pored roditelja, zauzimaju braća i sestre. Tako Marina ima Lenu, prekrasnu djevojčicu koja svjesna svakog nedostatka svoje starije seke, te iste nedostatke svojom ljubavlju, pažnjom i zalaganjem pretvara u vrline. Kako Marinine, tako i svoje…
Moderatori na promociji bili su Dubravkini prijatelji, pa i saborci, Jefimija Ot i Darko Kurtović koji su ovu čudesnu noć vodili jedinim ispravnim putem – emotivno i kroz osmijeh. Publici se predstavila i ilustratorka Čudesnog pečurka Ana Vejin Bejat koja je svojim kolažima i grafičkim rješenjima ovoj knjizi dala posebnu draž i kvalitet više. Publika je takođe bila čudesna i strpljivo je dugo poslije promocije čekala u redu da uzme svoj primjerak čiste ljubavi pretočene u knjigu. Čudesni su bili i Marinini čudesni drugari – čudesni Laki, čudesna Taša, čudesni Neno, čudesni Nešo i ostali, ako sam ih zaboravio, da se ne naljute. U stvari, sigurno se neće naljutiti jer ta čudesna djeca se ne znaju ljutiti, znaju samo voljeti… Zato volimo sve čudesne pečurke!
Igor Svrdlin
