Sinoć je u Trebinju, u Domu mladih, završen drugi Omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon”, a žiri je nagradio najbolje istakavši da je sam čin dodjele nagrada ”najgluplji” dio cijelog festivala i svega onoga što su mladi glumci iz sedam bosanskohercegovačkih gradova radili prethodnih šest dana. Za najbolju predstavu proglašena je ”Analfabeta” Gradskog pozorišta Trebinje i Kulturne scene Male stvari, a ovo ostvarenje nagrađeno je i za najboljeg glumca festivala, koja je pripala Mitru Milićeviću, za najbolju žensku epizodnu ulogu nagrađena je Jovana Anđelić, a Milica Jeremić Telebak nagrađena je za najbolju kostimografiju. Nagrada za režiju je dodijeljena Almi Osmanović, za predstavu ”A gdje je Nataša” Centra za kulturu Zavidovići, za kolektivnu igru nagrađen je ansambl predstave ”Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih, dok je nagrada za pedagoško dramski rad uručena Mirzi Bajramoviću, voditelju Dramskog studija pri Javnoj ustanovi ”Kulturno sportski centar” iz Kaknja. Glumačkim priznanjima nagrađena je Malinka Dojčinovski, za najbolju žensku ulogu, ulogu Miluše u predstavi ”Parlamenat” a ista nagrada dodijeljena je i Eni Sikiri, za ulogu u predstavi ”Pozdravi nekog”. Žiri je dodijelio dvije nagrade i za najbolju mušku ulogu, koja je pripala Almiru Omeraševiću za ulogu u predstavi ”A gdje je Nataša”. Nagradom za najbolju epizodnu mušku ulogom nagrađen je Petar Čančar za ulogu u predstavi ”Parlamenat”. Nagradu za najbolju muziku dobio je Armin Šolbić za kreiranje i izvedbu u predstavi ”Pozdravi nekog”. Nagrada za najbolje scenografsko rješenje pripala je ansamblu predstave ”Uspavanka za Mladenku”. Žiri je dodijelio i tri pohvale. Omladinski pozorišni kamp i festival je manifestacija koja ne gaji kult nagrade već kult rada. Tako će biti i u narednim godinama, kada će se u Trebinje vraćati glumci koji su prolazili kroz kamp i koji su prve glumačke korake pravili pod budnim okom izuzetnih glumaca i dramskih pedagoga. Predzadnje i završne večeri odigrane su dvije predstave koje su pokazatelj u kom pravcu treba ići omladinski teatar – kroz teme bliske mladim ljudima govoriti o problemima i ukazivati na društvene anomalije. Praveći rezime ovogodišnjeg ”Agona” treba reći da djece žele i vole raditi i stvarati, da rado usvajaju savjete i upijaju od starijih iskusnijih, a ono što svakako nije manje važno, kroz radionice i druženje na kampu, uče o istinskim životnim vrijednostima proširujući vidike nesumnjivo postaju oni pojedinci koji će mijenjati svoje lokalne zajednice i šire, na bolje.
Prethodnih šest dana Trebinje je bilo domaćin pozorišnom kampu i festivalu ”Agon”, važnom događaju koji je okupio oko 70 mladih glumaca iz Foče, Vlasenice, Kaknja, Zavidovića, Višegrada i Trebinja. Oni su u pozorišnom kampu u Ušću svakodnevno učili o glumi, scenskom pokretu, osnovama pozorišta ali i o toleranciji, međusobnoj saradnji i istinskim ljudskim vrijednostima. Sa mladim glumcima su radili Slađana Zrnić, Miljka Brđanin i Miroljub Mijatović, koji su ostvarili značajan kontakt sa mladima, o čemu svjedoči i prisnost koja se osjetila na svakom koraku. Velikim aplauzom i ovacijamaa nagrađeni su ovi vrsni dramski pedagozi na zatvaranju festivala, a gromoglasnim aplauzima nagrađen je i žiri u sastavu Ana Rudakijević, Miloš Lučić i Senad Milanović, koji su svake noći nesebično dijelili savjete mladim dramskim stvaraocima kako bi predstave koje su igrale dobile na kvalitetu. Sinoć je na Trgu slobode odigran i performans prezentacija rada na radionici, a izvođači su u više navrata nagrađeni aplauzima okupljenih znatiželjnika.
Predzadnje i završne večeri odigrane su dvije predstave sličnog pristupa i estetike, predstave koje pokazuju put kojim treba ići omladinski teatar. Uz aktuelne, mladima bliske teme, mladi iz Kaknja i Zavidovića na scenu su donijeli zanimljive predstave. Preksinoć je odigrana predstava ”Pozdravi nekog” Dramskog studija JU ”Kulturno – sportski centar” Kakanj, autora Vesne Ognjenović i Budimira Nešića, a u režiji Mirze Bajramovića. Riječ je o komadu koji govori o životu mladih istavljenih od strane roditelja, koji u domu broje dane a nada za bolje sutra iz dana u dan biva sve manja. Kamerno izvođenje doprinijelo je interakciji sa publikom, pa je na momente vrlo efektna predstava izazivala burne emocije okupljenih. Kakvi su to roditelji koji svoju djecu ostavljaju na milost i nemilost životu, prepuštajući da budu tek neko N.N. lice? Šta žele domci i kako vide svijet oko sebe? Jesmo li svjesni da tamo negdje, a u stvari jako blizu, žive oni koji nikad nisu osjetili toplinu porodičnog doma? O svemu ovome progovara ansambl predstave ”Pozdravi nekog” pod voditeljskom palicom diplomiranog glumca Mirze Bajramovića. Omladinski teatar ima moć da mijenja svijet, da temama koje obrađuje ukaže na probleme koje mladi imaju. Disciplinovanom igrom i uglavnom preciznim vođenjem ansambla od strane Bajramovića, predstava ”Pozdravi nekog” je pozorišni čin koji budi emocije, tjera na razmišljanje i upućuje snažan krik mladih, krik protiv nepravde, koja je u ovom komadu ispoljena kroz napuštenu djecu i njihove teške životne priče. U predstavi igraju Emin Brkić, Ena Sikira, Hana Kulović, Mejrema Selimović, Ines Delibašić, Amer Javoraš, Hana Bjelopoljak, Armin Šolbić, Aida Vehabović i Matea Komšo. Kroz ispovijednu formu oni govore o sudbinama ostavljene djece, njihovim željama, očekivanjima i poremećenim vrijednostima uzrokovanim nedostatkom ljubavi i roditeljske pažnje. Nekoliko izvrsnih rola, među kojima je najvrijednija pažnja uloga koju je donijela Ena Sikira, izazvalo je jake emocije, a kako se bližio kraj predstave, emocije su nadolazile sve do snažnog i efektnog kraja u kojem se poentira sa međusobnim zagrljajima koji su, okrenuti jedni drugima, u nedostatku porodice, zapravo jedna velika porodica. Neposredno prije toga, efektan je bio dio u kojem su izgovarane tri želje, koje su se kretale u rasponu od turobnih, teških do urnebesnih, dječijih želja. Tako, na primjer, djevojka koja je oboljela od raka i vezana je za kolica, a koju je tumačila pomenuta Sikira, među tri svoje želje ne uvrštava onu koja se tiče njenog ozdravljenja, već ona želi da se vrati njen prijatelj koji je preminuo. Mnogo je emocija u pričama napuštene djece, mnogo je tuge u momentima kada takva djeca pokušavaju opravdati svoje roditelje a kovitlac emocija ih vodi od ljubavi do mržnje prema onima koji su im trebali biti najbliži.
Neke ispovijesti su morale biti prirodnije izgovorene, kako bi efekat bio snažniji, jer takva forma ne trpi preglumljivanje. Ipak, podvlačeći crtu, predstava ”Pozdravi nekog” ostavila je više nego pozitivan utisak i pokazala kojim pravcem treba ići omladinsko pozorište, pozorište u kojem će mladi progovarati o svojim problemima, bliskim temama a to je ono što mladi glumci mogu iznijeti na najbolji mogući način.
Sinoć je, kao posljednja predstava ovogodišnjeg ”Agona” odigran komad ”A gdje je Nataša”, rađena po tekstu ”Ja ili neko drugi” Maje Pelević, a u izvođenju Centra za kulturu Zavidovići i režiji Alme Osmanović. Ova predstava je rađena pod stručnim nadzorom Miroljuba Mijatovića. U komadu ”A gdje je Nataša” igraju Iman Ahmić, Bakir Omerašević, Iman Bubić, Almir Omerašević, Edvin Joldić, Lamija Salihović, Adna Karanović, Adna Marušić i Edna Ordagić. Ova predstava govori o slučaju otmice mlade djevojke, što je izazvalo veliku pažnju medija, koja je kulminirala po bjekstvu otete, nakon osam godina. Nagađanja medija, komšija i ”savjesnih” građana su ono čime se predstava bavi. Kada svi daju sebi za pravo da sude a da im ne bude suđeno zbog eventualnih neistina koje se plasiraju, takvo društvo je u gotovo ”rijalitizovanom” svijetu osuđeno na propast. Prikazujući mladu djevojku koja je oteta, u originalnom tekstu od strane pedofila, a u adaptaciji Alme Osmanović to nije definisano, što daje posebnu snagu i ostavlja još više prostora za razmišljanje. Da li su roditelji nesrećne djevojke zaista neodgovorni pa samim tim i krivci za ono što se njihovoj kćerki dogodilo ili su takvu sliku stvorili mediji? Da li je pedofil zaista pedofili ili su i tu sliku stvorili mediji? Suština je da ono što se dešavalo među četiri zida, u toj svojevrsnoj tamnici u kojoj se našla osmogodišnja djevojčica, niko nikad neće saznati a nagađanjima bilo kakve vrste jednostavno nema mjesta. Zanimljiva rediteljska rješenja i ujednačena glumačka igra najjači su adut predstave ”A gdje je Nataša”. Ono što bi se moglo navesti kao zamjerka je nedostatak partnerske igre, a koji se najviše primjećuje u odnosu oca i majke, u tumačenju Almira Omeraševića i Iman Bubić. S obzirom da je sinoćnje igranje bila premijera, kroz naredne izvedbe, utegnuvši slabije segmente, predstava ”A gdje je Nataša” će zasijati punim sjajem. Takođe, scenografija sačinjena od dvoje merdevina različitih veličina treba dodatno razigrati čime se kvalitet predstave može značajno podići.
Sumirajući ovogodišnji, drugi po redu ”Agon”, Senad Milanović, diplomirani glumac i član ovogodišnjeg žirija, za internet magazin ”Moja Hercegovina” kaže:
”Ja mislim da je ovaj omladinski pozorišni kamp potreban omladini u BiH, zato što okuplja mlade iz sva tri konstitutivna naroda. Svi su zajedno, spavaju na istom mjestu, druže se, razmjenjuju iskustva, skupa uče na radionicama, gledaju jedni druge i razgovaraju o tome šta su napravili. Rijetki su festivali na kojima su svo ansambli prisutni sve vrijeme. Poslije svake odgledane predstave mi kao žiri smo imali dužnost da prokomentarišemo ono što smo vidjeli te ukoliko je potrebno da damo neke sugestije, što smo i činili. Ukazivali smo im na njihove nedostatke i davali im savjete kako da to isprave u nadi da će nas poslušati kako bi bili i glumački a i kao osobe zreliji. Odluke o nagradama smo donijeli jednoglasno vodeći se ličnom estetikom pozorišta. Nadam se da će nagrađeni dobiti vjetar u leđa a u isto vrijeme poslužiti i kao primjer ostalima iz ansambla kako bi što vjerodostojnije radili i razumijevali pozorište.”
Osnovna misija ”Agona” jeste i biće edukacija mladih, rad sa njima ne samo u polju pozorišta, već u onim važnim, životnim poljima koja će ih svakako, kroz rad u pozorištu, učiniti boljim, a ono što je jednako važno je to da je ”Agon” dokaz da je, uprkos tome što nas političari ubjeđuju u suprotno, moguće da se mladi sva tri konstitutivna naroda mogu družiti, uvažavati i graditi prijateljstva za čitav život. Pozorište, kao i umjetnost uopšte, ne priznaje podjele, sem one na šund i umjetnost, gradeći nadvrijednosti koje vijekovima grade, ako ne bolji svijet, onda bolji mikrosvijet. Mikrosvijet ”Agona” će rasti iz godine u godinu tvoreći ogromnu družinu zdrave omladine, omladine koja će pokazati i dokazati da je moć umjetnosti daleko snažnija od bilo čega, a posebno od destruktivnih pojedinaca koji opstaju zahvaljujući beskrupuloznom rušenju mostova, demagogiji koja ne služi ničemu do održavanja takvih pojedinaca na pozicijama, a omladina stasala kroz ”Agon” i slične događaje sagradiće toliko mostova da ih neće uspjeti srušiti i sve mračne sile svijeta. Sve je prolazno, samo je umjetnik i njegovo djelo vječno!
Igor Svrdlin
