Badnje veče u Gacku: Slava je od srca, a ne da se što više stavi na trpezu

“Božić se slavio i u pećini. Bila je ona pjesma: Oj, Božiću, jedan u godini, slaviću te, da ću u pećini. To je bilo kad se branilo, a evo, hvala Bogu, danas dočekasmo da se ne brani”, priča nam Radojica Bošković iz Gacka, koji dočekuje svoj šezdesetosmi Božić.

Kiša nije spriječila Radojicu Boškovića da sa unukom prisustvuje nalaganju badnjaka (FOTO: Moja Hercegovina)
Kiša nije spriječila Radojicu Boškovića da sa unukom prisustvuje nalaganju badnjaka (FOTO: Moja Hercegovina)

Kaže da se sjeća priča svojih ukućana da je po noći dolazila zloglasna UDBA, privlačila se kućama, prisluškivala ko slavi, ali uprkos opasnosti, jer je tada glava “letjela” za takve stvari, ljudi su proslavljali Badnje veče i Božić:

Sjećam se kad su nagonili ljude da se ide u zadruge, pa su tražili da se na velike praznike radi. Moga pokojnog oca su tjerali na Blagovjesti ili na Veliki petak da hvata volove i da ore. Ko odbije, vode ga u zatvor. Ali, slava Bogu, iako su radili, njima je Bog davao, a oni koji su ih nagonili na rad, oni teško su prošli. Ja kažem neka svakome samo Bog sudi.“

Iako su davno prošla ta vremena kada se u tajnosti slavio Božić, Radojica je još uvijek sumnjičav i pristaje da evocira uspomene samo pod uslovom da prenesemo ono što kaže. A kaže da se crkvi okrenulo u “ovom nesrećnom ratu”, a najviše oni koji su je progonili, ali pomirljivo dodaje: “svak’ za se, to je od Boga.”

Badnjaci su se nalagali ispred svih hramova u gatačkoj parohiji
Badnjaci su se nalagali ispred svih hramova u gatačkoj parohiji

Radojica je sa unukom i ove godine nalagao badnjake na trgu ispred hrama u Gacku. Čini to već četvrt vijeka, od 90-te. Nakon toga ide kući, gdje unuk unosi badnjak koji su jutros donijeli iz Dramešine, sa djedovine. Večeras će se svi okupiti oko trpeze, iščekujući najradosniji praznik:

Kad sam ja bio kao moj unuk, uveče su se badnjaci ložili na ognjištu, pa, kad smo bili mali, ko nije mogao da preskoči, otac nas je prenosio preko ognjišta. Unosila se slama, očenaš se znao. U našoj kući se oduvijek radovalo Božiću i svetom Georgiju, krsnoj slavi. Trpeza se nije promijenila, samo se sada bolje živi, pa se sprema više toga. Vazda se, od kad pamtim, klala božićka. Gdje su bile sirote, čim bi otac zaklao, otkinuo bi plećke i slao bi im meso i med, jer smo imali pčele. I prije je bilo vina i rakije, sad su ubačeni kolači. Kao i u slave. A slava je sa srca, nije da se što više stavi na trpezu – no je slava da se ljudi bratski popričaju, da razmijene mišljenja o svojim porodicama, o napretku. A šta god da pojedu, oni su zadovoljni. Bogami, gledam ja danas, svega ima, ali se nekako nezadovoljni vraćaju. Jer nisu zadovoljni sami sa sobom. Hvala Bogu, to kod mene nije tako. Nadam se da će moj unuk naslijediti i nastaviti da to bude kao i dosad.”

Pri pominjanju patrijarha Pavla, Radojica se sa dubokim poštovanjem prekrsti. Kaže da je on uvijek govorio da samo možemo učiniti nešto ako imamo bratsku slogu i ljubav. I poželio svim Srbima širom zemaljske kugle srećne praznike, da ih mnogo godina slave u slozi i ljubavi sa svojim najmilijima.

Sećam se dobro riječi patrijarha Pavla: budimo ljudi; a na primjer, slušao sam i kad se kaže: glasajte za ovoga. E, pa i to neka Bog sudi. Ovi političari lažu kada kažu da nas ruši ovaj ili onaj. Rušimo mi sami sebe. Poželio bih svim Srbima širom zemaljske kugle sretne Hristove praznike, da se obože i umnože. Ako se ne obožimo i umnožimo, ali hrišćanski, ne samo rječju ili papirom, ništa od nas nema“, poručuje Radojica.

badnje_vece_gacko_3

Milanka Kovačević

Autor