Održan prvi Platan craft fest: Okupila nas je ljubav prema pivu i potreba da malo pobjegnemo od supruga

U Trebinju je juče održan prvi Platan craft fest na kojem su se predstavili ljubitelji piva koje je u velikoj mjeri drugačije i kvalitetnije od ”kupovnog”, okupljeni oko ideje zanatskog pivarstva. Učešće su uzeli Fabrika (Risan), Džudžan (Mostar), Beerokrata (Pale), Kurtenđur (Istočno Sarajevo), Lovac (Široki Brijeg), Šerpasi (Istočno Sarajevo), Prvo fočansko (Foča) i Gazdino (Istočno Sarajevo).  Organizatori ove manifestacije su Grad Trebinje, Agrarni fond Grada Trebinja i JU Turistička organizacija Grada Trebinja, a manifestaciju je pomoglo Udruženje građana za promociju zanatskog pivarstva Kištra iz Istočnog Sarajeva. Festival je počeo u 16:00 časova, a u 21:30 priređen je koncert trebinjskog benda Krugovi u žitu

Za one koji nisu upućeni u to šta je kraft (eng. craft) ili zanatsko pivo, vratićemo se u sedamdesete godine prošlog vijeka, kada se pojavljuju prva kućna piva. Početak zanatskog pivarstva vezuje se za prostore Sjedinjenih Američkih Država, gdje je 1978. donesen Karterov zakon o kućnom pivarstvu. Ovim zakonom je bila dozvoljena proizvodnja malih količina piva i vina. Već naredne godine Karter je potpisao deregulaciju u pivarskoj industriji, čime je olakšan početak rada novih pivara. Kao rezultat deregulacije kućno pivarstvo, osamdesetih i devedesetih godina XX vijeka, postaje izuzetno popularno. Ekspanzija kućnog pivarstva je naročito bila vidljiva sredinom devedesetih godina prošlog vijeka kada su kućni pivari manufakture iz hobija podigli na viši nivo i pokrenuli ozbiljniju proizvodnju. Prema podacima Udruženja američkih pivara iz 2013. godine, u SAD-u od 1979.  čak 2.360 pivara  se smatraju zanatskim (1124 pivnica, 1139 mikropivara i 97 regionalnih zanatskih pivara). Pored toga, zanatske pivare su prodale više od 15,6 miliona buradi piva, što predstavlja oko 7,8 % američkog tržišta.

U Evropi je zanatsko pivarstvo danas najrazvijenije u Engleskoj, Škotskoj, Iriskoj, Belgiji, Italiji, Nemačkoj… Evropsko zanatsko pivarstvo svoje polazište pronalazi u različitim tipovima engleskih pejl ejlova (pale ale), belgijskih manastirskih piva, njemačkih pšeničnih piva, portera…

Kad su prostori Balkana u pitanju, i tu je prisutna ekspanzija ove vrste djelatnosti, a uglavnom su prisutni ejlovi (eng. ale), a ovu kategoriju spadaju brojni stilovi poput ipa (eng. indian pale ale), apa (eng. american pale ale), porter, stout, te razne vrste pšeničnih i dimljenih piva.

U Bosni i Hercegovini je zanatsko pivarstvo zvanično prisutno od 2012. godine, kada su sa kuvanjem piva počeli Mostarci okupljeni pod nazivom Oldbridž a broj pivara raste iz godinu u godinu. Neke zanatlije se odlučuju za manju proizvodnju, što bi se reklo za raju, a neki vremenom povećavaju kapacitete nudeći se na tržište izvrsnim kvalitetom. Stanovništvo BiH, naviknuto na fabričko pivo, najčešće lagere, nerijetko ne žele ni probati domaće pivo, ali i to se mijenja već poslije prvog gutljaja, kada se uočava ogromna razlika, kako u kvalitetu, tako i u ukusu. Stoga, može se reći da u Bosni i Hercegovini iz dana u dan raste broj ljubitelja kraft piva. u Republici Srpskoj postoje i dva udruženja ljubitelja zanatskog piva, a pored već pomenutog Udruženja Kištra iz Istočnog Sarajava, u Banjaluci egzistira Udruženje Krafter. Kako saznajemo, i Trebinje će uskoro imati  kraft pivo, a prva tura je skuvana i čeka da odstoji kako bi se stekli uslovi za punoću ukusa i pun užitak.

Kako je kraft pivo ideološki vezano za tzv. DIY (do it yourself) ili uradi sam, samo po sebi se ta djelatnost vezuje za alternativnu muziku i uopšte alternativnu kulturu. Na festivalima širom svijeta, a u posljednje vrijeme i na našim prostorima, uz promociju piva organizuju se i koncerti alternativnih bendova i muzičkih smjerova u okviru rokenrola.

O filosofiji zanatskog piva, kao i o kraft pivu uopšte, za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je Dejan Romić poznatiji kao Reuf, koji je član Udruženja Kištra ali i zanatske pivare Gazdino iz Istočnog Sarajeva.

”Mi smo uz organizacionu pomoć Grada Trebinje, Agrarnog fonda i Turističke organizacije ovog grada, mi iz Udruženja Kištra inicirali smo prvi festival zanatskog piva u Trebinju. S obzirom da imamo iskustva u organizaciji i zimskih i ljetnih festivala piva, odlučili smo se da i u ovom dijelu Srpske promovišemo ovu vrstu djelatnosti. Imamo ostvarene i brojne kontakte, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i šire, pa smo zajedničkim snagama dogovorili da će Trebinje obezbijediti prostor, a mi ćemo se pobrinuti za izlagače, a sve u ciju promocije kućnog pivarstva. Kad kažem promociju, ne mislim isključivo na promociju već postojećih zanatskih pivara, već da podstaknemo ljude da pokušaju da prave pivo, pa da se, recimo, sljedeće godine, pojavi i neki štanda sa lokalnim, trebinjskim kraftom. Pivari iz Istočnog Sarajeva će danas prezentovati sedam vrsta piva. Piva su uglavnom neke ljetne vrste, ima tu američog pejl ejla, u većoj mjeri indijskog pejl ejla, uglavnom su to neki ukusu prilagođeni ljetu. Što se tiče ostalih izlagača, ove godine su tu sa nama pivari iz Foče, Mostara, Širokog Brijega, Risna i Pala. Gledali smo da svi izlagači budu sa prostora koji su blizu Trebinju.” – rekao je Romić za naš portal.

Objašnjavajući razliku između APA i IPA piva, Romić kaže da je osnovna razlika u količini hmelja, a zanimljivo je zašto se u indijskom pejl ejlu našlo više hmelja, a samim tim i više jačine.

”Najveća razlika je u količini hmelja koji se dodaje. Hmelj daje karakteristiku pivu, malo gorčine i daje neki dodatni ukus pivu. E sad, u indijskom pejlu ima malo više hmelja, a još iz vremena kad je Indija bila engleska kolonija, kad su brodovima slali britanskim vojnicima pivo u Indiju, dodavali su hmelj, jer je on prirodni konzervans. U suštini, tako je nastalo IPA pivo.” – podijelio je Romić ovu zanimljivost sa čitaocima portala ”Moja Hercegovina”.

Kad govori o samom procesu proizvodnje zanatskog piva, Dejan kaže da se u kućnom pivarstvu ne štedi na sastojcima, što je čest slučaj u industrijskim pivama.

”Industrijske pivare štede na hmelju, na kvalitetnim sastojcima, što u kućnom pivarstvu nije slučaj, iz prostog razloga što želimo da obogatimo ukus piva, kako bi u krajnu ruku to pivo bilo zanimljivije.” – Romić pravi jasnu razliku u kvalitetu industrijskog i kućnog piva.

Na pitanje šta je potrebno za kvallitetno kućno pivo, Romić kaže da je prvenstveno potrebna ljubav.

”Ljubav! Samo ljubav, htijenje i želja, to su prve tri stvari, a sve ostalo se može pronaći na internetu, takođe postoji i dosta stručne literature. Sad, od osnovne opreme to su neke šerpe, sastojci poput ječma, kvasca, vode i hmelja, tako da ljudi i u stanovima prave ovu vrstu piva, nije to nešto teško, samo ako se dobro organizuje. Naravno, čistoća je vrlo bitna, jer pivo se pravi u skoro pa sterilnim uslovima.”

O navikama potrošača koji se nisu ranije sretali sa ovom vrstom piva, kao i o ukusima koji su zanimljivi ovdašnjem stanovništvu, Romić kaže da su ljudi navikli na klasično industrijsko pivo, uglavnom lager.

”U suštini, mi smo navikli na laganija piva, svi mi mislimo popiću 5-6 piva, a poenta domaćeg piva nije da se neko napije, nego da proba, faktički kao neka vrsta aperitiva. Ljudi koji dolaze kod nas uglavnom vole pivo sa više hmelja i sa nekim dodacima, recimo dosta proizvođača ljeti dodaje narandžinu koru, dajući pivo neku blago voćnu notu. Što se tiče pivara, mnogi od njih su krenuli sa malim količinama, da bi vremenom povećali kapacitete, do te granice da sada mogu živjeti od tog posla. Takođe, kod nas u Istočnom Sarajevu, proizvođačima kućnog piva lokalna zajednica izlazi u susret pomažući im, kako finansijski, tako i sa svakom drugom vrstom pomoći.” – rekao je za kraj razgovora Dejan Romić.

Još jedan pivar zanatlija dolazi iz Istočnog Sarajeva. On je Vuk Vučetić, član Udruženja Kištra i jedan od odgovornih za ukus piva iz pivarske zadruge Šerpasi. Za internet magazin ”Moja Hercegovina”, Vuk je govorio o pivarskoj zadruzi Šerpasi, kao i generalno o kraft pivu kod nas i u svijetu.

”Dolazim iz pivarske zadruge Šerpasi, mi postojimo od 2014. godine kada smo zvanično zakuvali svoju prvu turu, tako se kaže. Moram biti iskren, prvi smo u Istočnom Sarajevu, odnosno u donjem dijelu grada, tačnije u Lukavici, zakuvali pivo. Od ranije, naravno, postoji ljubav premu pivu. O zanatskom pivu smo manje-više svi čuli, to jeste informisali se preko interneta, preko nekih foruma, tako da u tom smislu, nove tehnologije su nam omogućile da krenemo u proizvodnju piva i da se počnemo generalno baviti zanatskim pivom. Ja mislim da je bavljenje zanatskim pivom stil života, to se ne može raditi ukoliko nemate ljubavi prema tome, ukoliko se vodite isključivo nekom zaradom, mi svi nekako idemo iz ljubavi i gotovo uvijek na svoju štetu. Mi volimo da kažemo da smo na pozitivnoj nuli, ali boga mi smo kao svi kladioničari koji kažu da su na pozitivnoj nuli, a to je zapravo daleko od istine. Ali, neko druženje, razmjena ideja, mišljenja, nas tjera u neki entuzijazam i daje snagu da i dalje istrajemo u tome. Ja vjerujem da će ovakva i slična druženja pomoći promociji ovog zanata. Naša misija je da proširimo to znanje i ljubav prema zanatskom pivu. Već smo stupili u kontakt sa momkom iz Trebinja koji je najavio da će izbaciti za koji mjesec prvu turu svog piva, tako da nam je drago i voljeli bi da sljedeće godine u Trebinju na festivalu kraft piva budu i pivari iz Trebinja i okoline, jer jednostavno ako nas je više, onda smo i jači. Smatram da je zanatsko pivo mogućnost i za privrednike, poljoprivrednike, koji kroz proces proizvodnje kućnog piva mogu sutra sebi obezbjediti neki posao, neka primanja. Zanatsko pivo je jednostavno stil života u kojem se ne promoviše samo pivo, već i kultura, muzika, a sve u skladu sa ”uradi sam” idejom. Tu je dakle prisutna neka andergraund muzika, recimo bluz, rokenrol, pank, dakle muzika koja se najviše veže za pivo, a na festivalima bi bilo idealno da se pored pića nađe i neko iće, po mogućnosti kobasice, koje se takođe vežu za kulturu ispijanja piva. Tako da sve to čini jedan kompleks raznih stvari koje idu uz pivo. Puni ugođaj danas očekujemo kad se spusti mrak i počne koncert, a ja vjerujem da će ljudi pozitivno reagovati.” – rekao je Vuk za naš portal.

Vuk kaže da je neka njegova lična impresija da je veliki broj medija ispratio ovaj događaj, a kako i sam dolazi iz novinarske struke, drago mu je da je ostvaren veliki broj kontakata sa medijskim kućama, razmjenivši baš sa novinarima neka zanimljiva zapažanja. Za kraj razgovora, šaljivo konstatuje da je pivare zanatlije ujedinila ljubav prema pivu, druženju i bježanju od supruga.

”Ljubav prema pivi, ljubav prema jedni drugima i bježanje od žena, pardon, supruga.” – završio je Vučetić u šaljivom tonu razgovor za portal ”Moja Hercegovina”.

Svi izlagači su juče, uprkos kiši koja je pokvarila opšti utisak, bili nasmijani, konstatujući da su ovakva druženja najbolji vid promocije kraft piva, izrazivši želju da će u Trebinju i narednih godina ovaj festival postojati i rasti. Atmosferu je podgrijao bend Krugovi u žitu, čiji su članovi na radost mnogih ljubitelja piva i rokenrola, održali odličan koncert. Ljubitelji piva i oni koji će to tek postati sigurno sa nestrpljenjem očekuju nova druženja sa krafterima iz BiH i regiona, očekujući prvi trebinjski kraft, koji bi se za koji mjesec trebao spustiti niz grlo ljubitelja ”soka” od hmelja.

Igor Svrdlin

 

 

Autor