GACKO – Porodica Lučić iz gatačkog sela Miholjače već duže od pet decenija bavi se uzgojem goveda, a njihovi bikovi, poznati po izuzetnoj snazi i kvalitetu, na svakom stočnom sajmu osvajaju i po nekoliko prvih nagrada.
Ljubav prema bikovima, Milenko Lučić naslijedio je od svog pokojnog oca Dimitrija, koji je kao sedmogodišnjak počeo da se bavi stočarstvom. Taman što je pošao u školu, priča Milenko, zaratilo se, pa je porodica morala da pobjegne prema Crnoj Gori.
– Kada je počeo Drugi svjetski rat, moj pokojni otac imao je samo osam godina. Nakon što su otišli i što je napustio školu, njegovo zaduženje bilo je da čuva goveda. Tako ih je i zavolio i do posljednjeg dana nije se odvajao od svojih bikova i krava – priča nam Milenko.
Porodica Lučić tradiciju uzgoja bikova nastavila je i poslije Drugog svjetskog rata, a davne 1964. dobili su i prvo priznanje za trud i rad. Tada je u Gacku održana prva stočna izložba, a njihovi bikovi dobili su prve nagrade.
– Od tada pa sve do prošlogodišnje izložbe naša goveda dobijala su glavna priznanja. Za vrijeme rata sajam se neko vrijeme nije održavao, ali kada god smo izložili naše bikove, nije se dogodilo da smo ostali bez glavne nagrade – kaže Milenko.
Iako se ljudi često plaše bikova, jer ih ne smatraju najpitomijim životinjama, ovaj stočar kaže da su se njegova prodica i on gotovo srodili sa njima.
– I ja sam kao i moj pokojni otac od sedamdesetih godina odrastao među bikovima. Zavolio sam ih, tako da se i dalje bavim ovim poslom. Oni nisu toliko opasne životinje, posebno jer danas postoje različiti načini da se ukrote – kaže Lučić.
Ljubav prema bikovima razvio je i Milenkov sin Miloš, a on se nada da će se tradicija nastaviti, te da će i Miloš uzgajati ove životinje, odlaziti sa njima na sajmove i ponositi se svojim ljubimcima. Pored nekoliko mladih bikova Lučići trenutno uzgajaju i deset krava. Ovaj posao, kažu, ne pada im teško i ne zahtijeva previše vremena kao što ljudi misle.
Što se tiče posla u štali, tu provedemo dnevno tri puta po sat i po, ali više posla ima oko pripreme hrane. Ni to nije mnogo teško, jer danas imamo traktore i mašine, pa sve ide brže i lakše nego ranije. Ovo uopšte nije previše naporan posao kako se ljudima inače čini – kaže Lučić.
Bikove obično uzgajaju dvije do tri godine, dok ne dostignu kilažu do 900 kilograma, pa čak i tonu, a nakon toga ih prodaju. Za razliku od brojnih hercegovačkih sela koja su pusta ili su u procesu izumiranja i raseljavanja, sa gatačkim selom Miholjače, to nije slučaj. Ovo mjesto oduvijek je brojalo između 80 i 100 kuća, a prema riječima Milenka Lučića, ni danas se ništa nije promijenilo. Izuzetno lijep i povoljan položaj za uzgoj krava i ovaca, kojima su na raspolaganju i polje i brdo, „vezali“ su Miholjačane za rodno mjesto, kako bi nastavili tradiciju svojih predaka.
Ovo polje je jako plodno, a nalazi se na 960 metara nadmorske visine. Naša goveda pasu izuzetno zdravu travu, kako bi narod rekao čisti cvijet i čaj. Prihrana je vrlo mala i uglavnom proizvodimo zdravo meso i zdravu hranu, a u tome vidimo budućnost, pošto znamo šta se danas događa sa prirodom i koliko se ona zagađuje – objašnjava Milenko.
Za ove krajeve karakteristično je autohtono gatačko goveče, koje je nastalo ukrštanjem buše sa viptalskim i montaflonskim bikovima, a kasnije sa austrijskim oberintalskim bikovima. Ova vrsta govečeta otporna je na surove uslove kontinentalne klime, sa izuzetno niskim temperaturama i kratkim toplim ljetom.
– Mi smo se orjentisali na austrijsko goveče, a ta priča se proteže još od dolaska Austro-ugarske u ove krajeve. Tada je uvezeno sivo-zeleno austrijsko goveče, te neke rase poput oberintalske i tirolske. I prošle godine je u Gacko dovezeno oko 30 junica iz Austrije, kako bismo zadržali tu pasminu. Ona se za ove naše krajeve pokazala kao najrentabilnija, jer goveda mogu dugo da žive, ne zahtijevaju posebnu ishranu, daju dobro potomstvo i dosta mlijeka – rekao je za “Moju Hercegovinu” Lučić.
Ovaj vrijedni stočar budućnost vidi u uzgoju stoke i proizvodnji zdrave hrane, a mlijeko i meso od gatačkog sivo-zelenog govečeta je, kaže, hemijski najkvalitetnije, čak i kad se uporedi sa šarenim pasminama. O kvalitetu mesa i mlijeka gatačkog govečeta dovoljno govori podatak da su prije posljednjeg rata ljudi mahom dolazili iz Srbije kako bi baš u Gacku kupili goveda, jer se nadaleko pročulo o njihovom kvalitetu.
