Što je nivo vlasti veći, odnosno koncentracija moći odlučivanja, evidentno je da je u tim tijelima manje žena u odnosu na niže nivoe vlasti. Tako je nakon posljednjih izbora u Predstavničkom domu PSBiH od 42 poslanika samo sedam žena. Opšti izbori održani u BiH 2. oktobra, kao ni u jednoj ranijoj izbornoj godini, izazvali su ogromno nepovjerenje građana u izborni proces.
PIŠU: S. DEGIRMENDŽIĆ/D. DUNDIĆ
I dok različite stranke međusobno optužuju političke oponente da su baš njih pokrali na proteklim izborima, zabrinjava broj nezakonitosti i nepravilnosti otkrivenih neposredno nakon izbornog dana, ali i onih koje su otkrivene u periodu prije i nakon utvrđivanja rezultata izbora.
ŽENE NAJVIŠE POGOĐENE NEPRAVILNOSTIMA I NEREGULARNOSTIMA
Ocjenjujući koje grupe su najviše pogođene izbornim nepravilnostima i neregularnostima naši čitaoci smatraju da je riječ o ženama, tačnije tako se izjasnilo njih skoro 50 posto. Nakon žena, najugroženije skupine građana su, smatraju čitaoci koji su učestvovali u našem ispitivanju, manjine i osobe s poteškoćama u razvoju.
Na pitanje ko je najodgovorniji za mali broj žena izabranih u izvršnu vlast na prethodnim izborima odgovaraju da je riječ o samim strankama. Stranački izborni inženjering je krivac za mali broj žena u vlasti, smatraju dvije trećine naših ispitanika. Nakon toga, najviše krive birače, ali i same kandidatkinje na listama.
Jedan od najočitijih primjera kako žene, iako su nosioci na listama, na kraju ne budu izabrane u zakonodavnu vlast jeste Alma Čolo, potpredsjednica SDA. Nekadašnja zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH nije obnovila svoj mandat.
Čolo je, gostujući na N1 televiziji, nakon završetka izbora pojasnila da njena izborna jedinica daje ukupno četiri mandata za državni parlament, a da SDA nije nikada imala više od jednog mandata.
“Ja sam bila prva na listi i očekivala sam da ću tako ući u Parlament. Međutim, Amor Mašović je bio četvrti na toj listi. On je tako poznat zbog svog posla koji je radio sve ove godine i birači su odlučili da njemu daju više glasova. Ja sam dobila 15.500, on je dobio 16.500. Tako da on ulazi u Parlament, on je penzioner, ja sam još uvijek u aktivnom radnom statusu. Mislim da sam radila jako puno i imam dovoljno iskustva i dovoljno znanja da mogu kvalitetno nastaviti mandat, ali eto, birači su tako odlučili“, kazala je ona tom prilikom.
Ističe da se prvi put desilo da nosilac liste ne uđe u Parlament, te da iz tog razloga nije bila stavljena na kompenzacijsku listu.
Većina stranaka na izborima na kompenzacijske liste stavlja kandidate, a ne kandidatkinje. Međutim, evidentno je da postoji izražen jaz između učešća žena u političkim procesima i zastupljenosti u formalnim političkim strukturama, a postoji bojazan da se učešće žena onemogućava upravo izbornim prevarama, prvenstveno unutar samih stranaka kojima te žene pripadaju.
– Tako je ustvari zadovoljena forma na listama, ali nema suštinske promjene koju bi trebale donijeti te listi na kojima je 40 posto žena u smislu njihovog i ulaska u vlast – pojašnjavaju naši sagovornici.
Što je nivo vlasti veći, odnosno koncentracija moći odlučivanja, evidentno je da je u tim tijelima manje žena u odnosu na niže nivoe vlasti. Tako je nakon posljednjih izbora u Predstavničkom domu PSBiH od 42 poslanika samo sedam žena. Od 98 poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH na posljednjim izborima izabrano je njih 25, dok je od 83 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske samo 21 žena.
Zastupljenost žena u kantonalnim skupštinama u FBiH izgleda ovako: Od 35 poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo 13 je žena, u Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona od 25 poslanika samo je 5 žena, dok je u Zeničko-dobojskom kantonu taj broj nešto veći i u tamošnjoj skupštini 14 je žena od ukupno 35 poslanika. U Tuzlanskom kantonu od 35 poslanika u Skupštini, njih 11 su žene, a u Hercegovačko-neretvanskom kantonu među 30 poslanika njih 11 su žene. Od 30 poslanika u Skupštini Srednjobosanskog kantona 13 su žene, dok je u Skupštini Unsko-sanskog kantona među 30 zastupnika 10 žena.
Najmanji broj žena izabran je u Skupštinu Kantona 10, gdje su među 25 poslanika samo tri žene, a od 23 poslanika u Skupštini u Zapadno-hercegovačkom kantonu pet je žena. I u Skupštini Posavskog kantona među 21 poslanikom pet je žena.
Naš sagovornik iz Busovače (podaci poznati redakciji) smatra i da su žene u politici diskriminirane u odnosu na muškarce.
– Ne treba za to nikakvo istraživanje provoditi, vidimo kolika je razlika u broju muškaraca u odnosu na žene i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti. Smatram da su žene s invaliditetom dvostruko diskriminirane i marginalizirane i u tom pravcu treba tražiti rješenja koja će i njima omogućiti da ravnopravno biraju i da budu birane na izborima, jer bi se te žene na taj način mogle bolje boriti i za svoja i za prava drugih ranjivih grupa o kojima skoro niko da i ne vodi računa – ocjenjuje on.
Prema mišljenju našeg sagovornika iz Živinica (podaci poznati redakciji), više žena na političkim funkcijama promijenilo bi aktuelno stanje na bolje.
– Ja podržavam veći angažman žena u politici, jer su žene realnije od muškaraca i nisu lopovi kao što je većina muškaraca u politici. Međutim, smatram da su za trenutno podređeni položaj žena u politici krive pomalo i same žene, jer naprimjer ako je muž u nekoj stranci, žene su spremnije da se one povuku i da prepuste muškarcu taj angažman, što ne bi trebalo biti praksa barem u budućnosti, jer sada je uglavnom tako. Ali, zato žene treba podržati i ohrabriti na tom putu da se više politički angažuju – kaže naš sagovornik iz Živinica.
Naš sagovornik iz Mostara Suad H. kaže da se već godinama stvara privid o ravnopravnom učešću žena na kandidatskim listama na izborima, a da se ustvari uloga žena u političkom životu u BiH “dozira” i da se prednost ipak daje kandidatima muškog spola.
– U rijetkim slučajevima žena može biti nositeljica liste za određeni nivo vlasti i tada stranka, ukoliko je to učinila samo iz formalnih razloga, a u suštini primjerice želi da u određeno zakonodavno tijelo uđe neki muškarac koji se zbog zakonskih odredbi našao na nižoj poziciji na listi, onda će se “naći način” da se tom kandidatu, naravno prevarama, tokom brojanja takozvanim “doiksavanjem” ili križanjem kvadratića ispred imena željenog kandidata doda što veći broj glasova kako bi pretekao kandidatkinju, čak ukoliko je i nositeljica liste – kaže Suad.
Dodaje, da političke stranke uistinu žele da što veći broj žena koje budu na izbornim listama i uđu u zakonodavna tijela, onda bi mnogo više kandidatkinja bilo i među nositeljicama izbornih listi i na kompenzacijskim listama, ali u onim izbornim jedinicama gdje bi njihov prolazak na izborima bio zagarantiran.
BROJNE NEPRAVILNOSTI I NEREGULARNOSTI
Skoro 90 posto građana koji su učestvovali u našem ispitivanju smatra da su protekle opće izbore u BiH obilježile nepravilnosti i neregularnosti.
Ono što je zanimljivo kod građana koji su odgovorili na naš upitnik jeste to da su većinom naveli puno ime i prezime. No, nakon što smo mnoge od njih kontaktirali kako bismo ih zamolili da s nama podijele detaljnije svoja iskustva i stavove o izbornom procesu u BiH, većina je ipak izrazila želju da im se javno ne objavljuje ime.
Izuzetak je Sergej Milanović, aktuelni odbornik u Skupštini Opštine Mrkonjić-Grad, koji nam je kazao da iskustva u izbornom procesu ima kao birač, posmatrač i kao političar.
U svakoj od ovih uloga, kaže Milanović za Fokus, prikupio je negativnih iskustava o izbornom procesu da bi o tome mogao napisati knjigu.
Milanović smatra da je glavna opasnost transparentnosti izbornog procesa u tome što se izbor općinskih izbornih komisija, te članova CIK-a, vrši pod pokroviteljstvom i uz “aminovanje” političkih stranaka.
– Stranke u toku kampanje aktivno vrše uticaj na opštinsku izbornu komisiju. Stranke su poklopile sve institucije, tako da članovima opštinskih izbornih komisija nije jednostavno da taj posao rade transparentno. Prvo što vrlo lako mogu biti smijenjeni, a drugo što oni i članovi njihovih porodica imaju posla s najuticajnijim i najmoćnijim ljudima u oblasti politike – kaže Milanović.
Milanović nam je ispričao svoje iskustvo s proteklih lokalnih izbora kada je na listi PDP-a bio na broju 30. On je jedan od rijetkih pokradenih kandidata koji je dokazao krađu i nakon ispravljene greške osvojio je mandat u Skupštini Opštine Mrkonjić-Grad. Naš sagovornik kaže da je njega pokrala njegova tadašnja partija. Danas je Milanović član Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića.
– Tek nakon 21 dan uvidom u svoje rezultate našao sam četiri greške gdje su mene oštetili za 50 glasova. Morao sam da pišem CIK-u, da to dokazujem. Postoje dvije vrste krađe u politici. Postoji krađa između političkih partija i ona je javno viđena i drugi vid krađe, kada vas krade vaša partija, a to je poznato “doiksavanje”. To je kad se sve partije dogovore da svako krade u okviru svoje liste, pa oni “doiksavaju” jedne kandidate, a druge kandidate spuštaju s brojem glasova, da bi se favorizirao određeni kandidat u okviru jedne liste, jedne političke partije. E, to sam ja doživio. U mom slučaju je predsjednik moje tadašnje partije s SNSD-om dogovorio da me skupa pokradu, jer nisam odgovarao ni jednima ni drugima zbog ličnih interesa. Ali, nisu me dovoljno pokrali po biračkim odborima, onda su mi pri unosu u kompjuter spustili broj glasova tako što mi nisu upisivali sve cifre. Ja, recimo, imam 12, oni mi upišu 2 glasa ili sam imao 39 glasova, oni su preko trice napisali jedinicu gdje se to jasno vidi i upisali mi 19 glasova. Ukrali su mi 50 glasova, ja sam to dokazao, CIK je uvažio moju žalbu i ja sam prošao za odbornika – ispričao je za Fokus Milanović.
Dalje, on ističe da je i u Mrkonjić-Gradu na proteklim izborima bio problem veliki broj fiktivnih stranaka koje su trgovale biračkim odborima, pa je tako, kako tvrdi Milanović, vladajući SNSD na svakom biračkom mjestu imao svojih najmanje pet političkih aktivista.
Kada je u pitanju uvođenje elektronskog brojanja u izborni sistem u BiH, Milanović kaže da živimo “u jednom režimu koji kontroliše svaku poru društva” i da je uvođenje skenera listića prijeko potrebno.
– Bilo bi dobro uvesti skenere listića i zbog uproštavanja procedure, bilo bi dobro i jednostavnije, jer ne bi bio potreban toliki broj ljudi. Međutim, kontrolu tog sistema ne bi smjele vršiti domaće firme jer oni i to mogu namjestiti – smatra Milanović.
Jedan od naših sagovornika, koji je iz Busovače, kaže da se u netransparentnost izbornog procesa uvjerio sam na proteklim općim izborima.
– Na biračkom mjestu gdje glasam vidio sam da je jedna osoba uzela glasački materijal za dvije osobe. Niko je nije ni prozvao, samo je prišla stolu, pokazala je jednu ličnu kartu i uzela dva seta glasačkih listića. Niko nije reagirao, bio sam zbunjen pa ni ja nisam ništa pitao – kaže naš sagovornik.
On ističe da bi volio da vlast u BiH biraju birači, a ne brojači.
– Svi znamo da je sada puno netransparentnosti i sigurno bi taj problem riješilo elektronsko brojanje, jer vidjeli smo, kako sad broje, ovima se ne može vjerovati.
I naš čitatelj iz Živinica čiji su nam podaci poznati, a koji je želio ostati anoniman, podijelio je s nama iskustva o nepravilnostima koje je uočio tokom glasanja na nedavnim izborima.
– Vidio sam da neki ljudi sačekuju birače kako bi ih molili da glasaju za njihovu stranku. Čuo sam da su nekima i nudili novac za to, ali nisam vidio da daju novac. Smatram da bi izbori bili pošteniji s elektronskim brojanjem glasova, jer svi znamo šta se dešava sada i kako stvari funkcioniraju – kaže naš čitatelj.
Jedan od naših sagovornika pojašnjava da zbog nedovoljne kontrole i transparentnosti u radu biračkih odbora “namicanje” glasova može teći na sljedeći način.
– Najveća krađa se događa kad član biračkog odbora čita koliko je koja stranka dobila glasova, a onaj koji upisuje te glasove raspoređuje ih po svojoj želji. Primjerice, jedan član odbora čita da je neka stranka, a čiji naziv pročitaju, dobila 50, druga 80, treća 100, četvrta 120 glasova na nekom biračkom mjestu, a onaj koji upisuje te glasove, koji se čitaju naglas, proizvoljno dodaje te brojke redoslijedom i stranci kojoj on želi, odnosno obrnuto od istinskog stanja. U tom slučaju se podaci na tom zbirnom obrascu, kada je u pitanju broj glasova i broj listića, poklapaju, samo je netačan raspored glasova po strankama. I tu je teško dokazati prevaru, ukoliko nema dovoljno kontrole, a uvjerili smo se da nema. Jer mi u BiH na dan izbora imamo 6.500 biračkih mjesta, to je isto toliko biračkih odbora s po pet redovnih članova, a ukoliko ubrojimo i po pet zamjenskih, to znači da je nekih 65.000 stranačkih ljudi uključeno u izborni proces i njih je na taj izborni dan nemoguće sve kontrolisati – kaže naš sagovornik.
Kada se sagleda cjelokupna situacija u vezi s izborima i izbornim prevarama u BiH, opća ocjena je da bi elektronsko brojanje znatno poboljšalo transparentnost i smanjilo nivo prevara i manipulacija.
ELEKTRONSKO BROJANJE GLASOVA RJEŠENJE?
No, rješenje bi, smatraju naši sagovornici, moglo biti u tome da visoki predstavnik omogući nametanjem uvođenje elektronskog brojanja u izborni proces. Oni ističu da je elektronsko brojanje mnogo brže provodivo od eventualnog elektronskog glasanja, za šta su potrebna i veća novčana ulaganja i edukacija stanovništva.
Već ranije su postojale ideje da se za potrebe elektronskog brojanja neophodna oprema iznajmi iz inozemstva, što je cjenovno prihvatljivije i praktičnije za BiH.
Neki od naših sagovornika čak smatraju da bi primjerice u Tuzli kada uskoro budu organizirani prijevremeni izbori za gradonačelnika, jer je Jasmin Imamović osvojio mandat u Parlamentu BiH, ti izbori mogli biti prilika za pilot-projekat uvođenja elektronskog brojanja glasova na manjem broju biračkih mjesta. Stručnjaci smatraju da je to izvodiva opcija, te da bi se do narednih lokalnih izbora, naravno uz “aminovanje” OHR-a, mogao pripremiti teren za glasanje na izborima 2024. godine uz elektronsko brojanje glasova.
Takođe, represivnija primjena postojećih zakonskih rješenja, smatraju naši sagovornici, dovela bi do smanjenja izbornih krađa.
– Kada bi tužilaštva efikasnije procesuirala odgovorne za izborne krađe, a sudovi izricali maksimalne kazne koje su do pet godina zatvora, sigurno bi tih krađa bilo i manje – ocjenjuju naši sagovornici.
Više od 96 posto građana koji su učestvovali u našem upitniku smatra da bi uvođenje elektronskog brojanja glasova riješilo probleme u izbornom procesu u BiH, a njih više od 95 posto izjasnilo se da su za uvođenje elektronskog brojanja glasova.
U posljednjih nekoliko godina u više navrata su u Parlamentu BiH iz opozicije upućivani prijedlozi izmjena Izbornog zakona o uvođenju novih tehnologija u izborni proces, ali su SNSD i HDZ bili protiv, te do usvajanja zakona nije došlo.
Upravo zbog odbijanja zakonodavca da u smislu izmjena Izbornog zakona podrži uvođenje novih tehnologija u izborni proces, “ruke su svezane” CIK-u BiH.
Iz CIK-a su o njihovom stavu u vezi s uvođenjem novih tehnologija kazali da je stav Komisije o ovom pitanju poznat i da se još od 2008. godine CIKBiH zalaže za digitalizaciju izbornog procesa i uvođenje novih tehnologija.
– Nažalost, dosadašnje inicijative Centralne izborne komisije BiH nisu prihvatili donosioci odluka. Sva naša nastojanja u tom pogledu javnosti su dostupna i kroz godišnje izvještaje o provođenju izbora i zakona u nadležnosti Centralne izborne komisije BiH.
Još prije 14 godina Centralna izborna komisija BiH je ukazivala na nužnost uvođenja digitalizacije izbornog procesa u BiH, odnosno uvođenja novih tehnologija, a što možete vidjeti i u godišnjem izvještaju za 2008. godinu – naveli su iz CIK-a za Fokus.
Iz CIK-a navode da je opći cilj projekta “Jedinstveni izborni informacioni sistem BiH – JIISBiH” izrada integralnog softverskog i hardverskog rješenja za cjelokupan izborni sistem Bosne i Hercegovine, te kažu da su i danas aktuelne poruke tog projekta.
– S obzirom na česte promjene na polju informaciono-komunikacione tehnologije, brzog zastarijevanja računarske opreme, sve većeg broja informacija koje se obrađuju, neophodna je hitna transformacija informacionog sistema. Nepostojanje volje na najvišem nivou vlasti za izradu jedinstvenog izbornog informacionog sistema, koji bi bio efikasan, precizan i modularan, moglo bi imati fatalne posljedice za buduće izbore bez obzira na trud i volju Centralne izborne komisije BiH. Realiziranjem projekta „JIISBiH“ imali bi jedan centralizirani sistem, koji bi u budućnosti potpuno osigurao precizno funkcioniranje izbornog sistema u informatičkom smislu – naveli su iz CIK-a za Fokus.
Da li visoki predstavnik koji je ove godine u dva navrata nametao izmjene Izbornog zakona BiH, s obzirom da vlasti odbijaju to učiniti, namjerava eventualno nametnuti i takvu vrstu izmjene zakona koji bi podrazumijevao uvođenje barem elektronskog glasanja, pitali smo Ured visokog predstavnika (OHR).
No, ni osam dana nakon što smo im poslali upit o ovoj temi, iz OHR-a nisu pokazali raspoloženje da nam odgovore.
Izvor: Fokus