Narodni pokret „Banjaluka zove“ održao je prvu konvenciju 15. februara. Prema porukama sa tog skupa, pokret se zalaže za „korijenite promjene u društvu“, a to, kako je precizirano, podrazumijeva širok raspon ciljeva, od borbe protiv nepotizma i stranačkog zapošljavanja, do zalaganja za prava porodica poginulih boraca.
„Banjaluka zove“ nema predsjednika, već tročlano predsjedništvo koje čine Saša Lazić – Medo, Mirna Savić – Banjac i Dražen Milosavljević. Lazić i Savić – Banjac su odbornici u Skupštini grada Banjaluka, a privukli su značajnu pažnju javnosti kada su se razišli sa Draganom Čavićem, u čijoj su stranci, Narodnom demokratskom pokretu, djelovali dok NDP nije ušao u koaliciju sa vladajućim SNSD-om na nivou RS.
Od prvih najava formiranja pokreta „Banjaluka zove“ do konvencije na kojoj je ozvaničeno njegovo djelovanje protekao je relativno dug period. Zbog toga, na početku intervjua za Moju Hercegovinu, Sašu Lazića – Medu pitamo da li je to znak da su on i ostali osnivači imali dileme o svrsishodnosti političkog angažovanja na takav način.
„Dileme oko osnivanja pokreta, bar od momenta kad smo to najavili, nije bilo. Konvenciju smo organizovali čim smo dobili sudsko rješenje, koje smo čekali dva mjeseca. Još neke stvari su nam se u međuvremenu razvukle, tako da je sve ukupno potrajalo prilično dugo“, kaže Lazić.
Mogu li pitanja na čijem rješavanju insistirate, mimo vaše volje, ostati u sjenci u predstojećoj kampanji, odnosno, da li će ona, bez obzira što je riječ o lokalnim izborima, biti obilježena tzv. velikim temama, od Ustavnog suda BiH do NATO-a?
Svakako da nijedno krupno i globalno pitanje neće proći neopaženo, ali ipak, fokus će biti na Banjaluci i lokalnoj problematici.
Zbog čega ste odabrali, bar u ovoj fazi, lokalni karakter pokreta? Imate li ambicije da djelujete u drugim sredinama u RS, osim Banjaluke?
Kao što rekoh, trenutni primarni fokus je na Banjaluci, što ne znači da već na ovim izborima nećemo imati liste i u drugim mjestima. Na opštim, 2022. godine, svakako.
Kako gledate na nedavnu tvrdnju Milorada Dodika da su „izbori u Banjaluci već odlučeni“ i da „SNSD ima 55.000 sigurnih glasova“. Vjerujete li u specifičnu težinu tada pomenutog „jagnjećeg i prasećeg fonda“ u ovdašnjim izjašnjavanjima građana?
Takve izjave ne daje niko ko je siguran u svoju pobjedu, nego je to više pokušaj destimulacije političkih protivnika, a pogotovo njihovog glasačkog tijela. Ta izjava je naoko smiješna, ali u suštini žalosna, i to sa više aspekata. I da, svakako da ti “fondovi” imaju specifičnu težinu, ali nam oni više govore o vrsti ljudi koja podržava režim, a to su, sem isprepadanih, ovom izjavom pomenuti, kupljeni. Jadno!
Kakvu poruku imate za sugrađane koji su na prethodnim izborima glasali za Igora Radojičića, uz insistiranje na tezi da on i Dodik pripadaju istoj stranci, ali su različiti kao ličnosti, odnosno da prvi predstavlja urbanije i umjerenije izdanje strukture na čijem je čelu druga, grublja osoba?
Svakako da su različiti tipovi, ali to nijednog ne amnestira za ovako loše stanje i pretpotopni ambijent u društvu. Simptomatično je da se gradonačelnik gotovo uvijek ograđuje od bilo kakve SNSD-ove loše zaostavštine, kao da nisu ista stranka, što mu ustvari dođe kao odbrana iste, jer nikad nije priznao nijednu lošu stvar iz cijelog perioda njihove vladavine. Time ih ustvari brani, a i treba, jer je i sam dio svih njihovih, i dobrih i loših, rabota. Dakle, nema pretjeranog razloga za izdvajanje bilo koga iz negativnog konteksta.
Unutrašnja organizacija pokreta je netipična za ovdašnje prilike – sa tročlanim predsjedništvom umjesto klasičnog lidera i bez standardnog stranačkog članstva. Može li ovakav eksperiment ostati neshvaćen među građanima i, bez obzira na sve mane partokratije, predstavljati drugu krajnost?
Vidjećemo. Za sad, građani pozitivno reaguju na takav koncept, prilazeći nam svakodnevno. Mislim da će se priča nastaviti širiti u tom smjeru i da će mnogi građani prepoznati slobodarsku ideju i pridružiti nam se.
Najavili ste da ćete na izborima nastupiti sa sopstvenom odborničkom listom, a da ćete podržati zajedničkog kandidata opozicije za gradonačelnika Banjaluke?
Sigurno je da ćemo imati možda i najkvalitetniju listu za odbornike u Skupštini grada, jer će na njoj biti moralni, kvalitetni i nekompromitovani ljudi. Takođe, iako bi mogli, nećemo posezati za nekorektnim trikovima i za stavljanjem lažnih kandidata na listu, a lažni je svaki onaj koji, nakon osvojenog mandata, ne uđe u gradski parlament. Tu većinom idu narodni poslanici, i to kao nosioci liste. Zakonski dozvoljeno, ali nepošteno prema glasačima. Sve takve ćemo ogoliti, jer imamo i mi koga “dovesti” iz NSRS, ali nam takva prevara ne pada na pamet.
Ko je vaš favorit među opozicionim kandidatima za gradonačelnika Banjaluke – Draško Stanivuković, Jelena Trivić ili neko treće ime? Kako gledate na ranije izjave predsjednika Gradskog odbora SDS-a Slavka Grbića da neće olako pristati na svrstavanje iza kandidata PDP-a?
Za sada, sa opozicione strane, kao kandidat za gradonačelničku funkciju, zvanično figurira samo jedno ime. Ipak, dogovor je da ćemo se voditi rezultatima istraživanja i, u odnosu na njih, svi zajedno podržati kandidata koji najbolje kotira. Nemam ništa protiv da takvo istraživanje obuhvati i eventualnog kandidata SDS-a, pa i ostalih opozicionih faktora. Dakle, uskoro sigurno sjedamo za sto, organizujemo istraživanje i razmatramo sve mogućnosti. Ko bude najbolje stajao, taj bi trebao da ide na listu.
Kako gledate na procjene da će „Banjaluka zove“ biti svojevrsni „rezervni položaj“ za Stanivukovića, Trivićevu, pa i Nebojšu Vukanovića, ukoliko njihov status u PDP-u, odnosno relacije sa SDS-om, budu nepovoljni u predstojećem periodu?
Mislim da bi velika većina građana bila najsrećnija sa takvim ishodom, a naša vrata su, naravno, otvorena za sve dobre i čestite ljude, kako danas, tako i u eventualnom trenutku izlaska nekog od nabrojanih, iz svojih trenutnih stranaka. Rezervni položaj primarno nismo nikome, ali u slučaju potrebe, bićemo to za sve dobre i nekompromitovane ljude, iz koje god opcije dolazili.
Kakve odnose očekujete sa Pokretom pravde, čiji je predsjednik Ozren Perduv, uzimajući u obzir i oštre ocjene koje su o svim opozicionim strankama u Banjaluci i RS iznosili pojedinci iz jezgra ranije neformalne grupe, a sadašnje političke organizacije sa ovim predznakom, uključujući i Davora i Suzanu, roditelje pokojnog Davida Dragičevića?
Pravo da vam kažem, ni meni nije jasna trenutna zategnutost odnosa i iskazivanje animoziteta kod pojedinaca. Realno je samo to, da bi svima cilj trebale biti promjene. Iskren da budem, ne bavimo se drugima, mada je bilo nekih sporadičnih prepucavanja, koja nam svima nanose štetu. Moram reći i da je naš pokret, kao prvonajavljen i prvoosnovan, u startu pokušao okupiti sve dobre ljude, koji su velikom većinom i pristali, ali neki su u određenom trenutku i odustali. Smatramo da svako ima pravo da djeluje kako on hoće, tako da smo i mi okrenuti sebi, svojim idejama i aktivizmu.
Kako sada gledate na razlaz između vas i Mirne Savić – Banjac, s jedne, i Dragana Čavića, sa druge strane? Da li je odluka predsjednika NDP-a da stranku uvede u vladajuću koaliciju desila „preko noći“ ili je i prije izbora bilo nagovještaja takvih namjera?
Razlaz je bio ekspresan: čak dva dana prije zvanične odluke o prelasku stranke u vlast. Moram reći da su mnoge indicije ukazivale na izdaju i prevaru, tako da mi je jako žao što smo tako namagarčeni, i mi i birači. Citiraću tog čovjeka, koji je rekao da “zna da je od sad politički mrtav”, što mu je jedina istina koju je izgovorio u posljednje vrijeme. Toliko o njemu, mada ni toliko nije zaslužio.
Označili ste ovdašnju političku scenu kao „surovu“, dodajući da je „svuda banda – u Banjaluci, Sarajevu, Podgorici…“ Imate li namjeru da istim sredstvima uzvraćate na „niske udarce“ u takvom ambijentu, obilježenom i famoznim „preletačima“?
Ma, naša politička scena je jadna i bijedna. Isto to važi i za preletače, kao i za one koji ih kupuju. Moralni bijednici i kukavice. Izdajnici i prevaranti. Takvima nikada utočište nećemo biti, jer mi nismo interesna skupina i plodno tlo za takve. Protiv takvih stvari se, između ostalog, i borimo. Našu strukturu čine moralni ljudi, koji imaju i obraz i kičmu, tako da nas takve stvari ne zanimaju. I samo takvi možemo pobijediti.
Saša Bižić
