Trećeg i četvrtog dana Omladinskog pozorišnog kampa i festivala ”Agon” na programu su bile tri predstave: ”Mali princ” Dramskog studija ”Prosvjeta” iz Višegrada, zatim ”Parlamenat” Amaterskog pozorišta Foča i ”Kad bi Guglo bio čovjek” Srednjoškolske amaterske grupe ”The middle ages” iz Vlasenice. Sve tri predstave, sa svim vrlinama i manama, u manjoj ili većoj mjeri pokazale su da potencijala ima, ali da uz ozbiljniju angažovanost voditelja ovih dramskih grupa te pristupom koji će biti više pozorišni a manje po principu školske priredbe, te uz izraženiji kreativni postupak, ovaj potencijal može zasijati. Takođe, u sve tri predstave je bio vidljiv nedostatak kreativnosti i ideje, a sve to se itakako može popraviti, može i mora. Osnovni cilj Omladinskog pozorišnog kampa i festivala je edukacija i međuentitetska saradnja pa će dani koje su učesnici kampa i festivala proveli u Trebinju sigurno biti korisni a kroz radionice koje će proći proširiće vidike i saznanja o pozorištu.
Treće večeri Omladinskog pozorišnog kampa i festivala ”Agon” odigrana je predstava ”Mali princ” Dramskog studija ”Prosvjeta” iz Višegrada. Predstavu rađenu po omiljenom štivu djece i odraslih širom svijeta izveli su mladi glumci, a utisak je da ”Mali princ” daje puno više mogućnosti i mašte koja je uglavnom izostala. Za to ne treba kriviti djecu glumce, jednostavno sa njima su voditelji Dramskog studija trebali više raditi, razgovarati, zajedno pokušavati naći pravo rješenje i svojim djelovanjem ”otvoriti” sve učesnike predstave. Ovako je krajnji produkt bio najviše na nivou školske priredbe što nije rijedak slučaj kad su u pitanju školske dramske grupe. Jednostavno, pristup u svakom pozorišnom djelovanju mora biti apsolutno pozorišni, bez obzira na uzrast učesnika. Mladi dramski stvaraoci moraju što prije uočiti što više mogućnosti koje teatar pruža, pa će kroz radionice i ostale aktivnosti i sami znati prepoznati dobar pozorišni pristup a samim tim i krajnji produkt. Ono što ide na dušu voditelja/profesora Dramskog studija ”Prosvjeta” je statičnost glumaca, nepostojanje partnerskog odnosa i to što je kreativnost gotovo skroz izostala. Djelo kao što je ”Mali princ” daje nevjerovatne mogućnosti pa je prava šteta što su se sve te mogućnosti svele na deklamovanje teksta, bez scenske radnje.
Glumci u predstavi su radili po instrukcijama voditelja, a sve i da nije tako, u slučaju da su sami radili, morali su biti kvalitetnije vođeni, a sve u cilju što bolje prezentacije. Takođe, neophodna je edukacija školskog kadra jer ključna je razlika, kako u terminologiji, tako i u percepciji, između školske dramske sekcije i dramske grupe. Jednostavno, pristup koji je uglavnom prisutan u scenskom prikazu koji zovemo školska priredba treba što prije zaboraviti, a trud uložiti u dramsku edukaciju/odgoj. Treba podići ljestvicu, ne zadovoljavati se time što su učesnici naučili tekst i simpatični su na sceni, sa mladim glumcima treba razgovarati, učiti ih o pozorištu, jačati njihov kreativni izražaj i tada uspjeh neće izostati. Uostalom, kreativan pristup će nadomjestiti eventualni nedostatak talenta a nedostatak kreativnosti teško je nadomjestiti i nevjerovatnom količinom talenta.
Četvrtog dana ”Agona” odigrane su dvije predstave, u 17 i 19 časova, a opšti utisak je značajno bolji u odnosu na prethodnu noć. Jučerašnji program otvorila je predstava ”Parlamenat” Amaterskog pozorišta Foča. U predstavi igraju Malinka Dojčinovski, Petar Čančar, Božica Mlađenović, Jovan Ćevriz, Uroš Kostović, Anica Niković i Jana Vuković. U ovoj komediji Branka Radulovića, čiju adaptaciju i režiju potpisuju Branka Grujičić i Milena Vuković, riječ je o prikazu predizborne euforije, kada prosta Miluša odlučuje osnovati političku partiju. Do čega sve dovodi njen politički angažman i šta se dešava kada politika preko noći uđe u kuću, mladi fočanski glumci su prikazali na zanimljiv način. Ono što se često dešava u srednjoškolskim predstavama i od čega se, čini se, ne može pobjeći je igranje dosta starijih likova. I u predstavi ”Parlamenat” srednjoškolci igraju vršnjake svojih roditelja i djedova, a to je jako teško. Takođe, ni tema predstave nije pretjerano bliska srednjoškolskom uzrastu, pa je možda baš zbog toga što su likovi predstave ”daleko” mladim glumcima, nerijetko dolazilo do preglumljivanja. Trud i vrijeme uloženi u ovu predstavu se vide, a kako je u pitanju premijerno igranje, predstava će rasti svakog sljedećeg igranja. Ono na šta je potrebno obratiti pažnju, pored preglumljivanja, je razigravanje ansambla te muzičke sekvence između scena koje su predugačke i obaraju pažnju/ruše predstavu.
Nakon predstave ”Parlamenat” odigrana je predstava ”Kad bi Guglo bio čovjek” Srednjoškolske dramske grupe ”The middle ages” iz Vlasenice. Predstava samim naslovom ukazuje na temu, a to je pitanje šta bi se dogodilo kad bi Gugl(o) bio čovjek. Zanimljiva ideja, svedena scena, sto sa gomilom dokumenata, arhiva i kesa, za stolom sjedi Guglo, a klijenti dolaze sa najrazličitijim pitanjima i problemima na upit kod ovog pametnjakovića. U samoj postavci i karakterizaciji likova moglo se obratiti više pažnje na sam lik Gugla koji na momenat djeluje jako inteligetno a već sljedećeg trena primi oblik prilično primitivnog čovjeka. Takođe, glavni lik, iako prirodan i sceničan, sve vrijeme predstavu igra sa određenim osmijehom na licu, a taj osmijeh nije iz lika već on pokazuje da je glumcu jako drago i smiješno to što igra. To publika ne smije primjećivati. I u ovoj predstavi je bilo prisutno preglumljivanje, a preglumljivanje je nešto što je često u srednjoškolskom teatru a to se ”izbija” isključivo radom i edukacijom.
Ono što je prisutno u sve tri navedene predstave je prisustvo ličnog nakita ili garderoba na sceni, što se ne bi smjelo dešavati, sebe jednostavno treba ostaviti u garderobi a na scenu donijeti lik koji se igra. Uprkos tome što je ”Agon” omladinski pozorišni festival, a igra je nešto što bi trebalo krasiti mlade, često je upravo ona izostala, pa mlade glumce treba bodriti da se što više igraju na sceni, da pokušavaju na razne načine doći do scenskog rješenja, do lika. To što su oni odlučili da se bave pozorištem je sjajna stvar i još bolja osnova za rad. Taj mladalački entuzijazam i energiju treba usmjeriti na pravi način, pozorište treba posmatrati, ne kao profesionalno, amatersko, omladinsko ili srednjoškolsko, naprotiv, predstave treba dijeliti na dobre i loše i bez straha se hvatati u koštac sa dramskim komadima. Mašta je ono što će nadomjestiti nedostatak velikih scenografija, kostima i svih onih elemenata koji čine pozorišnu predstavu, a ko može i zna maštati bolje od mladih? Ono što će naučiti na pozorišnom kampu pomoći će im da pozorište počnu posmatrati iz raznih uglova, da nalaze rješenja, da se ne zadovoljavaju minimumom kada mogu mnogo više od toga, a ukoliko sljedeće godine bude ovogodišnjih učesnika nema sumnje da će njihov napredak biti primjećen.
Igor Svrdlin
