Početna  /  Milica Marković, poslanica u Predstavničkom domu BIH traži pomoć za banjsko liječenje?!
Bosna i Hercegovina

Milica Marković, poslanica u Predstavničkom domu BIH traži pomoć za banjsko liječenje?!

Milica Marković, član SNSD-a, poslanica u Predstavničkom domu BIH, nakon što je  prvostepena i drugostepena komisija Fonda PIO RS odbila njen zahtjev za plaćanje banjskog liječenja, uputila je isti zahtjev i Predstavničkom domu BIH. Momčilo Novaković, član Zajedničke komisije za adminstrativne poslove u Parlamentarnoj skupštini BiH tvrdi  da njena bolest na spisku teških bolesti za koje se izdvaja novac u iznosu tri prosječne plate, dok Markovićeva tvrdi da je sve po zakonu.

Foto: CIN

Novaković objašnjava da, osim toga što ne ispunjava uslove za dobijanje pomoći, do sada nijedan zaposleni u Parlamentarnoj skupštini BiH nije tražio ovu vrstu pomoći od kada je on poslanik u Predstavničkom domu.

–  Postoji odluka koja je stara najmanje deset godina kojom je regulisana isplata novčane pomoći zaposlenima u Parlamentarnoj skupštini koji boluju od teške bolesti. Taksativno su nabrojane teške bolesti za koje se isplaćuje pomoć i ona može da bude u visini tri prosječne plate u BiH – navodi Novaković.

Kaže da je Markovićeva zatražila isplatu pomoći i dostavila uvjerenje jedne medicinske ustanove da boluje od teške bolesti.

–  Međutim, u nabrojanim teškim bolestima u odluci parlamenta BiH se ne navodi to što piše u njenoj dokumentaciji. Zapravo, napisano je dvosmisleno i postoji sumnja da njena bolest nije obuhvaćena u Odluci parlamenta. Zato smo vratili zahtjev i zatražili od medicinske ustanove da tačno navedu da li je njenja bolest na spisku Odluke – kaže Novaković.

Tvrdi da je inače ova odluka donesena za pomoć službenika i drugih radnika da im se pomogne za liječenje, a ne poslanika.

– Naravno, u odluci se ne mogu poslanici diskriminisati, ali podrazumijeva se da nije za poslanike. Ja nikada ne bih podnio takav zahtjev. Osim toga, sa takovom bolešću koju ona ima, mislim da boluje oko 80 odsto ljudi, starijih od 55 godina – navodi Novaković.

Koleginica Marković je, kako ocjenjuje, nanijela sebi i političku i moralnu štetu nepotrebno, dospjela u javnost u ružnom kontekstu.

– To je izazvalo mnogo više pažnje u javnosti i među poslanicima nego neka važnija pitanja. Na društvenim mrežema, po komentarima, juče je bila u ravni sa posjetom ruske delegacije Banjaluci – ilustruje Novaković.

Otkriva i da je on predložio ostalim članovima Komisije da se zahtjev vrati ljekarima, računajući da će koleginica Marković u međuvremenu sama povući zahtjev.

–  Ja bih to uradio da se digla ovolika dževa – zaključuje Novaković.

Markovićeva je zatražila od Zajedničke parlamentarne komisije za administrativne poslove da joj odobri skoro 3.000 KM za banjsko liječenje u Srbiji.

– Posljednje tri godine imam ozbiljne zdravstvene probleme sa kičmom što s vremenom postaje sve progresivnije – napisala je u zahtjevu.

Markovićeva za Srpskainfo kaže da se mnogo ne obazire na negativne komenatre onih koji su njen zahtjev nazvali sramnim, imajući u vidu velike plate poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH.

– Nemam komentara na to. To su besposleni ljudi koji komentarišu na portalima, koji se time bave. Znam da je moj zahtjev podnesen na osnovu odluke ili Pravilnika Administratovne komisije. Šta god da odluči, ja ću takvu odluku da prihvatim – kaže Markovićeva.

Kako nam je ispičala, prije nego što je predala zahtjev koji je dospio u javnost, prvo se za pomoć obraćala Fondu zdravstvenog osiguranja Srpske, sa zahtjevom da joj pokrije troškove liječenja kičme, koje je predložio ljekar specijalista.

– Obzirom da me Fond odbio u prvostepenom i drugostepenom nivou jer to ne može da finansira budući da je liječenje potrebno u Srbiji, naravno da hoću da iskoristim mogućnost koju su iskoristili neki drugi poslanici. Nisam ni prva ni posljednja – poručuje Markovićeva.

Na kraju krajeva, u Bosni i Hercegovini je sve moguće i ništa nije moguće. Beskrupuloznost i bahatost političara je iz dana u dan sve očiglednija, više se i ne kriju, ploveći udobnim životom  ne vide da pored njihovog raskošnog carstva postoji još jedno, mnogobrojnije, ali oskudnije u raskoši. U tom carstvu ljudi rade za male plate, faktički nadniče, žive sa svojim bolestima, ne pada im na pamet da uzmu bolovanje, jer im se ne isplati, a kamoli da traže novac za banjsko liječenje. U drugom carstvu, carstvu raskoši, skupim kolima se vozi u banju, a vjerovatno se usput organizuje i neka šoping tura, uz obavezno obilat ručak, a sve to od narodnih para, stanovnika onog drugog carstva. Ljudi od pozicije se čvrsto drže one ”uzmi sve što ti položaj pruža” pa ne prezaju ni od čega, štaviše, tvrde kako rade svoj posao i kako su oni zapravo žrtve dokonog, neradnog naroda…

 

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap