BILEĆA – Dok su za mnoge mlade ljude matematika, fizika i prirodne nauke pravi bauk, Zoran Samardžić (21) iz Bileće prirodno je nadaren za to. Ovaj mladić je prije dvije godine uspio da bez ičije pomoći, na rijeci Bregavi u berkovićkom selu Do napravi mini-hidrocentralu koja i danas proizvodi električnu energiju .Tako je postao najmlađi inovator u istočnoj Hercegovini. Pored toga, Samardžić je uključen u brojne društvene grupe i organizacije gdje takođe daje svoj doprinos.
Za “Moju Hercegovinu” Zoran govori o tome kako je došlo do realizacije njegove ideje da napravi mini-hidrocentralu, na kakve je sve izazove nailazio tada, objašnjava svoju ulogu u brojnim organizacijama i društvenim grupama.
Sklonost ka fizici i prirodnim naukama, Zoran je počeo ispoljavati još u ranom djetinjstvu.Kako kaže, i prije nego što je bio svjestan primjenjivao je neke zakonitosti iz fizike, a ljubav prema ovoj nauci održao je i danas.
“Mislim da sam, a to mi i moji najbliži pričaju, određene zakonitosti iz oblasti fizike primjenjivao i prije nego što sam bio svjestan njihovog postojanja. Intuicija, poštovanje prirodnih zakonitosti ili nešto treće, ko će znati, ali je tako bilo. Fizika me privlači od ranog djetinjstva i ta ljubav traje i dalje. I ne samo fizika, jer svaki inovativni pokušaj ili neko novo istraživanje traže poznavanje i drugih naučnih oblasti, na primjer: hemija, biologija, matematika koja je neizbježna i neizostavna, itd. Posebnu pažnju mi privlače oblasti električne struje i magnetnog polja”, priča Zoran za “Moju Hercegovinu”.
Budući da je često odlazio kod bake u posjetu u berkovićko selo Do, koje je do tada imalo česte prekide snabdijevanja električnom energijom, ideja za konstruisanjem mini-hidrocentrale na rijeci Bregavi javila se spontano.
Kako nam priča, polovinom prošlog vijeka njegov djed je imao mini-hidrocentralu na toj rijeci, ali nažalost od toga Zoran nije zatekao čak ni skicu. No, to ga nije obeshrabrilo, pa je bio odlučan u namjeri da svoju ideju sprovede u djelo.
“Često sam boravio kod bake na obali prelijepe Bregave. Divio se njenoj ljepoti, snazi i energiji. Divlja energija koja se rasipa zato što nije usmjerena, kanalisana, stavljena u funkciju. Dok bi zaneseno gledao u slapove Bregave, često bih čuo bakin vapaj ‘opet nesta ‘lektrike đavolu je predavam…'Struje nestaje, a Bregava energiju valja u slapovima. Gledao sam baku kako uz svjetlo petrolejke sprema večeru, namiruje mal, siri, vari. A nepresušan izvor energije teče pored kuće. U trećem razredu srednje škole, bez ičije pomoći ili bilo kakve sugestije otkrio sam da elektromotor može proizvoditi struju kad mu se dovede snaga. Krenuo sam u pripremu projekta mini hidrocentrale. Na početku o tome nisam nikom ništa pričao. Trebalo je to sve dobro osmisliti, isplanirati, proračunati. A tu je bila i matura i sve što ide uz nju. Jurio sam odličan uspjeh da bih lakše nastavio školovanje. Upornost, vizija, vjera i volja, vođeni ljubavlju sve prepreke savladavaju. Tako je i bilo. Dao sam svoj mali, skromni doprinos obilježavanju 160 godina od rođenja našeg genijalnog naučnika Nikole Tesle puštajući u rad moju mini-centralu na njegov rođendan prije dvije godine”, s osmijehom se prisjeća Samardžić svog inovatorskog poduhvata.
Za “Moju Hercegovinu” Zoran kaže da mu je na početku njegovog projekta moralnu podršku pružila samo porodica, a što se tiče stručne pomoći tu je uglavnom naišao na podozrenje i potcjenjivanje. Tim više, u trenutku kad je mini-hidrocentrala osvijetlila prve sijalice na bakinoj kući, njegova radost je bila neizmjerna.
“Kuća moje bake i ujaka nalazi se na dijelu netaknute prirode i ja sam se trudio da sačuvam autentičnost. Svi elementi koji su ugrađeni su prirodni materijali. Najviše sam koristio čelik i obojene metala. Sve je ekološki čisto. Bilo je poteškoće oko nabavke i prikupljanja potrebnih sirovina, ali uspio sam. Pomoć sam imao od mojih najbližih, ali je to bila više moralna i logistička pomoć. Što se tiče stručne pomoći pokušavao sam da razgovaram s nekoliko ljudi ali kada sam vidio da nailazim na podozrenje i potcjenjivanje, odustao sam. Bitna je vjera u sebe i svoju viziju”,odlučno kaže Samardžić.
Što se finansijskog dijela tiče Zoran je u mini-hidrocentralu uložio svu svoju ušteđevinu, a dio novca su mu poklonili roditelji i ujak. Pa ipak – ne žali. Zoran smatra da je najvažnije koliko opšteg dobra je donio njegov projekat, tako da je novac u drugom planu.
Njegova mini-hidrocentrala funkcioniše i danas i od velike je koristi domaćinstvu, budući da bez problema osvijetli cijelu kuću, a može čak da napaja električnom energijom i neke kućanske aparate.
Međutim, talenat ka prirodnim naukama nije jedino što karakteriše mladog Bilećanina.
Zoran Samardžić je uključen u brojne društvene aktivnosti. Jedan je od prvih članova Zavičajnog kluba “Osvit” iz Bileće, predstavnik mladih Crvenog krsta istočne Hercegovine i koordinator neformalne grupe “Stop predrasudama”u okviru OSCA gdje takođe obavlja niz aktivnosti na promociji ljudskih prava, tolerancije, sporta i umjetnosti. Na sve to, Samardžić je i uspješan student Fakulteta za proizvodnju i menadžment –smjer industrijsko inžinjerstvo za energetiku u Trebinju.
“U bilećkom pozorištu pri Zavičajnom klubu “Osvit”, čiji sam aktivni član, radio sam svjetlosne efekte. Posebno su mi dragi efekti u predstavi Mali princ. Biti volonter Crvenog krsta je nesto neprocjenjivo za mene. Volim to što radim. Predstavnik sam omladine CK istočne Hercegovine i instruktor prve pomoći, član sam žirija za takmičenja koja se održavaju u Opštinskoj organizaciji CK Bileća. Sudija na takmičenjima iz pružanja prve pomoći uz realistički prikaz povreda stanja i oboljenja, kao i predavač na teme prve pomoći”, ponosno ističe Samardžić.
Na pitanje šta mu je glavna motivacija, Zoran kaže da je to uglavnom želja da mijenja na bolje najprije sebe a onda i sredinu u kojoj živi, u čemu svakako uspijeva.
O planovima za budućnost Samardžić nije želio pretjerano da govori, ali kako je naglasio – ograničenja postoje samo u ljudskoj glavi, tako da on svoju budućnost vidi svuda gdje ga njegov radoznali a britki um može odvesti.