Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

O sudbini 13 Srba, koje su u noći između 23. i 24. juna 1941. ustaše mučki ubile na Pridvoračkoj jami kod Trebinja, ćutalo se više od 70 godina. „Moja Hercegovina“ pokrenula je pitanje njihove neobilježene zajedničke grobnice u trebinjskom groblju u Podgljivlju, u kojoj još uvijek leže posmrtni ostaci nekih od njih, a sada vam donosi feljton o pridvoračkim žrtvama, kako njihovo stradanje i životi ne bi nezasluženo pali u zaborav.

Slobodanka Tanović na grobu Boška Šakote (FOTO: Moja Hercegovina)
Slobodanka Tanović na grobu Boška Šakote (FOTO: Moja Hercegovina)

Tema naše prve priče je Boško Šakota (1896-1941.), porijeklom iz sela Kozice kod Stoca, koji je od 1930. godine radio kao komandir Gradske policije u Trebinju. Njegov otac Jovo (1845-1906.) nije dočekao Drugi svjetski rat, dok majka Stoja (djevojački Glibo, 1856-1950.) jeste, ali na njenu veliku muku. Kobne 1941, osim bez Boška, ostala je bez još troje svoje djece, 11 unučadi, sedmoro praunučadi i zeta.

Stravično stradanje porodice Šakota

Detalje o stravičnom stradanju porodice Šakota prenijeli su nam Željko Šakota, praunuk Boškovog brata Sima, koji je ovu temu istraživao godinama, i Slobodanka Tanović, neumorni tragač za podacima o svim pridvoračkim mučenicima i ćerka Jefta Škora iz drugog braka, koji je bio oženjen sa Boškovom sestrom Darinkom. Počnimo redom.

Početak porodičnog stabla porodice Šakota – stradali od ustaša obilježeni su krstom
Početak porodičnog stabla porodice Šakota – stradali od ustaša obilježeni su krstom

Boško je imao četiri brata i tri sestre. Njegov brat Danilo (1884-1941.) ubijen je zajedno sa svoja dva sina – Brankom (1911-1941-) i Ljubom (1919-1941.), a pretpostavlja se da su njihova tijela bačena u jamu na Bivoljem brdu ili u jamu kod samostana Humac u Ljubuškom. Danilov treći sin Velko (1913-1941.) ubijen je zajedno sa 15 Kozičana na jami Vreuša – Kukauša, ispod sela Ljuca kod Stoca. Sva tri Danilova sina bili su neoženjeni. Njegova ćerka Ljubica (1919-1941.) neposredno prije rata udala se za Radana u Berkovićima, a ubijena je zajedno sa ostalim članovima te porodice u pokolju Srba u ovom mjestu. Iza Danila je ostala samo ćerka Danica (1930-1996.).

Stradali od ustaša obilježeni su krstom
Stradali od ustaša obilježeni su krstom

Boškov brat Kojo (1898-1941.) ubijen je u Opuzenu zajedno sa svojim dvadesetogodišnjim sinom Milanom (1921-1941.) i još oko 200 Srba iz Čapljine i okoline. Iza njega su ostala tri sina – Branko, Savo i Milenko, i ćerka Mara.

Stradali od ustaša obilježeni su krstom
Stradali od ustaša obilježeni su krstom

Boškov brat Simo (1879-1941.) ubijen je sa još 15 Kozičana na jami Vreuša-Kukauša, dok su njegovi sinovi Vojko (1907-1941.), Jovo (1913-1941.) i Novica (1923-1941.) ubijeni na Bivoljem brdu ili kod samostana Humac u Ljubuškom. Naš sagovornik Željko Šakota pamti priču kako je Jovo, prilikom bacanja u jamu, uhvatio zubima za košulju zločinca Mešu Delića i povukao ga za sobom. Simova ćerka Mileva (1906-1941.) bila je udata u Prebilovce za Lazara Buluta. Ubijena je u Šurmanačkoj jami zajedno sa svoje sedmero djece – Olgom (14), Kostom (12), Bosom (10), Momčilom (8), Radojkom (6), Danicom (3) i Milovanom (2). Simo je imao i sina Gojka (1906-1906.) i ćerku Ljubicu (1918-1918.).

Stradali od ustaša obilježeni su krstom
Stradali od ustaša obilježeni su krstom

Boškova sestra Danica bila je udata za Gojka Rupara iz Hodbine, sa kojim je imala ćerke Kovu i Savetu.

Druga sestra, Darinka (1891-1940.), bila je udata za Jefta Škora koji je pobjegao sa Pridvoračke jame zajedno sa Vasom Popovčevićem, u istoj noći kada je Boško ubijen. Zahvaljujući njihovom bijegu, „iz straha da ih ne napadnu i plašeći se za svoje živote, ustaše su prekinule dalje bacanje zatvorenika u Pridvoračku jamu. Na taj način spaseno je sve ono Srbi koji su čamili po trebinjskim zatvorima, a što je po ustaškom utvrđenom planu trebalo da okonča svoj život na Pridvoračkoj jami. Sutradan, poslije zvjerstava na Pridvoračkoj jami, ustaše su napustile Trebinje“ (citat iz knjige „Pridvoračka jama“, autora Božidara Čučkovića). Darinkine i Jeftove ćerke Desanka (1924-1941.) i Anđa (1926-1941.), ne znajući za očev bijeg sa Pridvoračke jame i misleći da je ubijen, umrle su od tuge za njim i to jedna 2. jula, a druga 3. jula 1941. godine. Jefto je 6. oktobra učestvovao u vađenju posmrtnih ostataka 13 pridvoračkih mučenika, a strijeljan je u Splitu 1942. godine. Iza njega su ostali sin Rajko (1932-1966.), ćerka Borika (1928-2007.) i tada još uvijek nerođena ćerka Slobodanka (udata Tanović; kada je Jefto strijeljan njena majka je bila u osmom mjesecu trudnoće), koju je dobio u drugom braku sa Darinkom (zvala se isto kao njegova prva žena).

Stradali od ustaša obilježeni su krstom
Stradali od ustaša obilježeni su krstom

Boškova sudbina i njegovi potomci

Kada su posmrtni ostaci pridvoračkih žrtava izvađeni iz jame, prenijeti su u zajedničku grobnicu u trebinjsko groblje u Podgljivlju. Jedini od njih koji je prenesen u porodičnu grobnicu u istom groblju bio je Boško Šakota. Naime, kada je umrla njegova supruga Anđa, 1968. godine, njen brat iz Beograda prenio je Boškove posmrtne ostatke u zajedničku grobnicu kako bi njen muž bio sahranjen zajedno sa njom. Danas njihov grob održava upravo Slobodanka Tanović, ćerka Jefta Škora.

 

Slobodanka Tanović, ćerka Jefta Škora, na grobu Boška Šakote (FOTO: Moja hercegovina)
Slobodanka Tanović, ćerka Jefta Škora, na grobu Boška Šakote (FOTO: Moja hercegovina)

Boško se ženio dva puta. Sa prvom suprugom, rođenom Dragićević (nismo uspjeli da saznamo njeno ime), koja je bila iz Prebilovaca, imao je sina Milana i kćer Milenu.

Sin Milan sa suprugom Draginjom (djevojački Ijačić) iz Čapljine, imao je dva sina –Božidara i Svetozara, i dvije kćeri – Milenu i Nevenku. Milanovi sinovi bili su oženjeni, ali nisu imali djece. Živjeli su i umrli u Zrenjaninu. Milanova ćerka Milena udala se za Rogana sa kojim ima dvije ćerke – Miru (udata Tomić) i Ivanu (udata Stojić), i živi u Zrenjaninu. Njegova druga ćerka Nevenka udala se za Mađara sa kojim ima sina Stefana. Živjela je i umrla u Segedinu.

Boškova ćerka Milena udala se za Lera sa kojim nije imala djece. Kasnije se ponovo udala, ali, takođe, nije imala potomke. Živjela je i umrla u Zagrebu.

Boškova druga supruga Anđa (djevojački Miljanović, 1904-1968.) bila je iz trebinjskog Podgljivlja i nisu imali djece.

Pročitajte još:

Придворачке жртве: Обрен Стијачић између заборава и сна

Придворачке жртве: Михајло Андријашевић – „сиротињска мајка“

Božo i Milorad Pidžula – otac i sin zajedno otišli u mučeničku smrt

Blagoje i Đorđe Ćurić – stric i bratić zajedno u smrt

Trifko Babić – Hrabri Solunac kukavički ubijen na Pridvoračkoj jami

 

Autor

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od januara 2013. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

Svi tekstovi autora