Najava: Književno veče Tanje Stupar Trifunović, dobitnice Evropske nagrade za književnost 2016. godine

Književnica Tanja Stupar Trifunović, autorka nagrađivanog romana ”Satovi u majčinoj sobi” i takođe nagrađivanih zbirki poezije ”O čemu misle varvari dok doručkuju” i ”Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću”, održaće književno veče u Ljubinju i Bileći, na kojima će se predstaviti čitalačkoj publici. Prvo predstavljanje hercegovačkoj publici zakazano je u srijedu, 17.7. u biblioteci ”Dr Ljubo Mihić” u Ljubinju, sa početkom u 20 časova, a dan poslije, Stupar Trifunović predstaviće se u Bileći, u Domu kulture, u 20 časova. 

Foto: Facebook

Tanja Stupar Trifunović, rođena je u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Objavila je četiri knjige poezije, knjigu priča i roman. Radovi su joj prevođeni na engleski, njemački, poljski, slovenački, makedonski danski  i francuski. Svrstava se u vrh savremene bosanskohercegovačke književnosti, a njena posebnost je prepoznata i nagrađivana. Nagradu UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenju u BiH 2007/2008 osvojila je za zbirku poezije ”O čemu misle varvari dok doručkuju”. Ovaj naslov je iste godine bio u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award). Godina 2009. takođe je bila plodonosna, pa je zbirka poezije ”Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću” osvojila nagradu ”Fra Grgo Martić” za najbolju knjigu poezije. Roman ”Satovi u majčinoj sobi” je na konkursu ”Zlatna sova”, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, osvojio treće mjesto, za najbolji neobjavljeni rukopis. Isto djelo Tanji Stupar Trifunović donosi Evropsku nagradu za književnost 2016. godine. Nagrada Evropske unije za književnost (EUPL) otvorena je takmičarima iz 37 zemalja koje učestvuju u aktuelnom programu EU za kulturu (28 država članica EU, te Albanija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Island, Lithenštajn, Norveška, Srbija, Turska). Dobitnike svake godine predlažu nacionalni ocjenjivački žiriji u trećini zemalja učesnica tako da su u razdoblju od tri godine zastupljene sve zemlje. Riječ je o jedinstvenoj književnoj nagradi koja pokriva više jezika i država.

Zastupljena je u više antologija, kako domaćih, tako i inostranih.

Zanimljivo je da je na prošlogodišnjem, 53. Kočićevom zboru, Tanja Stupar Trifunovićbez obrazloženja izbačena iz programa, nakon čega je hrabro i odgovorno reagovala. Tada je na svom Facebook profilu napisala:

“Dragi prijatelji hvala vam na divnim i maštovitim čestitkama. Danas sam dobila jednu neobičnu “čestitku” pa ću je podjeliti s vama. Naime organizatori 53. Kočićevog zbora su me zvali da kao književnica nastupim večeras na svečanom otvaranju Kočićevog zbora u parku “Petar Kočić”, a potom su me izbacili iz programa (bez da mi to iko javi) zato što se nekom iz Gradske uprave Banjaluke (ima više maštovitih objašnjenja) ne “uklapa” moja pjesma, ne sviđa naslov, preduga im je. Nikad i niko me u ovih preko dvadeset godina koliko čitam pjesme po ovom svijetu nije izbacio iz programa jer se famoznom nekom (koga niko ne imenuje i misteriozna je osoba) ne sviđa pjesma. Ponudili su mi (preko posrednika i bez da znam kome i zašto se “ne uklapa pjesma”) da mijenjam pjesmu što nisam željela jer smatram da se baš ova pjesma uklapa u Kočićev zbor i jer nisam dobila nikakvo smisleno objašnjenje zašto je pjesma sporna. Sve mislim kako bi ovaj misteriozni neko ne samo mene nego i samog Kočića izbacio iz programa koji bi trebao biti njemu u čast. Svima onima koji su htjeli doći da me slušaju večeras ovdje poklanjam spornu pjesmu i posvećujem je onom tajanstvenom nekom kom se pjesma ne uklapa.”

Tanja Stupar Trifunović nije uklopljena, ukalupljena i nečija, zato i jeste ono što mnogi silno žele biti, a to im teško ide za rukom – BITI UMJETNIK.

Hercegovačkoj čitalačkoj publici Tanja Stupar Trifunović predstaviće se u Ljubinju i Bileći. Biblioteka ”Dr Ljubo Mihić” ugostiće je 17.7. tekuće godine u 20 časova, a dan kasnije, u bilećkom Domu kulture, ova književnica predstaviće svoje djelo u Bileći, takođe u 20 časova.

Kao uvod u njenu književnost i poziv na promociju njenog djela, pročitajte pjesmu ”Moja bijeda”.

Moja bijeda*

I

Klaviru pričam ono što bih rado tebi govorio
tebi donosim tišinu njemu darujem strast mojih prstiju
ruže oko tvoje glave bijelo i svjetlost uhvaćena u tvojim očima
ostani zauvijek
takva
tu
zauvijek svira vjetar
zauvijek pjeva prašina po Varšavi
zauvijek raznose me ulice Pariza
(ali to tek dolazi)
Zauvijek svira u mom srcu

II

nisam ni pomišljao da bih mogao biti tako skriven kao što sam sada
kad nema pored mene duše s kojom bih podijelio ono što me rastrže
ne mogu to da ti opišem
(riječi se uvijek skupe u beznadežnu bujicu
potirući jedna drugu
dok odnekud božanska muzika stvara i razara kosmos
zavedena sopstvenom žestinom
ja sam još mlad da bih to sve razumio
taj mili i nepregledni teret
koji se izlijeva na glavu)
Grmi u mojoj glavi u mom srcu
bubnja uhvaćena oluja
tražim dušu kojoj mogu ispričati svjetlost i snagu gromova
i jutra kada me u krevetu zatekne sunce i naše vreline zaplešu
svjetlo i sjenka (znaš tu igru)
plešimo kažu plešimo
i ja osluškujem kako prostorom leti moje srce razvezano
love me čežnje
u tuđim očima slutim sve je odsjaj nečeg većeg
i dalekog
što me gura ka ovoj ganutosti
zvuk svjetla
zvuk sjenke
čuješ li kako kucaju s onu stranu vrata

III

Ponekad postajem takav ludak da me čak strah hvata
Jesam li ti već pisao o tome
Njoj
Tebi
kome se moja duša povjeravala nesigurno tumarajući
kroz dan
kroz noć
Koga sam dozivao u toj vrevi
u tom mnoštvu lica
Sve su one tako lijepe tako čarobne te žene koje sam volio
sve su one prizivale treperenje dok im je glas ponirao u mene
Jesam li ih gledao doticao milovao
Jesu bile moje ljubavnice ili je to samo nešto varljivo
Eno jedna po jedna nestaju o daljini
(O draga vrati se pjevaj za mene da me dozoveš iz sna
Buncanja
Samo buncanja
Ali Pariz
Pariz me nadahnjuje)

IV

A svoje srce – gdje sam ga upropastio
otkud sad preda me iskoči obala Utrate i vrbe
Prijatelju i djetinjstvo i smrt mirišu isto na matericu
na obalu zaogrnutu sitnim lišćem vrba koje ti nježno miluju kožu
ja sam sad samo jedan ogoljeni dječak
(ne bih volio u ovom trenu
da vidiš moje oči)
dok voda lagano spira sa mene svu moju
svu ljudsku nakupljenu bijedu
Dragi prijatelju ostani u onom prije u mom mladićkom srcu
punom topline i slatkih ispovijesti
sjećaš li se njenog lica o kojem sam ti govorio
kada joj je u oko upao trag svijetlosti jurno sam za njim
i ulovio ga
(Nisam znao to izreći sva ta muzika miline
sav taj zanos sve te obale bedra ushićenja
to što porađa i melje
tako surovo melje moje vrijeme)
Sada kroz prozor nadire nebo
Ništa neobično
K meni se drsko gura sav život Pariza
bezobrazno šumeći haljinama
odlazećem čovjeku pod nosom
ali na mene pada oblak i ne marim više
jer ko za života bar jednom nije bio na nebu
ništa od ovog neće razumjeti
Tvoj zanavijek – Fredrik

* citati Šopena preuzeti iz knjige Jaroslava Ivaškjeviča ”Šopen”

Igor Svrdlin

Autor