Život me naučio da čovjek ne može praviti dugoročne planove. Imajući u vidu da sam nedavno jednoglasno izabran po treći put na mjesto predsjednika Sindikata uprave uz podršku 112 sindikalnih organizacija i devet regionalnih odbora, to govori da ljudi imaju povjerenje u ono što radim sa svojim saradnicima. Kada se nalazite na ovakvoj poziciji, morate da prihvatite činjenicu i obavezu da ste tu gdje jeste dok vam radnici ukazuju povjerenje. Onog momenta kada ne bude te podrške nećete više ni biti na tom mjestu.
Ovo u razgovoru za MojuHercegovinu kaže predsjednik Sindikata uprave Božo Marić koji je prije nekoliko dana postao „viralna vijest“, ali ne zbog sindikalne borbe, nego zbog toga što je priveden nakon što je policija kod njega pronašla 17 grama marihuane.
Vijest je da vas je policija privela nakon što su našli 17 grama marihuane. Šta se zapravo desilo?
Istina je da me je policija privela u stanicu nakon što sam odbio da se podvrgnem alkotestiranju. Zašto? Ovako trijezan nemam trezven odgovor. U privatno vrijeme, nakon naporne sedmice, dao sam si oduška i proslavljao sam postignuti rezultat koji je vezan za plate vatrogasaca. Ni prvi, ni zadnji koji je to uradio. Niti mi je prvi, a ako Bog da – ni zadnji put. Zahvaljujem policiji koja me u takvom stanju zaustavila u najlošijoj namjeri te večeri, a to je da sjednem za volan. Izdan mi je prekršajni nalog koji sam uredno platio i time stavljam tačku na ovu priču.
Da li ćete podnijeti ostavku iz moralnih razloga nakon što ste odbili da se testirate?
Bez obzira na to što nisam počinio nikakvo krivično djelo, već prekršaj iz ZOBS, kao moralan i odgovoran čovjek sam Glavnom odboru odmah ponudio ostavku. Od svih članova dobio sam punu podršku. Članstvo Sindikata zna koliko energije unosim u rad sindikata što rezultuje konkretnim uspjesima.
Očekujete li da će se članstvo podijeliti i tražiti Vašu ostavku?
Ne vjerujem da će doći do podjele. Svi predsjednici sindikalnih organizacija znaju da sam u prethodnom periodu prošao ozbiljne zdravstvene tegobe uprkos kojima sam se za manje od mjesec dana vratio na posao. Ljudi takve stvari ne zaboravljaju. U prilog tome govori i to da sam u prethodnim danima dobio ogroman broj poruka i poziva u znak podrške, kako od najbližih saradnika, tako i od predsjednika sindikalnih organizacija. Sve dok iza vas stoje rezultati, a oni se mjere povećanjem plate, podrška ne izostaje. Zato sam siguran da neće doći ni do kakve podjele.
Zašto uvijek kritikujete rad predsjednika Vlade, a manje rad predsjednika Republike Srpske?
Zato što premijer mora da shvati da je on poslodavac radnika koje predstavljam i da sa nama mora razgovarati, što on stalno izbjegava i taj aspekt stavlja u politički kontekst. Napomenuo bih da je Vlada Republike Srpske najveći poslodavac imajući u vidu da je poslodavac za preko 70.000 zaposlenih. Predsjednik Republike je u više navrata „spašavao“ premijera, jer je svojim angažmanom uticao da se naši određeni zahtjevi pozitivno riješe. Ukoliko Dodik bude premijer, budite sigurni da kritika na njegov račun neće izostati ukoliko se bude ponašao kao Višković.
Oni koji Vas kritikuju kažu i pišu da pravite vikendicu sa bazenom od sindikalnog novca. Kako to komentarišete?
To je notorna laž mojih oponenata u cilju moje diskreditacije. U pitanju je porodično imanje koje sam naslijedio nakon smrti mog oca. Na toj zemlji preci Marića žive preko 200 godina. Naravno da sam preuzeo brigu o tom imanju nakon ostavinske rasprave. Da, napravio sam bazen dimenzija osam puta četiri koji je koštao otprilike 40.000 KM.
Moja supruga i ja smo prije tri godine u Unikredit banci podigli gotovinske kredite i izgradili taj bazen, a „zli jezici“ i razni portaloidi bez impresuma koji se bave mojom diskreditacijom plasirali su takvu priču. Mi smo oduvijek bili domaćinska kuća i ko god želi može doći na kafu i rakiju da se uvjeri o čemu pričam.
Podsjećam na to da Sindikat uprave svake godine održava Izvještajnu skupštinu na kojoj preko 70 delegata razmatra i usvaja finansijske izvještaje o poslovanju SURS. Siguran sam da je ovo odgovor na lažne i maliciozne optužbe.
Ranka Mišić je nedavno otišla u penziju nakon dvocenijskog upravljanja SSRS. Kako ocjenjujete njen rad u tih dvadeset godina?
Kako sam prvi put izabran na poziciju predsjednika Sindikata uprave 2017. godine, koji je tada djelovao u okviru Saveza sve do februara 2018. godine kada smo istupili iz Saveza sindikata, prekratak je period da bih mogao davati neke ozbiljnije ocjene o njenom radu. Ono što sam joj zamjerao tada, a što je slučaj i danas, to je da jedna sindikalna centrala ne može biti „zatvorena“ za članstvo. Šta to znači?
Tražio sam da se Savez reformiše i da postanemo otvoreni za sve radnike i da slušamo glas radnika. Savez je pod njenim radom postao nešto poput Komunističke centrale iz koje izlaze naređenja radnicima šta treba da rade. Smatram da je taj pristup pogrešan i poguban po sindikalni pokret. Pokušali smo godinu dana da kroz razgovore reformišemo Savez i tolika količina otpora od strane gospođe Mišić i njenih „penzionera“ rezultovao je našim istupanjem 2018. godine.
Kao što vam je poznato, mi smo putem Ustavnog suda oborili Statut Saveza sindikata i dokazali da određene stvari na koje smo ukazivali nisu bile u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama. Ono što je obilježilo našu „saradnju“ je devet sudskih sporova i svi su riješeni u korist Sindikata uprave.
Da li ste očekivali podršku narodnih poslanika na uložene amandmane na Zakon o platama zaposlenih u organima jedinica lokalne samouprave?
Nakon što smo predali amandmane na prijedlog Zakona o platama i naše konferencije koju smo održali ispred NSRS, pozvao me predsjednik Republike da pojasnim koji su to problemi u zakonu. Objasnio sam mu da će ovaj Zakon ukoliko prođe u predloženom prijedlogu umanjiti plate vatrogasaca spasilaca i da je neophodno prihvatiti naše amandmane kako bi se ispravila nepravda prema herojima u miru. I Dodiku je bilo nepojmljivo da se vatrogascima smanjuju plate, te je obećao da će uložiti dodatan napor da se ispravi ta greška.
Sam prijedlog Zakona o platama po prvi put u istoriji je izrađen bez učešća sindikata kao socijalnog partnera što je pravni nonsens. Ministarstvo uprave u sam zakon, nakon povlačenja iz kolektivnog pregovaranja, ubacilo je sve odredbe koje je prethodno u pregovorima oko Posebnog kolektivnog ugovora usaglasilo sa nama, osim koeficijenta za vatrogasce kojeg su smanjili za 1,6 bodova ili minimalno za 200 KM. Svakako i više ukoliko je veća cijena rada u toj lokalnoj zajednici.
Međunarodne ratifikovane konvencije o bipartitnom i tripartitnom dijalogu obavezuju predstavnike vlasti da prilikom izrade propisa od značaja za radnike moraju voditi pregovore sa sindikatima. Očito je da su se Senka Jujić i Radovan Višković odlučili da na Vladi proguraju ovakav nakaradan zakon. U prilog tome govori i činjenica da ih je Dodik natjerao da kroz vlastiti amandman Vlade isprave tu bruku i sramotu kako bi se izbjeglo umanjenje plata vatrogasaca.
Uloženim amandmanom ispravljena je nepravda i svi radnici u lokalnim samoupravama će zahvaljujući angažmanu Sindikata uprave dobiti povećanje plata, ali ostaje gorak ukus, jer se Vlada povukla iz kolektivnog pregovaranja kao istorijske i civilizacijske tekovine u kojoj socijalni partneri uređuju prava i obaveze zaposlenih.
Po čemu ćete pamtiti mandat Radovana Viškovića?
Mandat Radovana Viškovića svakako će ostati obilježen po alanfordovskim izjavama – da je korona izmišljena dok smo imali stotine mrtvih, da čovjek može mjesec i po dana bez hrane vode i pića, da botovi dobro zarađuju, da će se sve ovo zvati sutra… Ono što je najbolnije od svega, njegov mandat će obilježiti sahranjivanje socijalnog dijaloga kao istorijske i civilizacijske tekovine uređenih društava, čime nas je vratio desetljećima unazad.
Toliki nivo arogancije do sada nije imao niti jedan premijer. Čovjek koji ne može da trpi kritiku, koji bi se obračunavao sa narodnim poslanicima i sindikalcima zbog kritika na njegov račun ne zaslužuje da sjedi tu gdje jeste. Nedavno me zbog kritika na njegov rad optužio da sam strani plaćenik bez bilo kakvog dokaza, samo kako bi me diskreditovao, jer sam jedini sindikalac koji kritikuje njegov rad. Da se razumijemo, ja protiv Radovana Viškovića kao čovjeka nemam ništa lično, ali kao protiv premijera imam i te kako.
Često kritikujete gradonačelnika Banja Luke i dobar dio banjolučke Gradske uprave. Zbog čega? Šta najviše zamjerate Stanivukoviću?
Stanivuković se pretvorio u sve ono protiv čega se borio kao opozicioni poslanik. Sjećamo se tada njegovih kritika kako će Gradska uprava postati otvorena za građane, kako će na Trgu moći svi da kažu šta misle, kako će u Gradskoj upravi radnici biti oslobođeni progona… Kratak je period od organizovanja „Srećnih časova“ u Gradskoj upravi do proganjanja neistomišljenika. Gospodin Stanivuković u Gradskoj upravi Banja Luka ima dva sindikata – jedan koji je njegov i servilan je svim njegovim poduhvatima i ima Sindikalnu organizaciju koja djeluje u našem sindikatu i koja mu ne ide niz dlaku.
Stanivuković je organizovao prvomajske roštilje za „svoje članove“ dok su naši članovi u to isto vrijeme morali da rade. Stanivuković je u prethodne četiri godine svom sindikatu iz Budžeta Grada prebacio preko 230.000 KM, a našem sindikatu 0 KM. Iz tih sredstava njegov sindikat kupuje njihovoj djeci paketiće za Novu godinu, šalje radnike na sportske susrete, organizuje novogodišnje proslave, a naši radnici sve to organizuju iz svoje članarine.
Ako uzmemo u obzir da je naše predstavnike preraspoređivao na druga mjesta, kao i da je otpustio iz Gradske uprave na pravdi Boga potpredsjednika SO Vladimira Pudara zato što je demantovao njegovu izjavu i to bez disciplinskog postupka, onda se moramo složiti da taj čovjek nije ono za šta se predstavlja. Prema mojim saznanjima njegovi bliski ljudi stoje iza brojnih portaloida koji šire neistine o meni. Ne daj Bože da taj dođe na neku važniju funkciju. On bi i Goli otok aktivirao za svoje protivnike.
Da li iza svakog protesta radnika stoji sindikat – Rankin ili vaš – koji daje sve od sebe da ti protesti ipak ne budu isuviše bučni?
U Republici Srpskoj je teško organizovati protest, jer je narod moralno eutanizovan, naročito zaposleni u javnom sektoru gdje politika kontroliše svaki korak. Ne želim da komentarišem „prvomajske šetnje“ Saveza sindikata, ali ću se osvrnuti na proteste koje smo mi zajedno sa kolegama organizovali 2023. godine. Svi ste bili svjedoci da smo u startu prilikom same najave odmah prozvani i obilježeni kao strani plaćenici koje žele zlo Republici Srpskoj. To je postala već uvriježena matrica kojom se služi vlast protiv onih koji kritikuju njen rad.
Sad zamislite koliko je teško izvesti ljude iz javne uprave na ulicu. Odmah vas targetiraju kao izdajnike. Njihovi neposredni rukovodioci vrše pritisak na radnike i prijete im.
Organizovati danas bilo koji vid protesta je veoma složen proces i mislim da ne stoji konstatacija da se MI trudimo da isti ne budu bučni, jer mi smo te 2023. godine izveli dvije hiljade zaposlenih iz javnog sektora, što je svakako uspjeh.
Možete li da živite od plate?
Kao i svi ostali ljudi u Republici Srpskoj – od plate preživljavam i živim. U porodičnom domaćinstvu gdje imate dva tinejdžera koja se školuju, uz kredite koje imam, kao i većina građana nemam otmjen život. Ne ljetujem i ne zimujem po atraktivnim destinacijama, živim miran i porodičan život koji uglavnom provodim na porodičnom imanju proizvodeći vlastitu hranu i voće koliko je to moguće.
