”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji’ Mladena Bundala – Izložba o devalvaciji koja ni pet dana nakon otvaranja nije ”devalvirala”

Mladen Bundalo je rođen 1986. godine u Prijedoru. Nakon završene Likovne akademije u Banjaluci, školovanje nastavlja u Brnu, a trenutno živi i stvara u Briselu. Za sebe kaže da je kulturni migrant. U Trebinju je nedavno svečano otvorena izložba ”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji”. Bundalo, čije je djetinjstvo bilo obuhvaćeno hiperinflacijom u periodu 1992 – 1995. godine, na nesvakidašanj način se pozabavio hiperinflacijom i njenim posljedicama. S obzirom da izložba ”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji” nije devalvirala ni nakon kritičnih pet dana nakon otvaranja, konstatujemo da je ovo jedna zaista sjajna postavka konceptualnog umjetnika sa Kozare (iako ga kozarački kraj nikad nije dovoljno razumio). Bundalo je kroz niz primjera približio fatalnost hiperinflacije, pa su okupljeni na jako zanimljiv a samim tim i izuzetno originalan način imali priliku da iz potpuno drugog ugla sagledaju ovaj period. Ako si 1992. uoči hiperinflacije za jedan dinar kupio cijelu planetu Zemlju, koliko parče planete si mogao kupiti u januaru1994. u klimaksu dinarske devalvacije? Koliko koraka si morao napraviti 1994. za jedan dinar, ako ti je 1992. u februaru, za samo jedan korak ponuđen jedan dinar? Princip neodređenosti ekonomije primijenjen je i na ulazu, tj. izlazu iz galerije Kulturnog centra u Trebinju. Valja napomenuti da je u sklopu ove izložbe održana petodnevna radionica sa studentima Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju nazvana ”Predvorje nesigurnosti”, a studenti su se bavili ekonomijom danas, na ovim prostorima, koja uzrokuje sve češće odlaske u jednom pravcu. O svemu ovome Mladen Bundalo je govorio za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Čini se da Mladen Bundalo ipak nije upao u zamku sopstvene izložbe na temu hiperinflacije pa pet dana nakon vernisaža, izložba ”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji” nije devalvirala, čime je potpuno ”nadživjela” temu kojom se umjetnik studiozno bavio. Šalu na stranu, radi se o jednoj zaista nesvakidašnjoj i višestruko značajnoj izložbi Mladena Bundala.

Umjetnik se ovoga puta opredijelio za obradu jedne inspirativne teme, što je hiperinflacija bez sumnje, pristupivši zadatku krajnje inovativno i umjetnički zrelo. Na samom ulazu u izložbeni prostor bilo je jasno da se radi o jednom nesvakidašnjem događaju, kada je posjetiocima uručivana kovanica od pet pfeninga kojom su mogli kupiti ”jeftine” radove čime je pokrenuta ”unutrašnja ekonomija izložbe”, kako reče sam autor. Kako je sve bilo u duhu hiperinflacije i neodređenosti u ekonomiji, tako je protokom vremena koje su posjetioci proveli u galeriji, došlo do jednog zanimljivog prikaza koji bi se mogao nazvati ”Mali čovjek u čeljustima kapitalizma”, pa je na izlazu svaki kupljeni rad ocarinjen, a iznošenje rada moralo se platiti 50 pfeninga. Viđeni su i pokušaji šverca, čime je događaj upotpunjen a stanje prikazano više nego hiper-realno.

”Unutrašnja ekonomija izložbe”

No, za one manje neupućene, tačnije one rođene poslije famoznog Jova Zmaja od 500 milijardi, evo malo podsjećanje na hiperinflaciju (1992-1994).

Navedena hiperinflacija predstavlja svjetski privredni presedan u pogledu dužine, intenziteta i razornosti. Stručnjaci navode da ovo ipak nije bila najveća inflacija svih vremena, te joj je pripala srebrna medalja,  a fatalnija devalvacija nacionalne valute desila se u Mađarskoj, u periodu 1945-1946, kada je zabilježeno rekordno udvostručavanje cijena svakih petnaest sati. Na trećem mjestu vječne hiperinflacijske liste našao se Zimbambve u kojem je u periodu 2007-2008 dnevna stopa inflacije iznosila 98%, a cijene su se udvostručavale svakih 25 sati. Napomenimo da je Mađarska ”izbila” na prvo mjesto u foto-finišu, za svega jedan sat, tačnije, dok su se u tim godinama poslije Drugog svjetskog rata u Mađarskoj cijene udvostručavale na svakih 15 sati, kod nas su cijene udvostručavane svakih 16 sati.

Primjera radi, za dva litra mlijeka ili 200 grama senfa, u jeku hiperinflacije, bilo je potrebno izdvojiti vrtoglavih 500 milijardi dinara.

Mladen Bundalo svojom izložbom donosi još zanimljivije primjere do kojih je došao studioznom analizom i postavljanjem matematičkih zadataka na temu stope hiperinflacije u Jugoslaviji i Republici Srpskoj. Primjer jednog zadatka:

”Zamislite, u Trebinju ste, februar je 1992. Jedan vaš korak čini dužinu jednog atoma ugljenika. Daju vam jedan dinar da napravite jedan korak naprijed. Uzmete dinar ali se zamislite. Prođu dvije godine. Koliko biste sada trebali napraviti koraka kako bi zadržali dinar od prije dvije godine?”

Odgovor je više nego fascinantan, a on glasi da biste morali napraviti cijela 62 kilometra, što bi vas u prevodu iz Trebinja dovelo u Ljubinje, ili sa druge strane u Tivat, ili pak sa treće strane na Slano.

Koliko je fatalna bila ta hiperinflacija, govori i primjer koji navodi Bundalo.

”Kao klinac sam iznajmio u video klubu kasetu ”Terminator 2”. Prekosutra kada sam je vratio, morao sam platiti cijelu bakinu penziju, tačnije platu, jer je baka još uvijek radila”.

Još jedan primjer koji zvuči gotovo nevjerovatno svjedoči o pogubnosti hiperinflacije. Zadatak postavlja pitanje koliko si parče planete Zemlje mogao kupiti za jedan dinar u januaru 1994. godine ako si u februaru 1992. godine za dinar mogao kupiti cijelu planetu Zemlju. Pažljivom računicom Bundalo dolazi do odgovora da se za jedan dinar januara 1994. godine mogao kupiti svega jedan kamen veličine vašeg rukohvata.

Mladen Bundalo za internet magazin ”Moja Hercegovina” govori o izložbi ”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji” kao i o radionici ”Predvorje nesigurnosti” kroz koju su prošli studenti trebinjske Akademije likovnih umjetnosti.

Mladen Bundalo

”Za mene, kao sedmogodišnjaka tada, bilo je to nevjerovatno, apstraktno iskustvo kroz koje sam prošao. U video klubu sam iznajmio film ”Terminator 2” a dva dana kasnije, kada sam ga vratio, rentanje te jedne kasete platio sam cijelom bakinom penzijom, tačnije platom, jer je ona tada još uvijek bila u radnom odnosu. Trebalo je da prođe punih 25 godina da pronađem način i umjetnički sistem, da istražim i priđem tom fenomenu, tom svom ličnom iskustvu. Iz tog ličnog iskustva proizašlo je neko šire istraživanje same ekonomije i umjetnosti, kao i odnosa između njih kojeg je jako bitno istražiti. U postavci novčanica iz perioda prije i za vrijeme hiperinflacije, na kraju je istaknuta ta njemačka marka, kao nešto što se tada nazivalo tvrda valuta, sa njom se završava hiperinflacija tako što je Avramović uspostavio nasilan odnos 1:1 dinara i marke, što zapravo nikome nije ni jasno kako i zašto je u baš tom trenutku to uspjelo da funkcioniše, znajući za sve te prethodne devalvacije.” – rekao je Bundalo za naš magazin o samoj postavci i onome što ga je inspirisalo da izabere baš ovu temu.

Mladen govori i o radionici koja je realizovana uz postavku izložbe i o iskustvu sa studentima trebinjske Akademije te o problemima sa kojima se umjetnik susreće gotovo svakodnevno.

”Takođe, zadnjih pet dana, uz postavljanje izložbe realizovali smo i radionicu u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti u Trebinju čiji su rezultati predstavljeni na hodniku što je na neki način i centralni dio izložbe. Tema radionice je bila odnos umjetnosti i ekonomije i neki osjećaj opšte nesigurnosti u ekonomiji, pogotovo iz pozicije mladog umjetnika koji nema zagarantovan posao nakon studija, koji već ima određene sumnje da li će njegov rad da proizvede određenu dobit ili ekonomsku vrijednost. Studenti su bili zaista predivni, ja mogu da pohvalim rad Akademije. Jedanaest studenata je radilo jedan grupni rad na temu ovih termina ekonomije koji su apstraktni, nešto što je iznad nas, što lebdi iznad naših glava, to su neki termini koji nama nisu jasni ali koji itekako utiču na naše tijelo, na našu poziciju, s tim što smo promišljali samu postavku, šta znači posmatrati nešto iznad tijela, šta znači dići glavu i pogledati u nešto. Sve je to bila ne samo tematska vježba već i vježba postavljanja izložbe, odnosno dizajna izložbe. U pitanju su njihove ideje i njihova produkcija. Ja sam tu jednostavno bio kao određeni koordinator, da usmjerim te energije koje sam osjećao, tu ideju za koju sam osjećao da ima potencijala, da stvore neko iskustvo koje bi njima, u njihovoj karijeri bilo od koristi. ” – rekao je Mladen Bundalo za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Rekapitulurajući ovaj tekst, treba napomenuti da postavku izložbe ”3.6 x 10^22 – Hiperinflacija i princip neodređenosti u ekonomiji’ koju možete pogledati u galeriji Kulturnog centra Trebinje do 15. decembra, čine crteži, hronološke rekonstrukcije, matematički problemi, filmovi, video-radovi, tekstovi, papirne novčanice, murali, instalacije i performansi, ukupno 13 radova od kojih je 12 producirano isključivo za trebinjsku postavku.

Bundalo je prodavao ”jeftina” djela koja su zapravo ispisane anti-globalističke, anti-bankarne i poruke koje govori o odnosu umjetnika i ekonomije

Robovanje valuti, ekonomiju neodređenosti, kapitalizam, inflaciju i hiperinflaciju, kao i ulogu običnog, malog čovjeka u svim tim ekonomskim terminima, jako dobro, u pratećem tekstu u programskoj knjižici izložbe, referišući se na film ”Oni žive” (orig. They live) Džona Karpentera, definiše Igor Bošnjak, kustos Bundalove izložbe. Vjerovatno dopirući do suštine problema Bošnjak nas podsjeća scene iz filma ”Oni žive” u kojoj glavni lik, stavljajući ideološke naočare ili naočare spoznaje, ugledavši čovjeka sa dolarom u ruci zapravo vidi čovjeka koji u ruci drži parče papira na kojem piše ”Ovo je tvoj Bog” (orig. This is your God).

Ovu inovativnu i višestruko značajnu izložbu svi ljubitelji umjetnosti ali i ekonomije i društvenih prilika uopšte, ne bi trebali propustiti, a pored svega navedenog, do 15. decembra posjetioci će moći poslušati i zanimljivu priču Jovane Suvajac, studentkinje Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju, koja svjedoči o kupovini jednog bika u jeku hiperinflacije, a tragikomičnu notu daju zanimanja njenih roditelja u to vrijeme, naime, majka je bila zaposlena u famoznoj Dafiment banci a otac je radio kao šef policije. Šta je bilo sa bikom, kao i odgovore na još mnoga pitanja, obavezno potražite u galeriji Kulturnog centra Trebinje do 15. decembra.

Spas u zadnji čas?!

PS Ovaj tekst je objavljen pet dana kasnije kako bi izložba prošla zub vremena i pokazala otpornost na ”devalvaciju”. Izložba ne da nije devalvirala, već je zapravo revalvirala, čime je talentovani konceptualni umjetnik Mladen Bundalo još jednom potvrdio sjajan umjetničko-naučno-istraživački rad.

Igor Svrdlin

 

 

 

 

 

Autor