Dva ružna skandala su u utorak pokucala na vatikanske dveri. Jedan se tiče novca i korupcije unutar samih vatikanskih zidina, drugi silovanja djece u crkvenom zboru u Regensburgu, gdje je dirigent bio Džordž Ratzinger, brat umirovljenog pape Benedikta XVI.
Izvještaj iz Regensburga banula je kao grom iz vedra neba. Za istragu se znalo, ali njen rezultat je zastrašujući. Advokat Ulrih Veber, zadužen za nezavisnu istragu, iznio je zaključak da je od 1945. do 1992. barem 547 dječaka iz katedralnog zbora Domspatzen bilo izloženo tjelesnom nasilju, a barem njih 67 bilo je silovano. To je 2-3 puta više od prethodnih najcrnjih pretpostavki.
Veber kaže da su nekadašnji dječaci opisivali zbor kao „zatvor, pakao, odnosno konclogor“, te da su im to bile „najgore godine u životu, prožete strahom, nasiljem i bespomoćnošću“. Naime, dječaci odabrani za Domspatzen živjeli su i školovani u crkvenom kolegiju, izvan porodice. Katolička crkva je lani žrtvama ponudila odštetu u iznosima od 5000 do 20.000 eura. Definitivan iznos odredit će druga instancija.
Veber je, kako navodi, identificikovao 49 krivaca. Zasad nije navedeno je li među njima mons. Ratzinger. On je prije nekoliko godina priznao da je neki put znao „šupiti“ nedisciplinovanog mališa, kunući se da to nije smatrao greškom, jer da su tako i njega odgajali, ali je a priori odbio da je makar znao za polno napastovanje dječaka, kamoli da bi u tome učestvovao.
Aleksander Probst navodi da je u Domspatzen ušao 1968, u trećem razredu, te da je dvije godine kasnije primljen u zborsku gimnaziju, gdje ga je nastavnik uvrstio u „tajnu grupu“ u kojoj su dječaci pili pivo, pušili i gledali porniće. Učitelj je, kaže, ulazio u spavaonicu po noći, zavlačio se u njegov krevet i s njime imao polne odnose „ne manje od sto puta“. Na ljetnim ferijama je to ispričao svom tati, koji ga je odmah ispisao iz zbora i škole.
On je bio jedan od prvih svjedoka kad je istraga očela 2010, a lani je objavio knjigu. Kaže da je sada našao mir i da se nada da će ga naći zločinci kao i da se godinama nadao da će mu se njegov silovatelj ispričati, ali je shvatio da nade nema, da je posve ogrezao.
Novi biskup u Regensburgu, mons. Rudolf Voderholzer, zamolio ga je za oproštaj „iako nije ništa zlo učinio. To mi je značilo mnogo više“, kaže Probst. Voderholzerov prethodnik mons. Gerhard Ludvig Miler je Probsta 2010. napao da ocrnjuje Crkvu. To ga je, kaže, naljutilo i ponizilo, jer je biskup imao više razumijevanja za fasadni ugled sveštenstva nego za patnje žrtve. Još više ga je pogodilo kad je papa Ratzinger, Benedikt XVI, imenovao Milera prefektom Kongregacije za nauk vjere, koja sudi u slučajevima polnog napastovanja djece u Crkvi. „To je bilo kao da lisici povjerite red u kokošinjcu“, kaže Probst.
Papa Frane nije Milleru, sada već kardinalu, obnovio mandat na toj dužnosti, pa se Miler – koji je Papi na Biskupskoj sinodi već držao lekcije o moralu – uvrijedio i odbio drugo zaduženje.
Izvijest iz Regensburga donekle je pomračila događaj dana u Vatikanu: početak kaznenog suđenja finansijerima faraonske rekonstrukcije stana u vatikanskoj Palači sv. Karla za umirovljenoga kardinala državnog sekretara salezijanca Tarcisija Bertonea (koji nije optužen). Optuženi su Đuzepe Profiti i Masimo Spina, predsjednik odnosno blagajnik Zaklade Bambino Gesù u doba kada je ona, zadužena za finansiranje vatikanske istoimene Pedijatrijske bolnice, isplatila 422.005,16 evra građevinskom preduzetniku Đanantoniju Banderi za luksuzno uređenje stana ukupne površine od 604 kvadratna metra.
– Stan je upola manji, ostatak je zajednička terasa, nisam ja kriv što se nekada tako gradilo, bio je napušten i zapušten, barem 30 kardinala ima veće stanove – pravdao se kardinal Bertone.
Profiti se brani da je postojao dogovor da se Bertoneov stan koristi i kao reprezentativno mjesto za sastanke sa stranim financijerima i donatorima, osobito s multinacionalnim tvrtkama, kako bi ih se privolilo na donacije Pedijatrijskoj bolnici (uistinu renomiranoj). Vatikansko sudstvo je u tužbi to nazvalo „posve izvaninstitucijskom namjenom“. Da skandal bude veći, graditelj Bandera je bankrotirao, vrag je usred Vatikana odnio novac namijenjen u pobožnu svrhu.
Osim toga, rekonstrukciju stana za Bertonea već je bio platio vlasnik, Guvernerat Države Vatikanskoga Grada, što znači da je trošak dupliran. Sam kardinal Bertone je Zakladi Bambimo Gesù uplatio 150.000 eura, naglasivši da je to „dar a ne naknada“. Zanijekao je bilo kakav dogovor o korištenju svog stana u javne svrhe. Sada je na sudu da to riješi u ovo srpanjsko doba, kada Papa ne istupa javno, osim nedjeljom uz Angelus.
Sudsko vijeće čine suci Paolo Papanti-Peletier, Venerando Marano, te Karlo Bonzano. Predsjednik Vatikanskog sudišta Đuzepe Dela Torre izuzeo se jer je član Upravnog vijeća Zaklade Bambino Gesù.
